Wednesday, December 30, 2009

Poop!

Sad je otprilike podne, dakle vrijeme kad obično ustajem iz kreveta. Igrom slučaja, ne samo da sam morao da ustanem ranije, već sam se toliko nahodao oko nekih potpuno bizarnih stvari, da o tome može da se napiše blogerski post.
Elem, prošle sedmice Branka i ja predali smo dokumente za UK vizu. Jutros me oko 8 sati zove Siniša (čiji je otac juče bio u Sarajevu i išao do ambasade po pasoše), da bi me informisao oko sitnih problemčića koji su nastupili. Naime, dobri ljudi u ambasadi su nekako zaboravili da čovjeku daju moj pasoš (znam, pitate se kako on dođavola nije primijetio da jedan pasoš fali. Odgovor je prost - nas je bilo ukupno 4, s tim da je Brankina rodica Lela predala dva pasoša. Sinišin tata naravno nije znao za to, te ništa nije posumnjao kad je dobio 4 pasoša umjesto 5). Dakle, valjalo je da skoknem do Siniše da uzmem Brankin pasoš i račun za vize, nekako da isti proslijedimo njima tamo u Sarajevo preko faksa, pa da pošaljem mamu po pasoš.
Nekoliko minuta sam ležao u krevetu i proklinjao sudbu gorku što ne mogu da se naspavam ko čovjek, a onda sam se spakovao i sletio dole do Urbanističkog zavoda (čija zgrada je u procesu izgradnje, how convenient). Teta u portirnici me je strogo upitala gdje sam kog đavola krenuo jer sad ne primaju stranke. Objasnio sam svoj slučaj i ona je cimnula Sinišu i kad je dobila potvrdu od njega da ne planiram da postavim bombu u Zavod, objasnila mi kako da dođem do njegove kancelarije.
Bio sam prilično zaokupljen ovom nemilom situacijom, te nisam stigao da se bavim svojim uobičajenim razmišljanjima prilikom prve posjete nekom mjestu, a to je kako bi izgledao napad zombija na tu lokaciju. Pronašao sam kancelariju i Sinišu, on mi je dao pasoš, račun i broj ambasade. Ja sam momentalno pisao mami da mi pošalje broj faksa na poslu, a Sinišu sam zamolio da od njega pošaljemo faks sa računom. On je nakon nekoliko pokušaja uspio da telefonira ambasadi i da to utanači, a onda smo jurnuli dole do neke kancelarije s faksom. Teta je naravno rekla da taj maleni račun (veličine računa iz kafića) ne može u faks, te da treba da se iskopira.
Otišli smo do neke druge kancelarije gdje je bio kopir aparat (tako vam ja obiđoh čitav Urbanistički zavod), umetnuli račun da se kopira i kao rezultat smo dobili... divan potpuno bijeli papir. Ostalo je da se zahvalim Siniši na trudu i da pokušam da iskopiram na nekom drugom mjestu. Krenuo sam prema centru i onda mi se usput učinilo da je račun negdje nestao. Počeo sam da proklinjem sve živo (srećom, ne naglas), da bih onda otkrio da sam ga stavio u drugi džep. Sjurio sam se do zanatskog i tamo otišao u onu kopirnicu što je istovremeno i fotografska radnja. Pitam jel' može ovaj blijedi račun da se iskopira tako da se nešto vidi, lik kaže može. Ali ne može SAD, jer imaju nekih tehničkih problema.
Zahvalim ja njemu i trknem u jednu od onih fotokopirnica na spratu. Tamo me dočeka neka ljubazna cura kojoj sam izložio situaciju i ona je puna simpatija i saosjećanja iskopirala taj račun. Slika je, naravno, bila nekako blijeda.
Onda sam razmišljao odakle da to faksiram. Da li da cimam tatu pa da idem do Prirodno-matematičkog fakulteta ili da letim na Mašinstvo? Razmislivši dobro o svemu dok sam stajao pred kladionicom Meridian, odlučim da ipak odem do svog radnog mjesta. Trknem do dekanata i tamo izmaltretiram ionako vrlo zaposlenu tetu. Ona me informiše da je ona kopija previše blijeda, te da treba da trknem dole do fakultetske kopirnice da to malo pojačaju jer kad se faksira ništa se neće vidjeti.
Uradim ja tako i zaista, nova kopija je mnogo vidljivija od stare. Oduševljen razvojem situacije, vraćam se do dekanata, gdje teta uspješno uspijeva da pošalje faks na oba broja. Ondak sam jurnuo do sopstvenog kabineta da bih mami objasnio situaciju i natjerao je da ode po pasoš i pošalje mi ga autobusom.
Ubrzo me je mama nazvala i rekla da su oni dobili neki faks, ali da se tamo ništa ne vidi (zar ste sumnjali?). Nemoćno sam slegnuo ramenima u nemoći i prepustio mami da spasi što se spasiti da, a onda sam otišao s fakulteta i krenuo prema banci, da uzmem nešto malo funti, da mi se nađe. Bilo je nekih problema sa štampačem, koji je gužvao papir na kome je trebalo da odštampa potvrdu o transakciji. Veoma ljubazna teta je pitala je li ona baksuz ili ja, na što sam odgovorio da sam definitivno ja.
Uzevši te funte, već umoran od umora, uspentrao sam se uz prokleto brdo i otvorio vrata svog stana samo da bih otkrio da NEMA VODE i da mi se ubuđala štrudla koju sam spremio za doručak.
Što je najljepše, dan je tek počeo.

Saturday, December 26, 2009

2009 summary

Na ovo me je inspirisala moja drugarica Angelina, koja je na Fejsbuku napisala rekapitulaciju ove godine na zalasku. Smatram da je odlična ideja da se tako nešto uradi, pa evo:
Dakle, u 2009. godini nisam uradio NIŠTA.
That's it. Možda vam nije bilo zanimljivo za čitanje, ali je sure as hell meni bilo jednostavno za pisanje.

Wednesday, December 23, 2009

Opet onaj glupi RTRS

Dakle, ne mogu da vjerujem šta sam upravo pogledao. Mind you, ja svakako nikad ne gledam TV osim zbog sporta, a na RTRS prebacujem isključivo da bacim pogled na teletekst. Maloprije uključim TV (o patnjama sa namještanjem prokletog kabla neki drugi put), kad ono nekakva retardirana emisija ZaDruga ili nešto slično. I klipani su u nekom prilogu posvećenom crtanim filmovima utvrdili, pazite molim vas, da gledanje Toma i Džerija i sličnih crtanih izaziva porast nasilja, jerbo se dijete identifikuje sa negativnim likom (sic!), dalje, Petar Pan utiče na to da dijete može da iskoči kroz prozor testirajući hipotezu o mogućnosti letenja, da i ne govorimo o Bivisu i Bathedu i nekim sličnim bezobraštinama i uticaju koji TO može da ima na vašeg napaćenog potomka.
Sve je to u redu, svako ima pravo da bude glup, pa čak i idiot, ali zašto, o zašto, mi moramo da plaćamo sedam maraka pretplate za njihovu glupost? Zašto, kad već kradu pare od poštenog svijeta, ne postave nekog sa IQ-om većim od 50 da nadgleda te idiotizme koje snimaju i da spriječi emitovanje onih baš PRETJERANIH idiotizama kao što je ovaj?
Naravno, Sunce će i dalje nastaviti da se vrti oko Zemlje, lopovske televizije će i dalje da pljačkaju narod, "kompozitori" himni koji svoju "muziku" mažnjavaju iz američkih komedija nikom za svoje krađe neće odgovarati, a naravno da će raznorazni polupismeni dušebrižnici da nam pričaju o negativnom uticaju običnih filmova, animiranih filmova, sporta, Interneta, kompjuterskih igara, mačaka koje jedu miševe i ostalih gnusoba ovog svijeta na našu jadnu djecu. In fact, najbolje je jadno dijete od malena zatvoriti u neku skroz izolovanu prostoriju i samo mu dodavati kroz neki otvor hranu i vodu. Htjedoh da kažem, sve ove idiotske stvari na ovom idiotskom svijetu će i dalje da se dešavaju, uprkos tome što su spomenute na ovom najčitanijem blogu na svijetu, no smatram da sam ovim kratkim tekstićem (da, pleonazam, ako vam se ne sviđa... znate već) ispunio svoju građansku dužnost u smislu skretanja pažnje na njih.
Ono što ostaje da neko sa manjom tolerancijom prema nasilju od mene (npr. neko ko je više gledao Duška Dugouška i Pticu trkačicu nego ja) demolira i zapali zgradu RTRS-a. I svih ostalih televizija osim Sportkluba. Doduše, i oni pomalo dave sa onim kretenskim reklamama za Potencijal, ali ajd, nije to toliko strašno. Ona sa baterijom koja se uspravi kad ženske noge prođu pored nje je čak nekako i zabavna na neki blentavi način.

Tuesday, December 22, 2009

Pokrenut novi blog!!!

