Farma!

Nedavno sam počeo da (relativno redovno) kupujem Blic. Mind you, te novine su krš, baš kao i sve ostale, ali čovjek jednostavno mora ponekad ponešto da pročita da ne bi ostao totalno izolovan od događaja. Direktan povod za ovo je bila činjenica da sam za Ejupovo hapšenje saznao sa nekih desetak dana zakašnjenja i to prilikom sasvim slučajne posjete teletekstu u potrazi za nečim sasvim drugim. Naravno, otkako sam ja počeo da kupujem novine, više se nigdje ništa ne dešava i samo bacam pare. Ali to je već druga tema.

Ono što je meni apsolutno fascinantno i na neki način jezovito jeste što se u ovim novinama daju redovni izvještaji sa Farme, koja je valjda neka još retardiranija verzija ionako retardiranog Velikog brata. Ne, ovaj post nije namijenjen mlaćenju mrtvog konja, tj. pljuvanju tih rialiti šouova, no zaista mi je čudno da novine koje bi trebalo da informišu šta se dešava u svijetu i sl. troše prostor na piskaranje o tome šta radi grupa budaletina u nekoj idiotskoj emisiji. Uostalom, evo vam isječak iz jučerašnjeg Blica, pa vi procijenite sami na šta to sve liči:

"Ovo je već druga svađa za tri dana zbog Sajka. U prošli četvrtak Milena je tražila Sajku da joj donese vodu iz bunara. Maca je počeo da provocira Nemanju zašto to ne traži od njega i Nemanja je pukao. Žestoko je napao Milenu, koja nije uspela da se odbrani. Kasnije te večeri i Sajko je počeo da provocira Nemanju, koji je kao sluga spavao u štali."

Wth????????????

Ključevi

U posljednje vrijeme dosta sam razmišljao o ključevima. Da li ste uopšte svjesni koliko je ključ genijalna sprava? On ne samo da može i da zaključava i otključava vrata, već ako mu dodate prefiks "francuski" (ili "engleski", ako živite u Francuskoj) može i da skida zavrtnje ili kako se već zovu ona čuda, u muzičkoj terminologiji (na engleskom) označava tonalitet, da i ne pričam o bitnosti ključeva u relacionom modelu baza podataka (ključ je identifikator entiteta!) itd.

U ovom tekstu ćemo se koncentrisati na ključeve koji služe za otključavanje i zaključavanje vrata. Meni je neki dan palo na pamet da takva multifunkcionalnost ključa možda i nije toliko dobra. Jasno, njegova genijalna osobina da može da se vrti i na jednu i na drugu stranu i da samim tim i zaključava i otključava vrata pokupila je dosta pohvala tokom proteklih decenija, ali razmislimo koje su moguće negativne posljedice.

Zamislite da se vraćate kući i da izgubite ključ od ulaznih vrata. Doomovani ste! Ne možete da uđete u sopstvenu kuću i ostaje vam samo da napolju umrete od gladi, zaboravljeni od svih. Ili, eventualno, ako vam se neki član familije nalazi u kući da ga zamolite da vam otvori vrata. No, ako ste iz bilo kog razloga sami i stan vam je prazan, gubljenje ključa je scenario iz najgore noćne more. A svemu je kriva ta versatilnost ključa.

Zbog toga predlažem sljedeće: Da se umjesto jednog višefunkcionalnog ključa uvedu dvije različite sprave, svaka sa jedinstvenom funkcijom - zaključ bi, kao što mu ime kaže, zaključavao vrata, a otključ bi ih otključavao. Gdje god da pođete, sa sobom biste nosili zaključ i otključ.

Vratimo se sad na malopređašnji scenario - vraćate se kući i otkrijete da ste izgubili zaključ. Ništa zato. Jednostavno uđete u stan uz pomoć otključa i onda pozovete bravara da vam izradi zaključ. Genijalno, zar ne?

Dok ovi predmeti ne pređu u masovnu proizvodnju i potpuno potisnu zastarjele jedinstvene ključeve, možete da iskoristite mali trik - uzmete jedan običan ključ i iskopirate ga. Jednu kopiju proglasite za zaključ a drugu za otključ. Naravno, morate dobro da ih obilježite da ne biste greškom recimo iskoristili zaključ za otključavanje vrata, jer bi to dovelo do katastrofalnih posljedica o kojima ne želim ni da pričam.

Transformacije

Smatram da su transformacije osnova svakog kvalitetnog umjetničkog djela. Glavni (ili neki drugi) lik prolazi kroz fazu testiranja, preispitavanja i generalno upitovanja, mada ne nužno i odbacivanja, svojih pogleda na svijet. Uzmimo za primjer knjigu Zločin i kazna. Raskoljnikov smatra da veliki ljudi imaju moralno pravo da ubijaju, te je odlučio da provjeri da li je veliki čovjek tako što je offovao neke dvije babe. I onda je završio u zatvoru. A na početku je bio slobodan. To je neka vrsta transformacije. Ili recimo Ana Karenjina, koja je inače jedna divna i krasna osoba, ali povremeno kad priča s Vronskim postaje nekako neprijatna. Vronski, uvijek tačan i precizan, zamalo kasni na trke zato što pravi detour da bi se vidio s Anom. U knjizi Aleja Prokletstva Rodžera Zelaznija, glavni junak od pravog đubreta postaje jedna divna osoba.

