Nekoliko pjesmica iz zbirke Igvanodon

VITAMINI

 

Moj je ujak tip

Tip koji ne voli da tipizira
On riječi svoje ne vadi iz glave
Već ih vadi iz trbuha

Moj je ujak lak kao san

Kao maslačak i kao prepelice
Njegove riječi odzvanjaju bezdušno
U ovom svijetu rđe i sreće

Moj ujak je kamila

On svoje vitamine neskupo prodaje
I večernjom srećom tugu slama
I dnevnom nesrećom sreću slama
I nadjevnom krizom budućnost slama
I veselom dogodovštinom sreću slama
I veselom mašinom sreću slama
I tugom svojom tugu slama
I sreću srca srećom slama
A tugu glave tugom slama
I viziju budućnosti srećom slama
A viziju tuge srećom slama
I noćne ptice pohodnice koje uvenu kao cvijet
I sreću tugom slamaju

A moj ujak krišom noću tugu slama

I optimizmom i požrtvovanošću tugu slama
A veselim optimizmom sreću slama
A veselim štapom kičmu slama


PROSJAK

Prosio sam, prosio

Prosio na ulici
Nisam htio ništa
Sam da zaradim

Prosio sam, prosio

Prosio za pare
Ko ne htjede da udijeli
Puco sam pištoljem
(na njega)

Prosio sam, prosio

Tražio da mi daju
Malo para ili neku
Koricu hljeba
Bilo šta, samo da
Preživim

Nisam mogao sam da

Zaradim
Jer nisam imao posla
A nisam ni školu završio
Da bih mogao da radim
Jer obično traže
Školovane ljude
Da rade
A ja kako nisam bio
Školovan
Nisam mogao da radim
Nisu me školovali
Moji roditelji
Jer nisu imali para
A radili su dan i noć
Moj tata je radio dan i noć
Da bi me prehranio
I školovao
Ali nije uspio
A njegov je posao bilo
Prosjačenje
Prosio je, prosio
Prosio na ulici
Prosio je, prosio
Prosio dan i noć
On je bio prosjak
Ali nije mogao da zaradi
Dovoljno novca da nas
Školuje
Te smo tako prinuđeni
Da prosimo i prosimo
Prosimo dan i noć


MOJ STRIC

Moj je stric ljudina

Na kamenu mirno stoji
Pogleda uprtog negdje u daljinu
On čeka...

Sunce žeže s nebesa

A on metnuo ruku na čelo
(Da zakloni oči od sunca)
I pogleda uprtog negdje u daljinu

On čeka...

A sunce sija s nebesa
U ruci mu vile, zabodene u zemlju
A kamen je ogroman

Uopšte ne znam kako se popeo na taj kamen

Ali sad je, eto, tu
I čeka
Čeka pogleda uprtog u daljinu

Na glavurdi mu slamnati šešir

Štiti valjda glavu od sunca
Koje nemilosrdno prži s nebesa
Dok on čeka...

Moj stric stoji na kamenu nepomično

Nepomično kao statua, kao kip
Dok sunce sija sa nebesa, on se ne obazire
A na nebu nijednog oblačka

Nosi one farmerke s tregerima

I velikim džepom naprijed
Čizme su mu one gumene, što ljudi nose
Ljudi po selima

Dok sunce veselo sija s nebesa

I nebo je bez ijednog oblačka
Moj stric kao mačka, kao prelog
Kao statua miran čeka. I čeka...

U ustima mu travka
Koju nemilice žvaće svojim zubima
Prebacuje s jedne strane na drugu
Dok mu se pogled gubi negdje u daljini

Na nebu nijednog oblačka

Samo sunce, žuti dukat, koji sija
Dok moj stric stoji na kamenu i
Pogleda uprtog u daljinu čeka...