Ne, nije moj, meni je već dosta ovih tristo blogova koje imam a koje apdejtujem svake prestupne godine. Naime, moj dobar drug Milosh je konačno odlučio da je došlo ono sutra iz poslovice "što možeš da uradiš danas, ostavi za sutra", te je aktivirao vlastiti blog na kome će da piskara o filmovima, knjigama, muzici i ostalim glupostima. Želimo mu sreću, tj. da njegov blog ne završi onako kako moji obično završavaju.

Monday, December 21, 2009

Poštenje se ne isplati

Današnji bezuspješan pokušaj vraćanja određene Viza kartice inspirisao me je da postavim ovu pričicu koju sam nekad davno napisao. Pričica se zove Poštenje se ne isplati i dio je zbirke priča koja samo što se nije pojavila.
---------------------------------------------------------------------------------------------

Poštenje se ne isplati

Jednog lijepog septembarskog dana Mirkan je vraćajući se kući naletio na nekakvu saobraćajnu dozvolu. Bila je jadna sama, bačena nasred ceste i niko nije pokazivao zanimanje za nju.
Mirkan je podigao dotičnu i proučio je. Vlasnikovo ime nije bilo od interesa, pa ga nećemo ni navoditi. U svakom slučaju, Mirkan je bio veseo što je baš on pronašao saobraćajnu dozvolu i što će da je vrati zakonitom vlasniku.
Ranije je čuo kako nađeni dokument možete da date bilo kojem policajcu na kojeg naletite. I zaista, nakon nekoliko minuta hoda, vidio je usamljenog policajca koji se zabavljao sa svojim pendrekom.
«Dobar dan» rekao je Mirkan prišavši mu. «Ja sam pronašao nečiju saobraćajnu dozvolu na ulici, pa bih da vam je predam da se ista odnese zakonitom vlasniku.»
Policajac ga je neko vrijeme pomno proučavao, a onda je rekao:
«To morate lično da odnesete u SUP. Ili da lično potražite vlasnika.»
Mirkan je taj fakat primio k znanju i uputio se svojoj kućici s namjerom da sutra riješi problem saobraćajne dozvole. Te večeri je lijepo spavao i već je zamišljao kako mu vlasnik nudi ogromnu nagradu, a on odbija govoreći da je samo vršio svoju dužnost.
Ujutru je ipak odlučio da skokne do SUP-a (koji ćemo u daljem toku priče da bilježimo malim slovima, dakle tretiraćemo ga kao običnu riječ a ne skraćenicu), pošto mu je to bilo bliže. Adresa vlasnika dozvole je bila negdje u tri lijepe, a i nije uspio da pronađe njegov broj telefona.
Trebalo mu je dvadesetak minuta šetnje kroz prijatan i svjež dan da bi došao do supa. Ušao je u zgradu i onda se našao u nedoumici gdje treba da ode. Okrenuo se lijevo i desno da vidi ima li kakvog policajca na vidiku i kad nije vidio nikoga izabrao je nasumice neki hodnik i uputio se njim. Tamo je naletio na nekakav šalter koji je sadržavao policajca.
«Dobar dan» poče Mirkan. «Ja sam našao na ulici ovu saobraćajnu dozvolu, pa bih da je predam ovde u supu da bi se vratila zakonitom vlasniku.»
Policajac ga je gledao blijedo. Nije se baš često dešavalo da se neko tako blatantno pojavi i nudi nečije dokumente. Na stranu što sad još moraju i sa tim glupostima da se zlopate, pored OGROMNOG posla koji obavljaju za bezbjednost građana.
«Idite na onaj šalter» rekao je pajkan i pokazao ka obližnjem šalteru na kojem je pisalo «dežurni policajac».
Mirkan se zahvalio i prešao nekoliko koraka do tog šaltera. Tu naravno nije bilo nikoga. Pogledao je kroz staklo. U pozadini su bila neka otvorena vrata i u prostoriji iza njih neki tip u policijskom odijelu je nešto piskarao za stolom.
Sačekao je nekoliko minuta i onda se pojavio još jedan drot.
«Šta hoćeš?» pitao je.
«Ovaaaaj, ja sam našao ove dokumente, pa bih da ih predam...»
Gledao ga je poprijeko nekoliko sekundi, a onda je mahnuo nekom svom kolegi. Kolega se istog trena nacrtao tu i poprijeko pogledavši Markana pokazao mu da se uputi sa njim u obližnju prostoriju.
Ispostavilo se da je to baš ona soba koju smo maloprije spomenuli. Tip koji je sjedio za stolom imao je brkove i prorijeđenu kosu.
«Ovaj je našao nekakvu saobraćajnu» rekao je policajac ovom tipu za stolom.
Tu je inače bilo još nekoliko osoba. Sve su poprijeko gledale Mirkana.
«Daj to ovamo!» grubo je rekao tip za stolom.
Mirkan mu je bojažljivo pružio dozvolu. Ovaj ju je proučavao nekoliko sekundi, a zatim upitao:
«Gdje si ovo našao?»
«Paaaa, na tranzitu, na pješačkom prelazu blizu Gimnazije...»
Drot je upisao nešto u svoj tefter. Ljudi u sobi su ga i dalje poprijeko gledali i već se nešto došaptavali. U međuvremenu su se pojavila i dvojica policajaca sa šaltera, zainteresovani da vide šta se dešava.
«Daj mi svoje ime i adresu!» rekao je osorno bilježnik. Njegov ton je već poprimao znake bijesa i prezira. Mirkan mu je rekao tražene podatke, nadajući se da će što prije moći da napusti to neprijateljsko mjesto.
«Ti đubre jedno!» rekao je bilježnik upisavši Mirkanove podatke.
«Mo... mo... molim?»
«Čuo si me. GADE!»
Mirkan je bio naprosto prestravljen.
«Ljigavče ljigavi! Ukrao si čovjeku novčanik i sad mu kao vraćaš saobraćajnu dozvolu. Smradu!»
«Ali... ali... ja nisam!»
«Tišina!!! Od takvih kao ti mi je muka! Tjerate me na povraćanje!»
Mahnuo je rukom ka jednom od ljudi koji su stajali pored stola i ovaj je odmah otrčao do susjedne sobe i donio kanticu. Bilježnik je povratio u nju i pogledao Mirkana pogledom koji je jasno govorio «vidiš, za ovo si ti kriv!».
«Ti stoko lopovska! Odvratna ljigavštinu i ruino od čovjeka!» nastavio je bilježnik da vrijeđa.
«Ama ljudi, šta vam je? Pa da sam ukrao novčanik zašto bih se mučio da vratim saobraćajnu dozvolu???»
Ovaj patetični pokušaj odbrane izazvao je grozan revolt i bijes kod ostalih policajaca. I nekoliko njih je prišlo kantici i povratilo u nju.
«Vidiš» rekao je jedan viši plavokosi momak «kako nas tvoja ogavna sorta tjera na povraćanje».
Mirkan je gledao lijevo-desno, tražeći priliku da zdimi. Tada je u sobu ušla sekretarica onog brkatog tipa.
«Donijela sam izvještaje za protekli mjesec...»
«Ama batali izvještaje!» prekinuo je brkati čovjek. «Vidiš ovog gada ovde? Ukrao je čovjeku novčanik i auto i sad se pravi poštenjačina i kao vraća saobraćajnu dozvolu. Licemjerni gad!»
Sekretarica je momentalno prišla kantici i povratila u nju. Nedugo zatim, u prostoriju je ušao i šef policije.
«Kakva je ovo parada povraćanja ovde?» pitao je strogo.
«Da vam objasnim, gospodine šefe» ubacio se plavokosi. «Ovo đubre ovde je nekom jadnom gospodinu ukralo automobil i novčanik i još ga je premlatio kao vola u kupusu. Jadni čovjek je jedva ostao živ. A sada, taj licemjerni pacov pravi se dobrica i licemjerno nam donosi čovjekovu saobraćajnu dozvolu, kao da je mi vratimo vlasniku. Kakva ironija, ako smijem da primijetim!»
«U pravu si!» odgovorio je šef. «Takvi ljigavci i mene tjeraju na povraćanje! Gdje je kantica?»
Pružili su mu kanticu i on je sa zadovoljstvom povratio u nju. Mirkan je išetao iz prostorije i otišao kući, razmišljajući kako je dobro to što je policija u našoj zemlji tako gadljiva na zločine.

