Evo sad je već devet sati uveče, a ja još uvijek nisam ručao. Inače, ako ikad dođem do toga, ručaću pasulj, zajedno sa kiselim paprikama punjenim kupusom. Yummy! E sad, vi se sigurno pitate zašto vam to do đavola govori i šta koga boli uvo šta sam ja jeo.
Odgovor je u sljedećem - od sada kad god nema novih vijesti (a to će da bude skoro stalno), obavještavaću vas o svojim obrocima. Razlog tome je što da bi blog bio posjećen, mora stalno da ima nove postove. I Statcounter pokazuje da najviše posjeta imam u one dane kad napišem nešto novo. Naravno, postoji opasnost da nakon dovoljno dugog perioda neprestanog opisivanja raznoraznih (uglavnom monotonih) obroka ljudi jednostavno iznervirani prestanu da dolaze, ali to je rizik koji sam spreman da prihvatim.
Dakle, da se vratimo temi - za doručak sam jeo Topolinu paštetu sa šunkom, uz nekakav kao domaći hljeb kupljen juče u pekari. Iako hljeb naravno uopšte ne liči na domaći, znatno je ljepši od inače vrlo groznih hljebova koji se prodaju po pekarama i prodavnicama. Znate one koji izgledaju fino i mekano kad ih tek kupite, a sutradan se dezintegrišu pri samom dodiru noža. Sve to naravno pod uslovom da uspijete da presiječete koru, koja je ko guma i uvija se i izvija i klizi i izbjegava poteze vašeg noža. Uz pomenutu paštetu i pomenuti hljeb pio sam tečni Latein jogurt sa 3.2% masti.
Kad smo već kod Latee, njihove pavlake su fantastične. Neki dan sam, u pokušaju da se otrujem, napravio puru u koju sam skrkao pavlaku kojoj je još prije dva mjeseca istekao rok trajanja. Ne lezi vraže, ne samo što pavlaka nije bila letalna, izgleda da se čak nije ni pokvarila. Ali je pura ipak doživjela tužnu sudbinu - pošto je bilo previše (in fact, toliko da četvoro ljudi nije moglo da je pojede) u jednom trenutku je odlučila da se ubuđa. Sad moram da je arhiviram. Ali prije toga valja pregledati kolokvije. Mrzim da pregledam kolokvije. Jedino lijepo u tome je što usput slušam Suzanne Vega i Simple Minds. Ali još bolje bi bilo da slušam Suzanne Vega i Simple Minds a da NE pregledam kolokvije, nego da radim nešto pametno, npr. da sređujem svoju kolekciju filmova ili da sređujem policu da bih napravio mjesta za nove filmove i tako to.
No comments:
Post a Comment