KOZMETIČKA PROMJENA

Sjeti se vremena kad si bio mlad

Kad si bio mlad i kad nisi bio star
Kad su zlaćani vampiri lepetali okolo
I magarci kukurikali u štalama od sreće

Kad si mogao da postigneš što si htio

Samo je trebalo malo snage, volje, požrtvovanja
Sreće, zdravlja, truda, zalaganja
Nastojanja, potruđivanja, čeprkanja
Pokušavanja, truđenja
Miliona dolara

Sjeti se kad je šumom krševitom

Odzvanjala planinska misao jarebice
I stočne pijace mirisale na znoj i divlje svinje
Kad su loptaste čigraste životinje
Konzumirale ljude

Sjeti se kad je odzvanjalo širokom dolinom

«Ej, smradino ljigava, crko dabogda!»
I kad su te svi voljeli, a to je bilo vrijeme prije
Nego što se tvoja mama udala za čavku
Za životinju čavku
A pod čavkom mi podrazumijevamo medvjeda

Medvjed je veselo skakutao po granama drveća

Noseći u ustima list runolist od ljudskih sjećanja
U rukama noseći prljave tanjire i kupus od skuše
S tim da pod skušom podrazumijevamo ljudske leševe
Tada si bio mlad a sad si star

Sad si star kao Grčka

I medvjedi više ne skakuću ulicama
Sad lete iznad sokaka i rešetaju mitraljezima odozgo
Čine pokolje
Nad nedužnim stanovništvom
Ljudi im ne mogu ništa
Jer medvjedi su dobri

A pod medvjedima podrazumijevamo komarce

Nadgledao si stoku, sve one krave, svinje, telad i ovce

I volove i bikove
A stoka je nadgledala tebe
I tjerala te da paseš
Da paseš travu
Vražja stoka

A ti si sjedio na travi, odmarao se pod suncem

U krošnji velikog kristalnog drveta
I cijepao si sikirom kamen neotesan
I pjevao neke tužne pjesme
Dok te je medvjed posmatrao iz potaje
A plakao si za svojim hrčkom
A pod hrčkom podrazumijevamo hrčka
To jest tiranosaurusa

Nekoliko pjesmica (1)

 

Evo vam tri pjesmice da vam ne bude dosadno. Prva se zove Lažeš kako zineš i napisana je dosta davno, ali mislim da je sad aktuelna zbog ove predizborne kampanje and stuff.

 

LAŽEŠ KAKO ZINEŠ

Ne vjerujem ti više

Ne vjerujem tvojim lažima

Kako otvoriš usta, nešto slažeš

Ti si lažov, lažov, lažov

Hell, ne vjerujem ti ni kad govoriš istinu!

Jer stalno lažeš

Svako slovo koje izlazi iz tvojih usta

Je laž

Ti lažeš, lažeš, lažeš

Stalno lažeš

Pa dokle više tako?

Tvoje su riječi kao silan vjetar

I ruše zidove i barikade

Ali u tebi istine nema ni trun

Zato što stalno lažeš

Na formularima koje popunjavaš

Namjerno pišeš pogrešne podatke

I preganjaš se po sudovima

Zbog svojih laži

Međutim ponekad kažeš i istinu

I tad nastupi prava konfuzija

Jedna rekao bih konfuzija



 

 

Sljedeća pjesmica je na engleskom, zove se A Forest of Trees i napisana je juče. Atmosfera je slična pjesmama Edgara Alana Poa i grupe The Cure, ali ova pjesma je realno mnogo bolja od tih klasika.

 

A FOREST OF TREES

Deep in the woods on a cold winter night

She’s walking slowly and holding her purse tight

In the place where bears howl she falls on her knees

Cold wind is always blowing in a forest of trees

Not a single sound ‘cept the cry of a deer

Cuts throught the night that embodies all fear

As she holds a hand to her mouth, suppressing a sneeze

Warm wind is always blowing in a forest of trees

She knows that all we see or seem

Is but a dream within a dream

But she’s also aware that all that she sees

Is but a forest within a forest of trees

When the moon plays its game of shadows

And darkness covers even the brightest meadows

Then, oh then, through the silence of the warm breeze

You’ll hear the whispers of the forest of trees

She knows that all we see or seem

Is but a dream within a dream

But she’s also aware that all that she sees

Is but a forest within a forest of trees

 

Konačno, slijedi pjesma koju sam napisao maloprije, a koja se zove Strah zbog nepospremljenog stana pri najavljenoj posjeti poznatog pisca.