Saturday, December 19, 2009

Pljačka banke

Neću reći da odobravam ili podržavam pljačku banke, bar ne u onoj mjeri u kojoj odobravam i podržavam terorizam ako je usmjeren protiv U.S. and A. ili zemalja Evropske unije, ali sigurno je (dakle pljačku banke) donekle razumijem. Osim toga, lijepo je rečeno - ko je od vas bez grijeha, neka baci prvi kamen. Niko od nas nije savršen, te nema pravo da pridikuje pljačkašima banke. Naravno, odlučno se protivim oružanim pljačkama sa pucnjavom u kojoj stradaju ljudi, ali ako se to izvede onako lijepo u hit&run fazonu kao što su bile ove posljednje pljačke kod nas, onda super.
Dakle, zašto nisam protivnik pljačke banaka? Pa, neko veče sa imao slobodnih pet minuta između igranja Malcolm's Revenge i čitanja Zelaznijeve Aleje prokletstva, te sam iskoristio priliku i počeo da razmišljam. I došao sam do briljantnog zaključka da je kompletan ovaj svijet organizovan potpuno katastrofalno. Mislim, ti ljudi, pa to je ubjedljivo najgluplja rasa koja se pojavila na ovoj planeti. Oni misle za sebe da su pametniji od, recimo, mačaka ili delfina zato što imaju automobile, fabrike koje zagađuju okolinu, puške, pištolje i atomske bombe, osmočasovno radno vrijeme... Skoro sam siguran da mačke i delfini smatraju da su mnogo pametniji od ljudi upravo iz istih razloga. Na kraju krajeva, pogledajte kako je sve to lijepo sročeno na početku sjajnog filma Bogovi su pali na tjeme.
Naravno, navođenje svih budalaština koje je tupava ljudska rasa uradila tokom svog postojanja prevazilazi okvire ovog traktata. Ali uzmimo eto nekoliko sitnih, banalnih primjera. Recimo lov. Lov je nešto neophodno za opstanak skoro svih mesožderskih vrsta. Kod životinja je lov relativno poštena zanimacija - recimo lavovi ili tigrovi ili šta već napadaju one rogate bizone ili kako li se već zovu. Ne mora da znači da će lov biti uspješan. Ipak je to krdo bizona, a i njihovi rogovi znaju da budu opaki, tako da se lovac izlaže riziku, ne samo da ostane gladan, nego i da dobije po njušci. A ako je lov uspješan, onda žrtva fino bude pojedena skroz (što se ne pojede skroz, dokrajče lešinari). Kruženje mesa u prirodi. A šta su ljudi uradili u posljednje vrijeme? Pa eto, gospoda se snabdjela puškama, snajperima, mitraljezima i sl. i idu "u lov". Pošteno, nema šta. Kreten bez grama mozga u glavi pušketinom gađa jelena ili vuka ili sl. sa bezbjedne udaljenosti. I onda ukrasi svoju kućerinu u planini prepariranom životinjom ili njenu otkinutu glavu montira na zid. I on je sad kao neka faca. Vidite, čak i kad jedete meso (kao što ja definitivno jedem), valja imati bar minimum poštovanja prema životinjama koje koristimo za hranu. Taj minimum poštovanja uključuje UZDRŽAVANJE od ponosnog isticanja mrtvih životinja u prostorijama, po zidovima i sl. Na kraju krajeva, vjerujem da ni vi ne biste voljeli da vas neko obezglavi i postavi vašu glavu na zid. I eto recimo ljudi kažu da su bijele ajkule naopaka vrsta, napadaju čovjeka and all that. A čovjek je naprosto toliko divan da ti dođe da se rastopiš. Štos' mene tiče, da je predviđeno da se čovjek bavi u moru, imao bi peraja i tako to, te tamo odlazi na sopstvenu odgovornost. Ako danas svaka budala ima pravo da upuca provalnika koji upadne da ukrade koji dinar, valjda i ajkula ima pravo da pojede čovjeka. Ali, pravim digresiju. Na primjeru lova htio sam samo da pokažem da su ljudi jedna vrlo pokvarena i zlobna sorta. Da i ne ulazim u eksperimente raznoraznih nadrinaučnika nad jadnim zamorčićima, koji su najljepše i najsimpatičnije životinje na planeti. Ponekad mi dođe da navijam da stvarno postoji evolucija i da nastane neka superultrameganapredna opaka čudovišna rasa koja će da eksperimentiše na ljudima i onda kaže "Ajd šta je, pa tih ljudi svakako ima ko žutih mrava, mi smo mnogo bitniji od njih jer smo mi NAJPAMETNIJI."
Elem, to bi otprilike bili neki banalni primjerčići koji ilustruju da su, in general, ljudi pokvarena stoka za koju ne bi bilo nikakve štete da se istrijebi s lica planete. Zapravo, za samu planetu to bi vjerovatno bilo korisno. Neću ni da spominjem one zicere kao što su atomske bombe i sl. E sad, zašto su ljudi, mislim uopšte, kao rasa, GLUPI? E pa zato što misle da ih oni njihovi silni fensi-šmensi izumi kao što su kompjuteri i spejs šatlovi i TV i sapunske opere i ostalo čine srećnijim od životinja koje za to ne znaju. Ili čak i od ljudi koji su recimo živjeli prije pet hiljada godina. Možda to niko nije rekao eksplicitno, ali ne možete da negirate da se tako MISLI. Eto koliko ste puta pomislili "Wow, kako je super ovaj fotoaparat od sto hiljada miliona megapiksela, sure as hell da sam živio prije recimo sto godina ne bih imao nešto tako opako!" Okej, priznajem jedino da su današnji WC-ovi u tuševi nešto vrlo dobro. Ali, opet, kad se nekoliko puta okupaš u potoku, valjda se i na to navikneš bez problema. Pa i u ratu nismo imali vodu i struju, pa smo preživjeli. Ali, opet pravim digresiju. Poenta je sljedeća - ljudi su, umjesto da uživaju u životu, sve to maksimalno zakomplikovali. Eto recimo ta demonska stvar, odlasci na posao u trajanju od osam sati, samo da bi nekakve glupe debilne pare mogle da kruže okolo. Pa zar to nije totalno idiotski. Neki prosječan čovjek ustane ujutru u pola 7, crkne od posla, vrati se kući lipsan, pojede nešto i odmah ide na spavanje, da bi mogao da ustane ujutru da radi i sve tako. A pogledajte recimo mačke - mačka se uvali kod nekoga u kuću, najveći dio dana spava pored peći, povremeno pojede nešto što joj se servira, onda ode malo napolje da se izigra, bude tu i jurenja cura i sličnih stvari, onda ako joj se da vrati se kući na spavanje, ako ne, onda prespava negdje napolju pa dođe ujutru na doručak i tako to. I sad vi meni recite da su ljudi pametniji od mačaka! Jesu đavola. Mačke su STO puta pametnije. Ko je čitao Novi Zavjet, sigurno se sjeća onih citata "Ne brinite šta ćete jesti" ili "Ne brinite šta ćete obući" i tako to. A danas se samo o tom brine. Što je posebna ironija, kad se zna da u današnje vrijeme više ne možete da kupite normalan hljeb u prodavnici, da je skoro sva hrana kancerogena, prskana, genetski modifikovana, zagađena od smoga, automobila koji ispuštaju izduvne gasove i sl. Užas jedan. I sad mi recite da je današnji čovjek UZNAPREDOVAO u odnosu na ljude koji su živjeli prije tri-četiri hiljade godina. Jes' al da ne kažem kako. Naravno, i oni stari ljudi su ipak bili samo ljudi, pa su se često gložili bez razloga, ali opet sigurno nisu bili glupi kao mi danas. Eto danas se slijetanje na Mjesec smatra nekakvim genijalnim dostignućem, velikim korakom za čovječanstvo. A čovječanstvo je od tog "velikog koraka" imalo ŠTA, moliću lijepo?
Ovo je bio zapravo samo poduži uvod za ono o čemu sam htio da pričam, a to je pljačka banke. Dakle, u današnje vrijeme vas neko konstantno pljačka. Nazovete nekakvu debilnu televiziju zbog nekakvog debilnog kviza, a oni NEĆE da vas puste u program i skidaju vam pare s računa eto čisto onako. Za običnu potvrdu o stanju na tekućem računu morate ne samo da platite, već i da obiđete pola zgrade banke jureći od savjetnika do šaltera, od šaltera do protokola, od protokola nazad do savjetnika itd. Televiziju koju uopšte ne gledate takođe plaćate. I to 7 KM. Da, RTRS, odvratna izdajnička ljigava abominacijo od televizije, tu mislim UPRAVO na tebe! Dabogda vam pao meteor na zgradu i dabogda više nikad ne emitovali svoj retardirani program! Dalje, za svaku potvrdu ili bilo šta, ma koliko banalno bilo, morate da platite ovoliko ili onoliko. Da biste išli autoputem, takođe morate da platite. Pored benzina, koji svakako plaćate. Registraciju auta morate papreno da platite (i još da odvojite pola života za čekanje po raznoraznim redovima i sl., ali to je druga priča). Zatim, plaćate naravno porez. Plaćate grijanje tokom cijele godine, iako vas griju samo pola godine. Za telefonski račun plaćate minimum 15 maraka raznoraznih idiotskih taksi, poreza, poreza na taksu, takse na poreze na taksu, pretplatu, porez na pretplatu, porez na taksu na pretplatu, taksu na pretplatu na taksu na porez na pretplatu na taksu... Plaćate na kraju krajeva i taj prokleti PDV, đavo ga odnio i onog ko ga izmisli. Vize za strane zemlje, to i da ne spominjem. Najponižavajućiji (sic!) i najdiskriminatorskiji metod maltretiranja nametnut nam od strane "civilizovanog" svijeta. Nek pocrkaju i oni njihova "civilizacija". Zatim plaćate raznorazne dokumente koje nam ova naša retardirana država mijenja svakih pola godine. Ali su ljudi ipak dovoljno glupi da, zahvaljujući raznim "patriotizmima", VOLE te imbecilne države koje sve to naplaćuju. Da ne bude zabune, pravim jasnu razliku između identifikacije sa narodom (koji je skup ljudi) i državom (koja je obična birokratska tvorevina). Dalje, u banci vam konstantno skidaju pare za "održavanje računa", iako sasvim lijepo obrću pare koje imate na tom računu. Pa onda kamete itd.
I zar nije logično da neko u jednom trenutku pomisli "Ma znate šta, idite vi svi u tri lijepe p.... materine!" i olakša banku za nekoliko stotina hiljada i ode lijepo da se provede na nekom tropskom ostrvu? Nije to sasvim lijepo, ne kažem, ali ako je izvedeno bez povrijeđenih, što da ne? Neko bi mogao da uloži prigovor i da kaže - pa ti pljačkaši pljačkaju pare poštenog svijeta koji lovu drži u banci! Čini mi se da taj argument nije validan. Banka je, koliko znam, dužna da te pare ima. Ako nakon pljačke više nemaju para, onda bi valjda država trebalo to da nadoknadi, ako vodi brigu o svojim građanima. Na stranu to što je NEMOGUĆE opljačkati toliko para koliko te lopovčine po bankama namlate. Dakle ako EVENTUALNO pošten čovjek ostane bez para, to sigurno nije do pljačkaša banke nego do same banke ili loše države.
Ukratko, as of now, moj stav prema pljačkama banke je neutralan, sa blagim primjesama prihvatanja i odobravanja. Napominjem još jednom - u slučaju kad je sve izvedeno čisto i nema žrtava. There.

