Još malo na slovo P...

Milosh je na svom blogu počeo priču o nekim stvarima koje počinju sa slovom P. Meni je nakon fantastične večere palo na pamet još ponešto i to ću sad da podijelim s vama. Ne, ne morate da mi zahvaljujete...

Dakle, počećemo od prženica. Svi znamo da je to jedna od najboljih stvari na svijetu, a kao dodatni plus je što se prave od bajatog hljeba, tako da kad vam hljeb obajati, ne morate da očajavate, već samo napravite prženice. Sve ovo me je navelo na misao da je čovjek koji je izmislio prženice genije. Analizirajmo malo rečenicu "Čovjek koji je izmislio prženice je genije."

"Čovjek koji je izmislio prženice je genije."

Superjednostavna rečenica, u kojoj se izdvajaju dvije bitne cjeline (zanemarićemo glagol "je", pošto ima samo dva slova): "čovjek koji je izmislio prženice" i "genije". Takođe, smisao rečenice je očigledan, baš zbog njene jasnosti i kratkoće. Međutim, šta se dešava kad malo zakomplikujemo stvari? Posmatrajmo novu rečenicu:

"Milka smatra da je čovjek koji je izmislio prženice genije."

Nešto malo komplikovanije nego prethodna rečenica, ali i dalje potpuno jasno. Međutim, posljednje dvije riječi ukazuju na to gdje će kasnije da nastupe problemi. Sad je genije razdvojen od glagola i nalazi se odmah uz prženice, što u konkretnoj rečenici nije veliki problem jer se riječ "čovjek", na koju se genije i odnosi, i dalje nalazi relativno blizu. Ali, ako uvedemo neku dodatnu karakterizaciju prženica, nastupaju već pomenuti problemi:

"Milka smatra da je čovjek koji je izmislio prženice koje noću skakuću u ritmu suve drenovine genije."

Sad već primjećujete da se ovo "genije" na kraju pojavljuje ko iz vedra neba. Naime, kad krene karakterizacija prženica, ako dotična dugo traje, vi se toliko uljuljkate u nju da vas njen nagli završetak zatiče nespremnog i postoji realna opasnost od srčanog udara. Taj nagli završetak je upravo nagli prelaz između (u ovom slučaju) drenovine i genija. "Huh, kakav sad genije? Ko, šta, gdje?" pitate se vi i tek onda se sjetite da je taj genije upravo i poenta rečenice, ali zbog nemogućnosti srpskog jezika da se nosi sa ovakvim konstrukcijama ta poenta gubi efikasnost i razumljivost. Ali ovo je tek vrh ledenog brijega - šta ako još malo zakomplikujemo karakterizaciju prženica i još pri tome dodamo i neku dodatnu karakterizaciju čovjeka? Npr:

"Milka smatra da je čovjek sa željeznom maskom marke Adidas, kupljenom u Kući sporta Jaćimović za male pare, koji je izmislio prženice koje noću ustaju iz kreveta, silaze niz stepenice, izlaze iz kuće na mjesečinu i skakuću u ritmu tra-la-la, rumbe, sambe i suve drenovine genije."

Mislim da je ovde komentar suvišan. Sad je već potpuno izgubljena očiglednost da se genije odnosi na čovjeka, jer ga je ova karakterizacija prženica prosto progutala. Na stranu što rečenica zvuči rogobatno i ružno.

Evo još jednog primjera nevezanog za prženice. Kad je Ghoul na svom blogu rivjuirao film Blood Feast H.G. Luisa, ja sam na Fejsbuku prokomentarisao ovako: "Jedino što sam gledao da ima veze s Luisom su dva rimejka njegovih filmova (Wizard of Gore i 2001 Maniacs)."

Sa ovom rečenicom je naizgled sve u redu. Međutim, nejasno je da li se nazivi filmova u zagradi odnose na "njegove" (as in Luisove) filmove ili na "rimejke njegovih filmova". Rimejci često imaju ista imena kao originali, ali to nije uvijek slučaj. Ovde npr. postoji suptilna razlika. Wizard of Gore ima rimejk istog imena, ali 2001 Maniacs je rimejk filma 2000 Maniacs (koji se zapravo čini mi se čak piše slovima, dakle Two Thousand Maniacs). Dakle, imena filmova u zagradi u mojoj rečenici su se odnosila na rimejke a ne na originale. Ali kako to čovjek da zna?

Restruktuiranje ove rečenice, a i prethodnog primjera s prženicama, predstavlja papansko bježanje od problema a ne njegovo rješenje. Ali šta bi bilo rješenje?

Odgovor je prost - bojenje. Dakle, stvar je u sljedećem - pojedinačne disjunktne cjeline treba da budu obojene različitim bojama i tako se dobija na preglednosti i jasnosti. Evo kako bi izgledao npr. posljednji primjer s prženicama:

"Milka smatra da je čovjek sa željeznom maskom marke Adidas, kupljenom u Kući sporta Jaćimović za male pare, koji je izmislio prženice koje noću ustaju iz kreveta, silaze niz stepenice, izlaze iz kuće na mjesečinu i skakuću u ritmu tra-la-la, rumbe, sambe i suve drenovine genije."

Sjajno, zar ne? Sad već letimičan pogled na rečenicu otkriva njenu strukturu i onaj genije na kraju ne izgleda ko da je s Marsa pao. Sad je jasno da se odnosi na čovjeka s početka rečenice, a i čitav detaljni opis prženica je lijepo markiran crvenom bojom. Naravno, ovo ne treba shvatiti kao da dijelove rečenice možemo da posmatramo nezavisno, da neke od njih preskačemo i sl. Ovde iako su željezna maska i prženice označeni posebnim bojama, oni su ipak podskup karakterizacije samog čovjeka. Ako bismo izbacili te dijelove, dobili bismo sintaksno nepravilnu rečenicu "Milka smatra da je čovjek koji je izmislio genije." Zapravo, ovo čak i nije sintaksno nepravilno - može da se tumači kao da Milka smatra je ONA čovjek koji je izmislio genije, dakle da su geniji izmišljeni, da ih je izmislio neki čovjek i da je to upravo Milka. Ali, čak i ako dopustimo ovako slobodnu interpretaciju, očigledno je da je semantički ona potpuno različita od polazne rečenice. Boje su dakle, da ponovimo, tu samo da označe pojedine srodne dijelove rečenice.

Evo kako bi se dvosmislenost iz rečenice s filmovima jednostavno otklonila pomoću boja:

"Jedino što sam gledao da ima veze s Luisom su dva rimejka njegovih filmova (Wizard of Gore i 2001 Maniacs)."

Sad smo pomoću plave boje u jednu cjelinu grupisali dijelove koji su u neobilježenoj varijanti dovodili do dvosmislenosti. Sad očigledno dvosmislenosti nema, jasno je naglašeno da se imena u zagradi odnose na rimejke. By contrast, evo kako bi se dobilo ono drugo značenje:

"Jedino što sam gledao da ima veze s Luisom su dva rimejka njegovih filmova (Wizard of Gore i 2001 Maniacs)."

Sad je "njegovih filmova" označeno posebno crvenom bojom i time razdvojeno od pojma "rimejk", tako da je smisao ponovo jasan. Moguće su i modifikacije - npr. da ne bi bilo apsolutno nikakve mogućnosti zabune, mogli smo riječ "rimejk" da označimo plavom bojom (dodatna potvrda odvojenosti od dijela označenog crvenom) ili da i filmove u zagradi označimo crvenom bojom. Dolazi u obzir čak i kombinacija ova dva pristupa.