 

STRAH ZBOG NEPOSPREMLJENOG STANA PRI NAJAVLJENOJ POSJETI POZNATOG PISCA

U stanu mi je haos

A stiže Predrag Raos

Biće ljut na mene

Baciće me s stijene

Samoća u noći

Evo jedne pjesmice koju sam napisao nekad davno, čini mi se na času sociologije ili tako nešto. Godinama sam mislio da je izgubljena, ali maloprije je slučajno otkrih u nekoj priči koju sam (takođe davno) počeo da pišem. Enjoy!

SAMOĆA U NOĆI

Kost sa supom u zubima

Izvan sataraša od krvi

Bljuvotine i splačine od utrobe

Izvan svinjca unutar čorbe

Mračna kiselina ispljuvana krvlju

Čorba od dijelova ljudskog tijela

Pljuvačka i ogavština vladaju

Želim da naglasim sljedeće: Možda vam ovo liči kao besmisleno nabrajanje retardiranih budalaština, ali nije tako. Ova pjesma je do vrha nabijena simbolikom i zapravo govori o otuđenju modernog čovjeka. Nažalost, ovu misao ne mogu da razvijem.

Pjesmice

Dok čekamo moju novu zbirku pjesama, koja samo što nije, evo jedne pjesmice iz prve zbirke, koju sam skrpio prije nekih desetak godina:


RESTORAN BOLA

Sjedim tako u restoranu bola
I čekam da dođe neko da me posluži
Pored mene stoji boca Koka-Kola
I u vazi na stolu uveloj ruži

Sjedim tako u restoranu bola
I gledam u prazno
Razmišljam o životnoj škola
Da ona je kisela i bazno

I tada dođe konobar i reče
-Sinak, oš da vidiš istinski bol?
A ja mu rekoh da već sve sam vidio
U životu svom

I bol i jad i patnju
I bol duše i bol u duši i smrt srca
I prijateljstva i ljubavi
Zaista, već sve sam vidio i osjetio

A on mi reče
-Misliš? A pazi onda ovamo!
I iz džepa svog izvuče krdo pirana
I pusti ih da me pojedu živog

I zaista shvatih da kad te ribice jedu živog
Više boli nego bol u duši i smrt srca
I ostale budalaštine
---------------------------

Evo ih još nekoliko, iz druge zbirke:

NEDŽAD I MERHUNISA

Oj prelijepa Merhuniso!
Dok latice ruže cvjetaju u vrtu
I lišće šušti kao u bajci
Ne zaboravi da te ja, Nedžad,
jako volim.

Jer prelijepa Merhuniso
Ako kojim slučajem zaboraviš
Dok latice ruže cvjetaju u vrtu
I mjesečina osvjetljava smiješak
Na tvom anđeoskom licu
Da te ja, Nedžad, jako volim
Ima da te iskasapim groznom bušilicom

Heil, Merhuniso, prelijepa ljepotice!
Što sunce stavljaš pod kose svoje
Ja, Nedžad, noću pohodim
Tvoje odaje u potrazi za vampirima.

Ja, Nedžad, sam.. AAAAAAAAAAARGH!!!
Miči te proklete zube iz mog vrata!!!


CVIJEĆE

Bila si te noći u svom vrtu
I okopavala cvijeće
A zapravo si kopala grob


ZLAĆANI VAMPIR

Čika Tomo je bio vampir
I čika Pero je bio vampir
Teta Sejfudina je bila vampirica
A nije bila ptica
Ni grlica ni jarebica
Nit' je bila golubica
A ni prepelica
Teta Sejfudina nije bila ni bušilica
Ni kosilica
Nit' je bila odvratna ljigava zvijer
Ne, stani, ipak je bila odvratna ljigava zvijer


ZAPLAKAO MALI JOVO

Zaplakao mali Jovo
Ko zna šta ga muči
Da li je možda gladan
Ili ne voli da uči.

Zaplakao mali Jovo
Plakao bi sve do zore
Da nije došla majka i smirila ga
Sjekirom u glavu.


OSA

Maše osa Siniši sa nosa
Siniša se smeo i na sijeno sjeo
Smiješno Neši, Siniši se smiješi

Nije mu više bilo smiješno
Kad je Siniša izvadio Scorpion
I raznio mu glavu