Friday, December 18, 2009

Traktat o fizici oscilacije, šesti (i posljednji) dio

ŠESTI DIO: TOPOGRAFIJA KOCKE

Osnovni element svake oscilacije je topografija kocke. Mada se danas ova činjenica uzima bez rezerve, u prošlosti su se mnoga koplja lomila oko nje. Iznijećemo neke istorijske podatke.
U prvom vijeku prije nove ere poznati istoričar Tacit zabilježio je pojavu tzv. Grupe matematičara, koju je osnovao i vodio poznati Pitagora. Grupa matematičara nazvala se tako zato što je njihov cilj bio uvođenje novih teorija u oblasti fizike. Njihova prva teorija bila je zasnovana upravo na duplikaciji kvadrata.
Prvi koji se od grupe otcijepio bio je poznati fizičar Euklid. On se posvađao s Pitagorom jednog popodneva oko pranja suđa i oni su se posvađali. Zato je Euklid napustio grupu i osnovao svoju sopstvenu Grupu fizičara, koja se bavila biologijom.
Pitagori je ovo teško palo, pa je raspustio Grupu matematičara i povukao se u usamljenički život u usamljenosti. Tamo je napisao svoje najznačajnije djelo Fizika fizike. Ovo djelo je revolucionisalo hemiju. Za to vrijeme, Euklidu se pridružio Tales, član bivše Grupe matematičara. Oni su zajedno radili na uspostavljanju Grupe biologa, ali nikako nisu mogli da je osnuju, jer niko nije htio da im se pridruži. Ostali članovi Grupe fizičara bili su revoltirani time i napustili su grupu, osnivajući Grupu astronoma. Predvodnik ove grupe bio je Aristotel, a grupa se između ostalog bavila zoologijom biljaka, fizikom hemije i mineralogijom kičmenjaka.
Nedugo nakon osnivanja Grupe astronoma, Talesu i Euklidu se pridružio poznati istraživač morskih dubina Gaj Julije Cezar i oni su zajedno osnovali grupu koja se bavila proučavanjem hemije. Bila je to Grupa geografa.
Odmah je pristigla tužba iz Rima. Izvjesni Gaj Julije Cezar Oktavijan Avgust je tužio Grupu geografa zbog imena, jer je navodno u Rimu u to vrijeme već postojala grupa sa imenom Grupa geografa, čiji je on bio lider. Osnovni sud u Firenci je potvrdio tačnost Oktavijanovih tvrdnji, s tim da se njegova grupa nije zvala Grupa geografa nego Zajednica prvoligaša.
U svakom slučaju, sud je naredio Talesu, Euklidu i Cezaru da odmah promijene ime grupe. Oni su to prihvatili i promijenili su naziv grupe u Grupa geografa.
Za to vrijeme u Sparti se pojavila još jedna moćna grupa. Zvala se Grupa geometara i proučavala je klimatske promjene. Vođa i osnivač ove grupe bio je poznati Demosten, koji nikad nije bio član te grupe. Njen pravi osnivač bio je Euripid, mada zapravo to nije bio Euripid nego Epikur. A osnivač i vođa Grupe geometara bio je Demosten.
Istraživanja Grupe geometara bila su revolucionarna za ono vrijeme. Oni su prvi tvrdili da je Zemlja ravna ploča, da se Sunce vrti oko Zemlje, da vampiri ne postoje, itd. Naravno, to je navuklo bijes konzervativnih krugova, koji su tražili da se Demosten spali na lomači. Međutim, Demosten je neosporno dokazao da on nikad ništa slično nije tvrdio, nego da je to bila zabuna. Naime, u to vrijeme je živio čovjek sa sličnim imenom (Demostenus), koji je u stvari autor svih ovih tvrdnji. Samo što taj Demostenus nikad nije ni postojao.
Od Grupe geometara otcijepio se Kaligula, poznati astrofizičar. On je osnovao Grupu zemljoradnika, koja je proučavala matematiku. Nažalost, odmah je umro pa nije stigao ništa da prouči.
S tim u vezi, osnovana je Grupa odrpanih seljaka s Tibeta. Nju je osnovalo nekoliko osnovaca iz Zimbabvea, kojima je bio cilj da ujedine kompletnu nauku u jednu disciplinu poznatu pod nazivom Disciplina kičme. Nažalost, neko ih je tužio, jer je u Atini u to vrijeme već postojala grupa pod nazivom Triangulisani mešetari Pikadilija. Na tužbu je odgovoreno protivtužbom, ali nije se zapravo znalo ko je bio autor prvobitne tužbe, pa je protivtužba upućena na adresu izvjesnog Plutarha u Zimbabveu. Nažalost, taj Plutarh nikad nije živio u Zimbabveu, a i nije se zvao Plutarh nego Mirko.
Euklid je tada paralelno sa radom u Grupi geografa počeo da se bavi geografijom, pa mu je zaprijećeno da će biti izbačen iz grupe. I to se stvarno i desilo. Izbačen je iz Grupe vlastodržaca, čiji član nikad nije bio.
U Rimu je u to vrijeme stasao mlad i sposoban naučnik poznat pod imenom Albert Ajnštajn. On je osnovao organizaciju pod imenom Grupa vampira, koja se bavila proučavanjem vukodlaka. Nakon nekoliko decenija mukotrpnog rada, došli su do epohalnog otkrića koje je činilo osnovu njihovog monumentalnog djela pod nazivom Traktat o vukodlacima. Citiraćemo to djelo u cijelosti:
«Vukodlaci ne postoje.»
Jedina greška u ovom veleljepnom radu je bila ta što vukodlaci zapravo postoje. Čak štaviše, svi članovi grupe su pobijeni upravo od vukodlaka. Eto ti ironije.
Međutim, nisu svi članovi grupe bili pobijeni. Preživio je mladi Vukoje Wolf, Srbin njemačkog porijekla. On se pretvorio u vukodlaka i osnovao Grupu ježeva, koja se bavila proučavanjem ljudi. Došao je do epohalnog otkrića: Ljudi su zapravo lješnici. Nažalost, ovo nije mogao da dokaže, prvenstveno zato što to nije bilo tačno. Već je Tales desetak godina ranije dokazao da su ljudi zapravo žirevi.
Jedan od članova Grupe ježeva, mladi Vukan Wolfenstein, posvetio se paralelno sa osnovnim radom grupe i izučavanju Prometeja. On je zaključio nakon deset godina obimnih istraživanja da je Prometej zapravo glavica kupusa. Ovo je čak važilo za proizvoljno izabranog Prometeja. Međutim, mladi Dirk Novicki, član Grupe automehaničara, otkrio je grešku u obimnom dokazu. Naime, na jednom mjestu, u izuzetno komplikovanom računu, Wolfensteinu se potkrala greška: On je izračunao da je 2x2 = 123875123978569823175, a Novicki je ispravno primijetio da je zapravo 2x2 = 4. Ovo je značajno mijenjalo konačni zaključak. Uz dalji račun dobijalo se da su ljudi zapravo sok od kupusa i da članak nema nikakve veze sa Prometejom. Ali Vukan je napravio još jednu kardinalnu računsku grešku: Prilikom sabiranja brojeva 2 i 3 dobio je korijen iz tri, a svi znamo da je 2+3=5. Bizarnom igrom slučaja, nakon ispravljanja ove dvije greške, opet se dobijao početni rezultat – da je Prometej glavica kupusa. Prometej na ovaj članak nije reagovao jer je on bio obična glavica kupusa pa nije mogao da reaguje.
Sada ćemo reći nešto više o duplikaciji kvadrata.
Definicija 1: Kvadrat je tijelo koje ne osciluje podjednakom oscilacijom.
Teorema 1: Svako tijelo koje ima duplo veću površinu od nekog kvadrata jednako je po svojoj površini udvojenom kvadratu.
Dokaz: Izostavljamo.
Definicija 2: Kocka je trodimenzionalno tijelo kod kojeg svaka lijeva strana ima simetričnu desnu stranu, a svake dvije paralelne prave nisu paralelne.
Definicija 3: Duplikacija proizvoljnog objekta jeste njegova duplikacija.
Definicija 4: Proizvoljnim objektom nazivamo svaki objekt koji nismo izabrali svojevoljno, nego se on sam izabrao zato da bi nas ometao u računu.
Definicija 6: Osnovni pojmovi su tačka, prava i ravan. Svi ostali pojmovi definišu se pomoću ovih pojmova.
Teorema 2: Ovde nam fali definicija 5.
Dokaz. Trivijalno. Jasno se vidi da nema nijedna definicija između četvrte i šeste.
Definicija 7: Kupus je skup tačaka u prostoru koje reflektuju zelenu boju i imaju ukus kupusa.
Teorema 3: Ova prethodna definicija je potpuno pogrešna jer se koriste prethodno nedefinisani pojmovi (npr. boja).
Dokaz. Zaista.
Definicija 8: Osnovnim pojmovima pridružićemo još i pojmove: skup, dužina, širina, vampir, objekt, veličina, mjera, integral, prosjek, matematika, tica prepelica, gvozdeni orao, Sumatra i ohoho.
Teorema 4: Prava se sastoji od ohoho tačaka.
Dokaz: Izaberimo proizvoljnu tačku na pravoj. Iz nje povucimo normalu na susjednu pravu (susjedna prava je kao što znamo ona prava koja živi nedaleko od ove naše prave i šalje svoju djecu da se zajedno s njenom djecom igraju u podrumu). U tački gdje ta normala presječe susjednu pravu konstruisaćemo ugao od 45 stepeni Celzijusa i okrenuti ga prema ravni koju zaklapaju ove dvije prave. Izaberimo proizvoljnu tačku na normali i opišimo krug prečnika 2. Kako znamo da bilo koji krug prečnika 2 siječe bilo koju pravu, tako dobijamo još jednu tačku na našoj polaznoj pravoj. Dakle, dokazali smo da svaka prava ima najmanje dvije tačke. Uzmimo duž koju zaklapaju te dvije tačke. Ta duž je očigledno podskup naše prave. Tu duž možemo neograničeno produžavati i uvijek će ona biti podskup prave. Kako znamo da jedino krug ima osobinu da mu pripada bilo koja neograničena duž, slijedi da je prava krug. Sada samo treba da dokažemo da krug ima ohoho tačaka. Izaberimo proizvoljnu tačku na krugu. Iz te tačke povucimo normalu na krug. Ona siječe krug pod uglom od 90 stepeni i zaklapa ugao od 45 stepeni s tim krugom. Tako na krugu dobijamo još dvije tačke, koje su jednako udaljene od centra kruga. A krug kao što znamo nema centar, dakle on mora imati ohoho tačaka. QED.
Definicija 9: Kvadrat je tijelo koje nastaje rotacijom kruga oko dvije fiksirane tačke, koje nazivamo žižama rotacije.
Stav 1: Kvadrat je dvodimenzionalan.
Dokaz. Kako je kvadrat tzv. rotaciono tijelo, tj. nastaje rotacijom kruga oko tri fiksirane tačke, on mora da ima težište rotacije. Težište rotacije dobijemo kad povučemo dijagonalu kroz težište najvećeg upisanog trougla i vrhove kvadrata. To je zapravo nekoliko dijagonala. Tako da imamo nekoliko težišta rotacije. Težište rotacije, je kao što je poznato, tačka. Dakle, težište rotacije predstavlja jednu stranu trougla baziranog na drugoj strani kvadrata koji je treća strana kruga opisanog nad četvrtom stranom kocke koja je trodimenzionalno proširenje pete strane duži izvedene iz šeste strane pravouglog paralelopipeda sa osnovicom jednakom sedmoj strani sedlaste površi nastale integrisanjem po osmoj strani piramide jednake devetoj strani trostrane prizme čija je baza desetostrani trougao nad čijom je jedanaestom stranom postavljena dvanaestostrana kupa koja predstavlja uopštenje trinaeste strane dječije supice. A kako jedino krug ima osobinu da je jednak dječijoj supici, slijedi da je kvadrat dvodimenzionalan.
Teorema 5: Svaka rotacija oko kvadrata može da se vrši u dva smjera – pozitivnom i pozitivnom.
Dokaz. Rotacija u pozitivnom smjeru je očigledna. S druge strane, rotacija u pozitivnom smjeru može da nastane iz dva smjera – lijevog i desnog. Lijevi smjer je uopštenje desnog smjera, dok desni smjer ne postoji. Prema tome, rotacija ne može da se vrši. QED.
Teorema 6: Sve ovo nema nikakve veze sa oscilacijama.
Dokaz. Pretpostavimo da gomila gluposti u ovom traktatu ima ikakve veze i sa čim. To je protivno samoj definiciji traktata, pa on zaista nema nikakve veze ni sa čim. U specijalnom slučaju, nema nikakve veze ni sa fizikom oscilacije, pa ni sa oscilacijama uopšte. Dokazali smo da važi i više:
Teorema 7: Krug je normalan na pravu.
Dokaz. Svaki krug ima dvije duži. Jednu koja je normalna na pravu i drugu koja nije normalna. Ovu nenormalnu duž nećemo uzimati u razmatranje, nego ćemo odmah završiti traktat, čak i prije nego što dokažemo ovu teoremu.

