Nekoliko pjesmica iz zbirke Igvanodon

VITAMINI

 

Moj je ujak tip

Tip koji ne voli da tipizira
On riječi svoje ne vadi iz glave
Već ih vadi iz trbuha

Moj je ujak lak kao san

Kao maslačak i kao prepelice
Njegove riječi odzvanjaju bezdušno
U ovom svijetu rđe i sreće

Moj ujak je kamila

On svoje vitamine neskupo prodaje
I večernjom srećom tugu slama
I dnevnom nesrećom sreću slama
I nadjevnom krizom budućnost slama
I veselom dogodovštinom sreću slama
I veselom mašinom sreću slama
I tugom svojom tugu slama
I sreću srca srećom slama
A tugu glave tugom slama
I viziju budućnosti srećom slama
A viziju tuge srećom slama
I noćne ptice pohodnice koje uvenu kao cvijet
I sreću tugom slamaju

A moj ujak krišom noću tugu slama

I optimizmom i požrtvovanošću tugu slama
A veselim optimizmom sreću slama
A veselim štapom kičmu slama


PROSJAK

Prosio sam, prosio

Prosio na ulici
Nisam htio ništa
Sam da zaradim

Prosio sam, prosio

Prosio za pare
Ko ne htjede da udijeli
Puco sam pištoljem
(na njega)

Prosio sam, prosio

Tražio da mi daju
Malo para ili neku
Koricu hljeba
Bilo šta, samo da
Preživim

Nisam mogao sam da

Zaradim
Jer nisam imao posla
A nisam ni školu završio
Da bih mogao da radim
Jer obično traže
Školovane ljude
Da rade
A ja kako nisam bio
Školovan
Nisam mogao da radim
Nisu me školovali
Moji roditelji
Jer nisu imali para
A radili su dan i noć
Moj tata je radio dan i noć
Da bi me prehranio
I školovao
Ali nije uspio
A njegov je posao bilo
Prosjačenje
Prosio je, prosio
Prosio na ulici
Prosio je, prosio
Prosio dan i noć
On je bio prosjak
Ali nije mogao da zaradi
Dovoljno novca da nas
Školuje
Te smo tako prinuđeni
Da prosimo i prosimo
Prosimo dan i noć


MOJ STRIC

Moj je stric ljudina

Na kamenu mirno stoji
Pogleda uprtog negdje u daljinu
On čeka...

Sunce žeže s nebesa

A on metnuo ruku na čelo
(Da zakloni oči od sunca)
I pogleda uprtog negdje u daljinu

On čeka...

A sunce sija s nebesa
U ruci mu vile, zabodene u zemlju
A kamen je ogroman

Uopšte ne znam kako se popeo na taj kamen

Ali sad je, eto, tu
I čeka
Čeka pogleda uprtog u daljinu

Na glavurdi mu slamnati šešir

Štiti valjda glavu od sunca
Koje nemilosrdno prži s nebesa
Dok on čeka...

Moj stric stoji na kamenu nepomično

Nepomično kao statua, kao kip
Dok sunce sija sa nebesa, on se ne obazire
A na nebu nijednog oblačka

Nosi one farmerke s tregerima

I velikim džepom naprijed
Čizme su mu one gumene, što ljudi nose
Ljudi po selima

Dok sunce veselo sija s nebesa

I nebo je bez ijednog oblačka
Moj stric kao mačka, kao prelog
Kao statua miran čeka. I čeka...

U ustima mu travka
Koju nemilice žvaće svojim zubima
Prebacuje s jedne strane na drugu
Dok mu se pogled gubi negdje u daljini

Na nebu nijednog oblačka

Samo sunce, žuti dukat, koji sija
Dok moj stric stoji na kamenu i
Pogleda uprtog u daljinu čeka...

KOZMETIČKA PROMJENA

Sjeti se vremena kad si bio mlad

Kad si bio mlad i kad nisi bio star
Kad su zlaćani vampiri lepetali okolo
I magarci kukurikali u štalama od sreće

Kad si mogao da postigneš što si htio

Samo je trebalo malo snage, volje, požrtvovanja
Sreće, zdravlja, truda, zalaganja
Nastojanja, potruđivanja, čeprkanja
Pokušavanja, truđenja
Miliona dolara

Sjeti se kad je šumom krševitom

Odzvanjala planinska misao jarebice
I stočne pijace mirisale na znoj i divlje svinje
Kad su loptaste čigraste životinje
Konzumirale ljude

Sjeti se kad je odzvanjalo širokom dolinom

«Ej, smradino ljigava, crko dabogda!»
I kad su te svi voljeli, a to je bilo vrijeme prije
Nego što se tvoja mama udala za čavku
Za životinju čavku
A pod čavkom mi podrazumijevamo medvjeda

Medvjed je veselo skakutao po granama drveća

Noseći u ustima list runolist od ljudskih sjećanja
U rukama noseći prljave tanjire i kupus od skuše
S tim da pod skušom podrazumijevamo ljudske leševe
Tada si bio mlad a sad si star

Sad si star kao Grčka

I medvjedi više ne skakuću ulicama
Sad lete iznad sokaka i rešetaju mitraljezima odozgo
Čine pokolje
Nad nedužnim stanovništvom
Ljudi im ne mogu ništa
Jer medvjedi su dobri

A pod medvjedima podrazumijevamo komarce

Nadgledao si stoku, sve one krave, svinje, telad i ovce

I volove i bikove
A stoka je nadgledala tebe
I tjerala te da paseš
Da paseš travu
Vražja stoka

A ti si sjedio na travi, odmarao se pod suncem

U krošnji velikog kristalnog drveta
I cijepao si sikirom kamen neotesan
I pjevao neke tužne pjesme
Dok te je medvjed posmatrao iz potaje
A plakao si za svojim hrčkom
A pod hrčkom podrazumijevamo hrčka
To jest tiranosaurusa