Ili recimo u filmskoj umjetnosti - Harvi Kajtel u From Dusk Till Dawn glumi sveštenika koji ponovo pronalazi izgubljenu vjeru nakon sukoba s jezivim vampirima. Da i ne spominjem lik Mela Gibsona u remek-djelu Signs. Ponovo je u pitanju motiv tranformacije u vidu pronalaženja izgubljene vjere.

Zbog svega toga, u umjetničkim djelima najviše volim scene transformacija. U vukodlake.

Prvoaprilske šale

Prošao je prvi april, pa je pravo vrijeme da prozborimo koju i o tom velikom prazniku. Nažalost, ove godine (kao i petnaestak prethodnih) nikog nisam nasamario, a i kad sam u davnoj prošlosti to uspio, fazoni su uglavnom bili potpuno banalni, tipa kažete nekom da ima fleku na majici i on pogleda, a vi se trijumfalno izderete "Aprilililililili!" i tako ga "ponizite do kraja života". Bezveze.

Baš sam danas vozeći se u busu razmišljao kako bi ta kultura prvoaprilskih šala mogla da se unaprijedi. Očigledna ideja je da umjesto banalnih šala kao što je gorenavedena treba sprovoditi neke malo ozbiljnije prevare. Evo nekoliko ideja nabacanih onako napamet:

Možete recimo da telefonirate nekom i kažete da mu je blizak član porodice preminuo. Ovo je naročito podlo primjenjivati na majkama. Npr. ako ste otišli u provod s nekim drugom pa završite u kafiću ili nekom sličnom idiotskom mjestu, možete da se iskradete do telefona (ili da iskoristite mobilni), nazovete majku pomenutog lika i usplahirenim glasom joj kažete da se njenom sinu nešto strašno desilo. Nakon što sirota žena brizne u plač i padne u očaj, vi dreknete "Prvi april!! In your face!!!" i spustite slušalicu. Note: Uobičajeno je da se prvoaprilske šale prave prvog aprila, ali stručnjaci smatraju da je taj datum nepoželjan jer tog dana svi te šale očekuju, pa je procenat uspješnih prevara manji. Zato to treba raditi nekog sasvim drugog datuma. Ako već oktobarska revolucija može da se obilježava u novembru ili kad već, zašto prvi april ne bi mogao da se "slavi" npr. u junu?

Drugi primjer: Ako ste doktor, spektar potencijalnih žrtava je mnogo širi. Npr. možete da kažete nekom ko vam je došao na rutinski pregled da ima rak i da mu ostaje svega tri mjeseca života. Ako radite u mikrobiološkoj laboratoriji, imate priliku da lažirate raznorazne nalaze i tako pravite pravu konfuziju. Možete da sabotirate čitave linije raznoraznih proizvoda. Naravno, uvijek na kraju morate uzvikom da obilježite prvoaprilnost događaja, tj. da naglasite da ste se samo šalili.

Ako ste samo malo dijete i ovakve ekstravagantne metode vam nisu dostupne, uvijek možete da razbijate prozore kamenjem. Ovo je naročito efektno zimi. Još jedan razlog da se prvi april ne obilježava u aprilu.

Ako imate sreću da vozite autobus, možete da sprovedete sljedeću pošalicu: Autobus pun putnika survate u provaliju i dok oni užasnuti vrište, vi se nasmijete i kažete im da je prvi april (čak i ako nije). Jasno, sa ovakvom šalom i vi gubite život, ali zar nije bolje otići efektno, sa autobusom koji se survava u provaliju, nego kao kakva seka-persa prirodnom smrću? Slično važi i za pilote aviona, mutatis mutandis.

Za domaću zadaću možete da smislite sopstvene prvoaprilske šale. Samo imajte na umu da ako niko nije teško povrijeđen (bilo psihički bilo fizički) to nije šala, to je prc. Zato pamet u glavu.

Martovski rivju

U martu sam uspio da ne pročitam nijednu knjigu niti da uradim bilo šta pametno (story of my life), ne računajući polaganje jednog ispita za koji još uvijek dugujem čašćenje određenim ljudima i naravno gledanje gomile filmova. Ovog mjeseca bilo ih je čak i više nego u prethodna dva. Dakle evo vam spisak bez nekih posebnih komentara, a vi radite s njim šta hoćete, baš me briga.