The End.

Thursday, December 17, 2009

Traktat o fizici oscilacije, peti dio

PETI DIO: FIZIKA OSCILOVANJA

Ovo je jedna od najbitnijih disciplina kad se ima u vidu proučavanje fizike oscilacije. Naravno, ova disciplina je samo jedan dio fizike oscilacije. Razlika između ta dva pojma potiče od razlike između pojmova oscilovanje i oscilacija, koju ćemo kasnije razraditi.
Prvi koji je primijetio oscilovanje bio je kolumbijski naučnik Sokrat. On je posmatrao kako list pada sa drveta oscilujući i pri tome osciluje. Ova neobična pojava je privukla njegovu pažnju i on je odlučio da ostatak svog života provede u njenom proučavanju. Uporno je pokušavao da natjera i druge listove da osciluju, ali oni nikako nisu htjeli. To je nagnalo Sokrata da pomisli da je samo onaj jedan list bio sposoban za oscilovanje, ali ovo se pokazalo kao potpuno pogrešno. Naime, već 2050. godine u svemiru (blizu Jupitera) zabilježen je slučaj da je jedan svemirski brod oscilovao. Naravno, kompletna posada je bila uhapšena, jer je u to vrijeme oscilovanje bilo zabranjeno. Kapetan tog broda bio je neki Marsel Desai, koji nije negirao da je brod vršio oscilovanje, ali je tvrdio da je to radio u tzv. oscilating-free zoni, dijelu svemira prečnika kvadratne cipele, u kome je oscilovanje dozvoljeno. Poručnik Ujedinjene Armije Svemira koji je uhapsio Desaija, neki Albrecht Albrechtovski, pozvao se na član 38. Zakona o spoljnoj trgovini u svemiru, koji jasno tvrdi da ne postoji nikakva oscilating free zona u Sunčevom sistemu. Tada se otkrilo da je Desai pogrešno protumačio član 27 dotičnog zakona. Naime, taj član je govorio o berbi suđa na Jupiteru, a Desai nije znao da čita. Kasnije se pokazalo da je Desai bio potpuno u pravu, tj. da je u prenesenom značenju taj član ipak govorio o postojanju oscilating-free zone. Nažalost po Desaija, taj član ništa nije govorio o postojanju te zone.
Prije nego što pređemo na proučavanje fizike oscilovanja, navešćemo nekoliko članova iz Zakona o Svemiru, koji su bitni za razumijevanje daljeg rada:

ČLAN 1
Ovo je Zakon o Svemiru. Svrha ovog zakona je da reguliše Svemir.

