Teta Munevera (treći dio)

7.

Kao što su se boravci tete Munevere produžavali sve više u noć, tako je počela i da dolazi ranije, što je neizbježno uzrokovalo dvije bitne promjene u porodičnom životu. Manojlo i njegova sestra obično su išli na spavanje u devet sati, da bi bili odmorni nakon ranog ustajanja i napornog dana u školi. Kako je teta Munevera sve češće ostajala i nakon toga, ponekad čak i do deset sati, nemoguće je bilo da djeca idu u krevet u vrijeme na koje su do tada navikli. Jednom prilikom, upravo oko devet sati, kada je bilo vrijeme spavanja za djecu, a teta Munevera u vrlo živom razgovoru s roditeljima kome se nije nazirao kraj, majka je slučajno spomenula kako je to vrijeme kada djeca obično idu na spavanje, ali teta Munevera je samo kratko pogledala prema njoj sa izrazom lica koji ničim nije odavao dopuštenje da djeca napuste prostoriju. Razgovor se zatim nastavio kao da se ništa nije desilo, ali je majka u sebi bila vrlo zabrinuta da nije možda tom svojom neopreznom konstatacijom uvrijedila tetu Muneveru. Pred spavanje je dugo o ovome razgovarala sa ocem i nakon detaljne analize utvrdili su da ponašanje tete Munevere ničim nije odavalo bilo kakvu uvrijeđenost, kao i da je njen gest jednostavno značio objašnjenje majci da djeca ne treba tada da idu na spavanje, bez ikakvog ličnog shvatanja onoga što je majka rekla.

Druga promjena bila je vezana za ručak. Kako je teta Munevera dolazila ranije nego prije, počela je da prisustvuje ručkovima. Manojlova majka je odlično kuvala, a najveći specijalitet joj je bio pasulj, koji su svi članovi porodice naprosto obožavali. Znala je da izabere najbolja zrna, da odlično procijeni količinu mesa i povrća koja treba da se doda i, sve u svemu, njen pasulj je bio nadaleko poznat među prijateljima i u široj familiji.

Međutim, teta Munevera jednostavno nije voljela pasulj. Prvom prilikom kad se to jelo našlo na jelovniku, majka je mislila da će i ona biti oduševljena jelom, ali teta Munevera jedva da je pojela pola tanjira.

Ta veličanstvena žena ni u ovakvom trenutku nije dozvolila sebi da uvrijedi Manojlovu majku, iako bi većina ljudi na njenom mjestu upravo to uradila. Nije rekla da jelo nije dobro, već je samo spomenula da ga ona lično ne voli. Majka je bila pogođena i dugo se izvinjavala što nije znala za ukus tete Munevere. I ovog puta ta predivna žena joj je oprostila. Od tada bi, uvijek kada je za članove porodice spremala pasulj, majka pripremila još jedno jelo, za slučaj da dođe teta Munevera. Naravno, u slučaju njenog dolaska, svi bi jeli to drugo jelo, pošto pasulj ne samo da nije voljela da jede, nije podnosila ni da ga gleda za stolom.

8.

Bila je zima i drugi snijeg je već pokrio ulice i drveće. Djeca su imala zimski raspust i provodila su čitav dan kod kuće. U to vrijeme otac bi obično odvojio sedmicu dana svog godišnjeg odmora i svi bi otišli zajedno na planinu. Sada to naravno više nije bilo moguće, zbog svakodnevnih posjeta tete Munevere.

Te zime, u razmaku od svega nekoliko dana, desila su se dva možda i najbitnija događaja otkako je teta Munevera prvi put došla i zauvijek promijenila porodični život svojom dobrotom i nesebičnošću. Prvi je bio Manojlovo pomalo neobično ponašanje, koje je prilično zabrinulo majku i oca.