1. Dead Men Walking (2005) **
2. Infestation (2008) **'
3. The Crypt (2009) **
4. Appaloosa (2008) **'
5. Stalker (1979) ***
6. Suspect Zero (2003) ***
7. Case 39 (2009) **'
8. I Sell the Dead (2008) **'
9. Alice in Wonderland (2010) **'
10. Linkeroever (2008) **
11. Shutter Island (2010) **'
12. The Marsh (2006) **
13. Welcome to the Jungle (2003) ***
14. Malice in Wonderland (2009) **'
15. Triangle (2009) **'
16. Miller's Crossing (1990) ***'
17. The Fast and the Furious (2001) ***
18. Naboer (2005) **'
19. Trick 'r Treat (2008) **'
20. Necromentia (2009) *'
21. A Film with Me in It (2008) ***
22. Sorority Row (2009) **
23. Dante's Inferno: An Animated Epic (2010) **'
24. Deep Evil (2004) **
25. Watchmen (2009) ***
26. Scar (2007) **
27. Planet 51 (2009) **'
28. The Book of Eli (2010) ***

U ovom čoporu valja izdvojiti Stalkera by Tarkovski, kog sam pogledao bez titlova u drugoj polovini pa sam malo toga razumio (samo kad onom liku kažu da je dvolični gad), zatim vrlo dobar i neobičan triler Suspect Zero, kvalitetne akcije Welcome to the Jungle i The Fast and the Furious, zapanjujuće podnošljivu revizionističku superherojštinu Watchmen, kao i brutalnog Denzela Vašingtona u Book of Eli, koji sam večeras pogledao i time zaključio ovaj filmski mjesec. However, šampioni su ipak braća Koen sa svojim gangsterskim remek-đelom Miller's Crossing.

Sljedećeg mjeseca očekujemo poplavu odličnih filmova u kinu, počev od onih 3D crtića, pa do Princa od Persije, Legije (nije Milorad Luković) i sl. Jipi!

Samoća u noći

Evo jedne pjesmice koju sam napisao nekad davno, čini mi se na času sociologije ili tako nešto. Godinama sam mislio da je izgubljena, ali maloprije je slučajno otkrih u nekoj priči koju sam (takođe davno) počeo da pišem. Enjoy!

SAMOĆA U NOĆI

Kost sa supom u zubima

Izvan sataraša od krvi

Bljuvotine i splačine od utrobe

Izvan svinjca unutar čorbe

Mračna kiselina ispljuvana krvlju

Čorba od dijelova ljudskog tijela

Pljuvačka i ogavština vladaju

Želim da naglasim sljedeće: Možda vam ovo liči kao besmisleno nabrajanje retardiranih budalaština, ali nije tako. Ova pjesma je do vrha nabijena simbolikom i zapravo govori o otuđenju modernog čovjeka. Nažalost, ovu misao ne mogu da razvijem.

Ponovo o vampirima

Ako ste pročitali post o vampirovanju poslovica, sigurno ste počeli da razmišljate o tome šta bi još moglo da se vampiruje. Jedna od mogućnosti su naslovi književnih djela. Uzmimo recimo poznatog engleskog pisca Džejmsa Herberta. Evo kako bi izgledali naslovi njegovih knjiga nakon promjene:

Vampiri

Vampir

Vampir

Vampir

Magični vampir

Vampir

Vampir

Tajna Crickley Vampira

Vampir

i tako dalje.

Priznaćete da ovo ne izgleda mnogo maštovito. Razlog, po mom mišljenju, leži u sljedećoj činjenici: Vampirovanje naslova koji se sastoje od malog broja riječi (naročito kad je, kao što je najčešće slučaj kod Džejmsa Herberta, naslov sastavljen od samo jedne riječi) ne daje dovoljno dobre rezultate, pošto se zamjenom neke riječi riječju vampir gubi sav originalni smisao i nestaje razlika između pojedinih djela.

Od Džejmsa Herberta pogodniji za vampirovanje je sigurno Filip K. Dik. Evo nekoliko njegovih naslova:

Tecite suze moje, reče vampir

Vampir u visokom dvorcu

Sanjaju li vampiri električne ovce? (privlačno je ovde umjesto ovaca staviti slijepe miševe i smisao koji se time dobija je nesumnjivo interesantniji, ali se time gubi na ritmičnosti naslova)

itd.

Branko Ćopić:

Vampiri rano lete

Vampirske godine

Doživljaji Nikoletine Vampira

Gluvi vampir

Doživljaji vampira Toše

Marsel Prust:

U traganju za izgubljenim vampirom

Mato Lovrak:

Vampir u snijegu

Tone Seliškar:

Družina Sinji vampir

Stevan Bulajić:

Izviđači Vampirovog jezera

Zemlja bez vampira

Za domaću zadaću vampirujte naslove svog omiljenog autora. Nakon izvjesnog vremena najbolje rezultate postavićemo u vidu posebnog posta, a njihove autore očekuje nagrada u vidu toga što ću ja otići da doručkujem.