ČLAN 2
Kao konstitutivni građani Svemira računaju se stanovnici zemalja članica NATO pakta ili Evropske unije. Ostali se vode pod nazivom «ostali» ili «škart» (ponegdje poznati i kao «stoka», «marva», «smrdljivi gadovi» i slično) – u daljem tekstu: «građani drugog reda».

ČLAN 3
Kada građanin drugog reda ubije konstitutivnog građanina svemira, bez obzira iz kojeg razloga, kazna je smrt. Akcije građana drugog reda protiv konsitutivnih građana u daljem tekstu nazivaćemo terorizmom.

ČLAN 4
Konstitutivni građanin svemira ima pravo da muči, vrijeđa i ponižava građanina drugog reda, jer ovaj to samom svojom egzistencijom zaslužuje. Konstitutivni građanin svemira raspolaže pravom i da ubije građanina drugog reda, ali za ovo je potreba tzv. DUGDR – dozvola za ubijanje građana drugog reda, koja može da se nabavi u svakoj trafici vrlo jeftino.
Legalnu akciju konstitutivnog građanina svemira protiv škarta nazivamo “oslobađanje”.

ČLAN 5
Razlikujemo dva postupka provjere prilikom prelaska granice:
Konstitutivni građanin svemira mora da pokaže svoju identifikacionu karticu.
Građanin drugog reda mora prvo da čeka dva sata, onda mora da se skine svu odjeću, koju temeljno pretresu psi (jer građani drugog reda često nose neprijavljeno oružje u džepovima), zatim mora da čeka još dva sata, a zatim je neophodno da se on premlati da bi stekao pravo na boravak od sedam dana u zemlji čiju granicu pokušava da pređe. Od dokumenata se traže identifikaciona kartica, pasoš, potvrda o zaposlenju, potvrda o nekažnjavanju, potvrda o rodbini u državi u koju ide, potvrda o rodbini u državi iz koje ide, potvrda o ispravnim zubima, nepostojanju polnih bolesti itd. Građanin drugog reda dobija specijalne rukavice i masku koje mora stalno da nosi da ne bi poganio vazduh zemlje koja mu pruža gostoprimstvo.

ČLAN 6
Svaki konstitutivni građanin veći je (u hijerarhiji) od građanina drugog reda. Ovo znači da se svi sudski sporovi između ljudi koji pripadaju različitim klasama automatski rješavaju u korist konstitutivnog građanina svemira.

Sada ćemo da krenemo sa analiziranjem nekih osnova teorije fizike oscilovanja. Izučićemo detaljno longitudinalnu horizontalizaciju, augmentativno-percepcionu percepciju, oktalnoheksadecimalnu optimizacionu plastifikaciju i neuronsku kvazifuziju.

Definicija 1: Oscilovanjem nazivamo svako mijenjanje položaja tijela.
Definicija 2: Oscilovanje koje se odvija ravnomjerno nazivamo neravnomjernim oscilovanjem.
Definicija 3: Tijelo koje ne osciluje nazivamo tijelom koje ne osciluje.
Teorema 1: Tijelo koje ne osciluje ne osciluje.
Dokaz: Uzmimo proizvoljno tijelo. Sad ostavimo to tijelo, jer nam ono uopšte ne treba. Dakle, posmatraćemo proizvoljno tijelo koje ne osciluje. Takođe, pretpostavićemo da je referentni sistem postavljen u težište dotičnog tijela. Neka su sada koordinate tog tijela u odnosu na referentni sistem (x,y,z). Vidimo da je tijelo jedinstveno određeno tim koordinatama. Masu tijela označićemo brojem m. Takođe je bitna i gravitacija. Pretpostavićemo normalnu zemaljsku gravitaciju od 9.81 metara u sekundi na kvadrat. Slično se dokazuje za bilo koju drugu vrstu gravitacije. Takođe, pretpostavićemo da na tijelo djeluje sila F, čija jačina je izražena u Njutnima. Ovde treba obratiti pažnju još na koeficijent trenja, koji varira od supstance do supstance. Sada uzmimo da posmatrano tijelo ima koeficijent kontrakcije između 0 i 1. Ako tijelo naelektrišemo, dobićemo dva magnetna pola na njemu: sjeverni i južni. Tako naelektrisano tijelo ima određenu induktivnost. Pretpostavićemo dalje da je to jedino tijelo tih karakteristika u krugu prečnika r, čiji se centar poklapa sa težištem tijela (dakle i sa ishodištem referentnog sistema). Po pretpostavci teoreme tijelo ne osciluje, pa ono ne osciluje. QED.
Definicija 4: Koeficijentom oscilovanja nazivamo broj oscilacija u jedinici vremena. Osnovna jedinica mjerenja ovog koeficijenta je jedna oscilacija u sekundi, tu jedinicu nazivamo pasjim skotom.
Teorema 2: Svako tijelo u univerzumu osciluje sa koeficijentom od tri pasja skota.
Dokaz: Koeficijent oscilovanja je cijeli broj n, broj oscilacija u sekundi, prema prethodnoj definiciji. Bez ograničenja opštosti možemo pretpostaviti da je ovaj broj uvijek jednak 3. Ovo dokazuje teoremu.
Posljednja teorema predstavlja veliki rezultat Minkovskog, jednu od najznačajnijih stvari ikad otkrivenih u modernoj nauci. Iako se ova teorema naziva teoremom Minkovskog, ona zapravo pripada Gausu i Ležandru. Gaus je postavio hipotezu da je koeficijent oscilovanja konstantan, a Ležandr je dokazao da je on jednak baš 3. Teorema se naziva teoremom Minkovskog zato što je on igrao karte sa Gausom i Ležandrom kad su oni ovo otkrili. Takođe, ova teorema se naziva teoremom Minkovskog jer je on otkrio i dokazao to tvrđenje.
U ovom odjeljku ostaje nam još da objasnimo razliku između pojmova oscilovanja i oscilacije, koja je krucijalna za razumijevanje razlike između pojmova fizike oscilacije i fizike oscilovanja. Razlika je u sljedećem: Naime, oscilovanje označava mijenjanje položaja tijela (definicija 1). Sada ćemo dati definiciju oscilacije:
Definicija 5: Oscilacija je promjena položaja tijela.
Sljedeća teorema jasno pokazuje da su ta dva pojma različita.
Teorema 3: Ta dva pojma su različita.
Dokaz: Ako ta dva pojma ne bi bila različita, onda bi bila jednaka, a to bi nam uništilo dokaz. Dakle, ta dva pojma su različita.
Time smo dokazali ono što je trebalo da dokažemo. U ovoj teoriji ostaje nam još samo jedno poglavlje, ali ono je tako nenormalno dugo da je to nenormalno. Vampir.

Wednesday, December 16, 2009

Traktat o fizici oscilacije, četvrti dio

ČETVRTI DIO: BIOLOGIJA AMPLITUDE

Da bi se donekle pojednostavilo izučavanje teške oblasti kao što je fizika oscilacije, naučnici renesansnog perioda su se dosjetili da podijele to izučavanje na srodne oblasti. Najsrodnija oblast fizici oscilacije je biologija amplitude.
Termin biologija amplitude potiče od grčkih riječi biologos, što znači nauka o životu i amplitudos, što znači potraga za kraljevstvom ljudi koji žderu druge ljude i idu okolo u trenerkama Sergio Tacchini dok pada snijeg na Himalajima od nezaborava. Kostimografije. Termin je prvi upotrijebio belgijski naučnik Karlheinz Rummenige. Doduše, termin koji je on upotrijebio nije se odnosio na fiziku oscilacije, nego na vampire. Takođe, termin koji je on upotrijebio uopšte nije bio «biologija amplitude» nego «vampir».
Nakon što je Rummenige upotrijebio ovaj termin, njegov nasljednik (šegrt u njegovoj radionici kovačnici) prepoznao je ogroman potencijal u dotičnoj disciplini. Zato je konstruisao novu naučnu disciplinu. Taj šegrt se zvao Günther Netzer. On je ovako rezonovao: «Ako ustanem ujutru u pet umjesto u šest, mogu odmah da odvedem ovce na ispašu, onda da pomuzem kravu i na kraju da napravim osamdeset potkovica za konje, tako da će mi ostati sat vremena više za mamuzanje mustifikacije.» To je bilo prilično revolucionarno razmišljanje za to vrijeme, pa je Rummenige za svaki slučaj ubio Netzera. Zapravo, nije ga ubio, ali ga je zato izbacio iz kuće jedan dan, kad se ovaj baš nepristojno ponašao. Taj dan Netzer je proveo pod drvetom kruške. Kad mu je jabuka pala na glavu, razvio je svoju teoriju, a onda se vratio na posao kod Rummenigea da razvije pitu. Zeljanicu. Sad ćemo da navedemo neke osnovne elemente Netzerove teorije biologije amplitude.
Definicija 1: Atomi su najmanje moguće čestice koje postoje u svemiru.
Definicija 2: Molekuli su najmanje moguće čestice koje postoje u svemiru.
Teorema 1: Molekuli su manji od atoma.
Dokaz. Pretpostavimo da nisu. To bi značilo da su molekuli veći ili jednaki sa atomima. To je suprotno sa tvrdnjom sljedeće teoreme:
Teorema 2: Molekuli NISU veći ili jednaki sa atomima.
Dokaz: Slijedi očigedno iz teoreme 1, koja tvrdi da su molekuli manji od atoma.