Jednom prilikom, srećom ne u trenutku dok je teta Munevera bila prisutna, Manojlo je u razgovoru sa ocem rekao kako mu nedostaje boravak u planini tokom zimskog raspusta. Oca je ovo malo iznenadilo, a onda se nasmiješio i šaleći se upitao zar tako misli i pored toga što je boravak u planini zamijenjen druženjem sa tetom Muneverom. Manojlo je, iskrenošću i neposrednošću svojstvenim samo djeci, odgovorio potvrdno. Razumljivo, otac se prvobitno naljutio i čak mu je povišenim tonom rekao da treba da ga je sramota što tako govori nakon svega što je teta Munevera učinila za njih. Zatim je otišao iz sobe ne pročitavši mu priču za laku noć. Manojlo odavno nije vidio oca ovako ljutog i veći dio te noći proveo je plačući. Kasnije, u razgovoru sa majkom, otac je bio vidno zabrinut i pitao se da li su oni možda u nečemu pogriješili. Majci svakako nije bilo pravo zbog Manojlovog ponašanja, ali je rekla ocu kako smatra da djeca u tim godinama imaju svoje hirove i da ovo ne mora da bude znak nečeg zabrinjavajućeg, samo da ne počne često da se ponavlja.

Nekoliko dana kasnije, kada je ovaj događaj zaboravljen, a Manojlo nije ponovo ispoljio neku vrstu neobičnog ponašanja, desio se novi šok. Po prvi put teta Munevera došla je u posjetu prije četiri sata, dakle u vrijeme dok je otac još uvijek na poslu. Majka je pogledala kroz špijunku i veselo otvorila vrata vidjevši ko se nalazi pred njima. Teta Munevera je ušla kao i obično i odmah se zaputila prema dnevnoj sobi. Tek tamo je konstatovala očevo odsustvo i kad se obratila majci s pitanjem o tome, ona joj je pomalo zbunjeno odgovorila da je otac još uvijek na poslu.

Bolje je ne opisivati lice tete Munevere u tom trenutku. Ako ste ikad vidjeli lice potpuno slomljenog čovjeka koji je u životu izgubio sve, to je jedno veliko ništa prema patnji koja se jasno vidjela na teti Muneveri. Bol, razočarenje, usamljenost, napuštenost, izdaja, toliko emocija spojilo se u jednu u vjerovatno najdužem trenutku koji je Manojlova majka ikad preživjela.

Minute do očevog dolaska s posla prolazile su kao godine i majka jednostavno nije znala šta da radi. Po prvi put teta Munevera se uopšte nije trudila da sakrije loše raspoloženje i majci se uglavnom obraćala kratko i bezvoljno, čak je u jednom trenutku povisila glas. Kada je otac konačno stigao, majci je ogroman teret pao sa srca, a i raspoloženje tete Munevere se popravilo, ali sjena je i dalje ostala i pratila ih sve do kasnih večernjih časova.

9.

Otac i majka su pred spavanje ponovo morali da vode vrlo ozbiljan razgovor. Majka je bila toliko pogođena onim što se desilo da je energično insistirala da ovakve situacije, da teta Munevera dođe, a da otac nije kod kuće, više ne smiju da se ponavljaju. Otac je razmišljao neko vrijeme, a onda je rekao da će probati da dogovori sa šefom da dolazi na posao pola sata ranije, pa da se ranije i vrati. Međutim, ovo nikako nije moglo da bude konačno rješenje. Teta Munevera jeste tog dana došla oko pola četiri, ali nije se moglo znati da neki od sljedećih dana neće doći i ranije. I šta onda?

Rješenje je bilo očigledno i bolno i neko vrijeme su ga namjerno zaobilazili, ali to nije moglo da traje u nedogled i na kraju je kao tema razgovora ostalo ono što mora da se uradi – otac će već sljedećeg dana dati otkaz i pokušati da nađe neki posao koji će moći da radi od kuće. To je povlačilo sa sobom određeno smanjenje standarda i iznuđenu štedljivost u nekom narednom periodu, ali ono što je bilo mnogo bitnije jeste da je problem sa očevim izbivanjem iz kuće riješen.

Sljedećeg dana obavijestili su tetu Muneveru o velikoj novosti, na što je ona sa odobravanjem klimnula glavom i ostali dio dana protekao je u veoma veseloj atmosferi. Napokon je sve bilo u redu.

 

(kraj u sljedećem broju)