Kad ne znate šta da pišete, najbolje je da krknete neku prastaru priču. Evo dakle još nešto iz moje prve zbirke priča koja samo što se nije pojavila. Priča se zove Novi PIN kod. (Warning: U pitanju je first draft, tako da je stilski neispeglana. Ako vam to smeta... ispraviću.)
Novi PIN kod
Kada je Rajko tog dana otišao do banke, bio je neprijatno iznenađen. Naime, išao je da zamijeni Viza Elektron karticu kojoj je nekoliko dana ranije istekla važnost i ljubazna teta koja je radila tamo dala mu je nekakvu kovertu.
«Novi PIN kod» rekla je.
Rajko se za trenutak našao u čudu – nije očekivao da će sa novom karticom da dobije i novi PIN kod. Već je navikao na svoj stari broj i sada mu je bilo neobično što će morati da ga promijeni.
Na povratku kući isključivo je razmišljao o svom starom PIN kodu. Toliko ga je puta ukucao na bankomatu kada je podizao keš sa istog. Toliko puta da ga je praktično znao napamet. Nosio ga je u srcu i nikad se od njega nije razdvajao.
Mnogo toga su on i njegov stari pin kod prošli zajedno. Dijelili su dobro i zlo, bili nerazdvojni saputnici tokom te dvije godine. Bilo je to nezaboravno vrijeme. Svaki put kad je ukucavao ta magična četiri broja, bilo mu je nekako toplo oko srca. Taj PIN kod je bio dio njega, a sada se očekivalo da se od tog dijela jednostavno razdvoji, kao kad bacate nekakvu staru krpu. Rajko je smatrao da ovo nije pravedno.
Pokušavao je sebi da predstavi kako će da izgleda kad ukuca taj broj koji mu tako mnogo znači, a na displeju osvane prijeteća poruka «Ukucali ste pogrešan aktivacioni kod». Jedno je bilo sigurno – ovo je bila prekretnica njegovog života.
Pokušao je da se sjeti da li još uvijek ima kovertu u kojoj je došao PIN kod. Naravno, čim ga je pročitao, ukucao ga je u podsjetnik na mobilnom telefonu, da mu bude pri ruci (i taj podsjetnik je još uvijek postojao na telefonu), ali ako bi uspio da nađe kovertu i papir sa brojem, to bi značilo da je broj još tu, negdje u blizini. Naravno, neće više moći da ga koristi na bankomatima, ali bar će broj uvijek da bude pored njega.
Veselju nije bilo kraja kada je uspio ispod gomile nekih starih papira da pronađe kovertu. Radovao se kao što bi se neko radovao susretu sa voljenom osobom poslije godina i godina razdvojenosti. Još uvijek je imao svoj PIN kod i neće dozvoliti da bilo šta stane između njih.
A onda je polako počeo da razmišlja o novom broju. Da li će i on biti vjeran i nerazdvojan pratilac? Da li će sa njim uspjeti da izgradi tako divan odnos kao sa starim brojem? Međutim, brzo je odbacio te misli. Znao je da se sa tim ne vrijedi zamarati u ovom trenutku. Stvari će ići svojim tokom. Sigurno je da prema novom PIN kodu nije gajio nikakvo neprijateljstvo i da će on imati svoju šansu da osvoji mjesto u srcu, kao što ga je stari broj osvojio. Ali, čak i da se to desi, stari broj nikad neće zaboraviti i on će uvijek biti tu i ponovo će dijeliti dobro i zlo, kao i toliko puta do sada.
Te večeri Rajko je zaspao sa velikim osmijehom na licu.
1 comment:
Ja sam sa svojim prvim PIN-om imao puno problema jer je, ustvari, bankomat bio toliko bedan, što bi rekao moj matori: "kao da su ga deca pravila na času OTO-a". Ne da sam samo grešio, nego sam i kucao pravi gde ne treba, a sve zato što gospoda iz banke nisu osvetlila bankomat. Kod druge banke već je bio treći PIN po redu, a i bankomat je ličio na ono što treba da bude. I pošto mi tako na početku te stvari nsu davale mira, već naprotiv samo pravile probleme, nisam imao kad da se srodim sa njima. E već sa nekim kevinim PIN-ovima je bilo itekakvog orođavanja.
Post a Comment