Mijenjajući uloge molekula i atoma, dobijamo da su i atomi manji od molekula. Dakle, imamo da su atomi manji od molekula i molekuli manji od atoma. Šta nam to govori? Ta situacija je očigledno nemoguća, pa prema tome ni molekuli ni atomi ne postoje.

Sada ćemo uvesti čuveni periodni sistem elemenata, koji su zajedno otkrili Mendeljejev i Ron Mercer.

PERIODNI SISTEM ELEMENATA
No. Name Valentnost Polivalentnost Koef. zgušnjavanja
1. Vodonik 2 4 80
2. Kiseonik 1 5 650
3. Ugljenik 4 2 70
4. Kobalt 3 2 436
5. Cink 5 4 436236
6. Platina 2 4 3
7. Zlato 3 2 32
8. Srebro 5 1 3462346
9. Sodomija 800 -35485325 WBI()
10. Bartolomijum 5 3 2352345
11. Ajnštajnijum 2 2 3253425
12. Berilijum 4 4 535
13. Kalcijum 3 2 346
14. Neon 1 4 346
15. Argon 0 1 2

Objašnjenje kolona: Valentnost je kao što znamo broj valencija. Polivalentnost je broj valencija pomnožen sa koeficijentom valentnosti (taj koeficijent dobijemo kad polivalentnost podijelimo sa brojem valencija), a koeficijent zgušnjavanja je broj kojim treba pomnožiti temperaturu od jednog celzijusa da bi se dati element zgusnuo na nekoj drugoj temperaturi.

Teorema 3. Ajnštajnijum i vodonik imaju iste valencije.
Dokaz: Lako se vidi sa periodnog sistema.

Teorema 4: Argon i kalcijum nemaju iste valencije.
Dokaz. Ovo se takođe lako vidi sa periodnog sistema.

Teorema 5: Polivalentnost kriptonita jednaka je valentnosti celzijusa.
Dokaz. Kako ove elemente nemamo u periodnom sistemu, možemo da tvrdimo šta god hoćemo, pa je teorema dokazana.

Teorema 6: Mačka ima sto glava, za razliku od miša koji ima osamsto milijardi glava, dok konj ima šesto hiljada repova, ali samo ako se nalazi na istoj farmi kao pas sa šezdeset i tristo osamdeset šapa.
Dokaz: Postoji pas koji ima šezdeset šapa, kao i pas koji ima tristo osamdeset šapa. Ali ti psi nisu jednaki. Dakle nijedan pas nema šezdeset šapa i tristo osamdeset šapa istovremeno. Prema tome, taj uslov nije ispunjen, pa u prvom dijelu teoreme možemo da tvrdimo šta god hoćemo. QED

Teorema 7: Magarac ima dvije noge, dva uha, tri stomaka, jedno oko, dva zuba, tri repa i 4879300015.72 noseva.
Dokaz: Kako se magarac ne nalazi u Mendeljejev-Mercerovom periodnom sistemu, možemo da tvrdimo o njemu šta god hoćemo. QED.

Teorema 8: Magarac se nalazi u periodnom sistemu elemenata.
Dokaz: Provjeravanjem periodnog sistema lako se dobija očigledna netačnost ove teoreme.
Teorema 9: Sve što slijedi iz ove teoreme je netačno.
Dokaz: I ova teorema je očigledno netačna. Jer tačno može da slijedi i iz tačnog i iz netačnog, dok netačno slijedi samo iz netačnog (po osobinama implikacije).

Teorema 10: Ova teorema je netačna.
Dokaz: Očigledno.

Teorema 11: Sljedeća teorema je netačna.
Dokaz: Sljedeća teorema se ne nalazi u periodnom sistemu elemenata, pa ona za nas nema značaj.

Teorema 12: Ova prethodna teorema laže kao pas.
Dokaz: Ovo nije tačno. Prethodna teorema se, naime, ne nalazi u periodnom sistemu elemenata, pa se o njenoj tačnosti ništa ne zna.

Teorema 13: Ovo je teorema broj 14.
Dokaz: Netačno. Ovo se kosi sa tvrdnjom teoreme 14.

Teorema 14: Broj ove teoreme je 15.
Dokaz: Na žalost, ni ovo nije tačno. Naime, teorema se ne nalazi u periodnom sistemu elemenata, pa ne znamo ništa o njenoj (ne)tačnosti.

Teorema 15: Periodni sistem elemenata je imbecilna budalaština.
Dokaz: Trivijalno. Naime, to se lako vidi pregledanjem dotičnog periodnog sistema.

Još malo istorijskih podataka: Naime, periodni sistem elemenata uopšte nisu smislili Mendeljejev i Mercer nego Luis Carlos Alfonso Hose Maria Raul Sanchez iz Španije i Luis Carlos Alfonso Hose Maria Raul Milisavljević iz Donjih Smrtića. Naime, prethodna dvojica uopšte nisu smislili periodni sistem elemenata, nego su to učinili Mendeljejev i Mercer.

Tuesday, December 15, 2009

Traktat o fizici oscilacije, treći dio

TREĆI DIO: GEOMETRIJA STIPSE

U ovom dijelu govorićemo o geometriji vodolije. Naime, vodolija je mitsko biće koje pridonosi raspopulaciji krastavca. Istorijat vodolije ćemo navesti samo kratko:
Ime vodolija pojavljuje se prvi put u starogrčkim spisima. Poznati filozof i gitarista Aristotel spominje ga u svom djelu Teorija teorije, najopštijem filozofskom djelu koje se bavi opštim osobinama opštine. Misli se na Opštinu Laktaši. Aristotel spominje vodoliju samo na jednom mjestu i to u sljedećoj rečenici: «Ako zanemarimo tvrdnju antiteže da osamareni magarac ima pravo na jutarnji dnevni doručak, onda jasno dobijamo da metafizika Kantove tvrdnje Hegelovog sistema nema nikakve veze sa splačinama.»
Šta je karakteristično za ovu rečenicu? Raniji analizatori ovog monumentalnog grčkog spisa (do XVI vijeka i već pomenutog Guge Lazarevića) smatrali su da se riječ vodolija u ovoj rečenici pojavljuje tačno šesto pedeset sedam miliona puta. Ova «istina» se u tolikoj mjeri ustalila u udžbenicima, da je svaka tvrdnja koja ju je dovodila u sumnju proglašavana za jeres i autor dotične bi momentalno bio spaljivan na vješalima. Tek, dakle, u šesnaestom vijeku, mladi filozof Gugo Lazarević je nakon obimnih istraživanja utvrdio da se riječ vodolija u dotičnoj rečenici zapravo uopšte ne pojavljuje. Naravno, ovo je izazvalo bijes uticajnih intelektualaca, koji su tražili da se Gugo momentalno spali na električnoj stolici. Zbog toga je on morao da emigrira iz rodne Holandije i preseli se u Hong Kong, gdje je živio sljedećih nekoliko godina. Taj kratak period u Hong Kongu proveo je pišući svoje monumentalno djelo Traktat o pojavljivanju riječi 'vodolija' u starogrčkim spisima. Nažalost, uspio je da napiše samo jedno slovo tog rada. Poslije se vratio u Holandiju, gdje je nastavio sa analizama čuvene Aristotelove rečenice. Njegov mladi sljedbenik Diter Obradović pokušao je da premosti jaz između Gugine revolucionarne tvrdnje i dotadašnjeg sholastičnog mišljenja. Naime, on je tvrdio da riječ vodolija nikako ne može da se javlja više od devetsto milijardi puta u rečenici, ali da nije sigurno da se ne javlja uopšte. To je izazvalo bijes i Guge i njegovih protivnika s Univerziteta, tako da je Diter bio prinuđen da emigrira u Hong Kong. Tamo je napisao značajno filozofsko djelo pod nazivom Lupanje glavom o zid. Nakon boravka u Hong Kongu, vratio se u Holandiju, gdje je proveo ostatak svog života.
Tek u dvadesetom vijeku otkrivena je prava istina o dotičnoj rečenici. Naime, nju uopšte nije napisao Aristotel. Napisala ju je Aristotelova žena, kojoj je on diktirao, jer je baš u tom trenutku igrao Tetris, pa nije mogao da piše. Ovo je sve promijenilo. Sljedbenici Guge Lazarevića su ostavili njegovu teoriju kao neosnovanu i priklonili se carstvu tradicionalista, koji su do tada već donekle modifikovali svoje učenje. Smatrali su sada da je broj pojavljivanja riječi vodolija u onoj rečenici negdje između minus pedeset i minus pedeset jedan.
Navešćemo sada u cijelosti Gugin dokaz o geometriji ravni stipse:

Definicija 1: Mač u kamenu je onaj mač koji je u kamenu.
Definicija 2: Lomača je ona vrsta vatre koja gori.
Definicija 3: Popokatepetl je rijeka u južnoj Indiji.
Definicija 4: Čašom nazivamo svako tijelo koje je boca.

Stav 1: Miš je vaterpolista.
Dokaz: Slijedi iz definicije 3:
Lema 1: Ogledalo se ogleda u ravni.
Dokaz: Iz stava 1 i definicije 3 imamo da je Popokatepetl vaterpolista (pošto miš nema nikakve veze sa južnom Indijom). Iz ovoga neposredno slijedi da je kvadrat netangularan. Koristeći definiciju 9 u prethodnom dijelu, dobijamo tvrdnju leme.
Teorema 1: (Mala Gugina teorema) Kristal se multiplicira po tangencijalnoj ravni.
Dokaz: Očigledno.
Teorema 2: (Velika Gugina teorema) Boca nije Popokatepetl.
Dokaz: Čaša je boca, a Popokatepetl je čaša, pa je Popokatepetl boca. Odavde slijedi da boca može da gori, dakle boca nije lomača jer nije vatra. Ako boca nije vatra, onda ni mač nije u kamenu, pa čaša nije boca. Odatle neposredno slijedi tvrdnja teoreme.
Teorema 3: (Ogromna Gugina teorema) Smrt.
Dokaz: Ovo je jedna od najkomplikovanijih teorema u fizici oscilacije. Pretpostavimo suprotno. Dobijamo da kvadrat nije Popokatepetl. Koristeći misaonu imenicu, dobijamo vrstu lomače koja ne gori, pa prema tome ne može biti vatra. Kako znamo da svaka vatra gori, to lomača ne može biti vatra. Upotrijebićemo stav 1, gdje ćemo miša zamijeniti Popokatepetlom. Dakle, Popokatepetl je vaterpolista. Kako znamo da voda gasi vatru, vidimo da lomača nije voda. Jer kad bi lomača bila voda, onda bi se zvala voda a ne lomača. Smrt. QED.

Definicija 5: Dvije prave koje se sijeku u jednoj tački nazivamo trouglom.
Definicija 6: Dvije prave koje se sijeku u tri tačke nazivamo mezozoikom.
Definicija 7: Dvije prave koje se sijeku u osamsto šezdeset tačaka nazivamo tačkama.

Stav 2: Svake dvije tačke imaju najmanje tri zajedničke tačke.
Dokaz: Uzmimo bilo koje dvije tačke koje imaju tri zajedničke tačke. Eto dokazali smo. QED.

Lema 2: Romeo je varijabilan.
Dokaz: Dokaz izostavljamo zato što ga ne znamo.

Teorema 4: Za svaku matricu A formata mxn postoji linearni operator f takav da je f(A) funkcija takva da joj je izvod takav da se u beskonačnosti ponaša tako da integral funkcije ima osobinu da joj je suma matrica takva.
Dokaz: Očigledno.
Teorema 5: (Teorema Webber-Bibby-Divac-Christie-Stojaković-Jackson-Pollard-Funderburke) Đ.
Dokaz: Ovo je jedna od najznačajnijih teorema u geometriji stipse. Dokazaćemo je metodom kontrapozicije. Izložimo ukratko u čemu se sastoji ta metoda. Naime, ona se sastoji u dokazivanju teoreme. Sad kad smo to razjasnili, možemo da pređemo da dokaz teoreme. Pretpostavimo suprotno. Dakle Ć. Tada riba nije stipsa. Ali ako je birokrata pas, onda dolazimo do kontradikcije po definiciji 6, jer u tom slučaju nikad dvije prave ne mogu da imaju više od nula zajedničkih tačaka, što je kao što znamo nemoguće jer postoje bar dvije prave koje nemaju nijednu zajedničku pravu. Dakle Ž. Ali, tada važi lema 2. Dakle, Romeo je varijabilan. Ovo neposredno povlači da poslije kiše dolazi sunce. Ako upotrijebimo teoremu 4, gdje umjesto matrice A uzimamo sunce, dobijamo da je f(sunce)= 320000. Dijeleći ovaj broj sa 320000 dobijamo da je f(sunce)=1. Dakle, sunce se preslikava u jedinicu. Ali to nam uopšte ne treba za ovaj dokaz. Ono što je bitno je Đ i time je teorema dokazana.
Definicija 8: Maslačak je maslačak.
Stav 3: Maslačak ima 800 listova.
Dokaz: Pretpostavimo da maslačak nema osamsto listova. No, kako to ne možemo da dokažemo, maslačak ima osamsto listova.
Definicija 9: Kvadrat poluprečnika 1 nazivamo jediničnom kružnicom.
Dokaz definicije: Trivijalno.
Stav 4: Svaka jedinična kružnica ima poluprečnik 1.
Dokaz: Uzmimo proizvoljnu jediničnu kružnicu. Da li je ona kvadrat? Ako bi ona bila kvadrat, tada bi taj kvadrat imao četiri strane. Ako kvadrat ima četiri strane, onda je kocka beskonačnog prečnika, pa je prema tome kocka kvadrat. Kao što znamo, svaki kvadrat beskonačnog prečnika je kocka, pa ta kocka onda ima beskonačan prečnik. Ali beskonačan prečnik može da ima samo krug poluprečnika 1. Dakle svaka kružnica prečnika 1 je proizvoljna. Važi i obrnuto: Dvaka proizvoljna kružnica je prečnika 2. Ovo lako slijedi iz činjenice da ne postoji kružnica prečnika 2 koja nije poluprečnika 3. Dokažimo ovo: Ako bi postojala kružnica poluprečnika 2 koja nije prečnika 3, onda bi domen te kružnice bio čitava ravan. Kako je krug jedina figura čiji je domen čitava ravan, imamo Đ. A to je upravo tvrdnja prethodne teoreme. Dakle dokazali smo da kocka nije vuk. Ostaje još samo da dokažemo da kocka nije aždaja. Uzmimo proizvoljnu aždaju. Ona je kocka. Dakle, kocka nije vuk. Ako bi kocka bila aždaja, aždaja bi bila krupna i imala bi poluprečnik 1. Dakle aždaja bi imala poluprečnik 2. Njen sin bi imao poluprečnik 3 i tako rekurzijom dolazimo do toga da bi njen kvadrat imao poluprečnik 2. To nije moguće. Pošto je jedino krug krupan i ima poluprečnik tri, slijedi da smo dokazali teoremu. Prava je šteta što treba da dokažemo STAV. Ali kako uvijek QED završava dokaz, mi ćemo sad poslije ove rečenice da stavimo QED i dakle stav će biti dokazan. QED.
--------------------------------------------------------------------

Sunday, December 13, 2009

Traktat o fizici oscilacije, drugi dio

DRUGI DIO: OSNOVNE DEFINICIJE I NEKI JEDNOSTAVNIJI REZULTATI

Definicija 1: Šumar je osoba koja siječe drva.
Definicija 2: Pas je osoba koja siječe drva.

Teorema 1: Šumar ne može biti pas.
Dokaz: Dokaz izostavljamo zbog složenosti.

Definicija 3: Birokrata je vampir.
Teorema 2: Birokrata nije poliklinika.
Da bismo dokazali ovu teoremu, pokazaćemo prvo sljedeći stav.

Stav 1: Mrkva ne preza od gnustifikacije krustobala.
Dokaz: Dokaz izostavljamo zbog jednostavnosti.

Sada možemo da dokažemo teoremu 2:
Dokaz teoreme 2: Izostavljamo ga zbog složenosti.

Definicija 4: Protozoom nazivamo svako tijelo koje pliva u vodi
Teorema 3: Riba ne može biti protozoa.
Dokaz: Riba pliva u vodi. Međutim, po definiciji 4, svako tijelo koje pliva u vodi nazivamo protozoom, pa prema tome riba ne može biti protozoa.

Teorema 4: (Teorema Dodika) Kruške i jabuke nisu isto.
Dokaz: Kruške i jabuke rastu na drveću. Ali, po teoremi 1, šumar ne može biti pas. Dakle, ako primijenimo teoremu 2 (polikliniku zamijenimo šumarom), dobijamo da birokrata nije šumar. A kako birokrata očigledno nije pas, tvrdnja teoreme jasno slijedi iz stava 1. QED.

Poznati filozof Gugo Lazarević (iz XVI vijeka) imao je značajnih primjedbi na ovaj dokaz. On je negirao da tvrdnja teoreme slijedi iz stava 1, jer birokrata očigledno JESTE pas. Zato je izveo novi dokaz, koji ovde navodimo u cijelosti:
Dokaz teoreme Dodika (Gugo Lazarević): Dokaz izostavljamo zbog jednostavnosti.

Navešćemo još neke definicije:

Definicija 5: Krug koji ima sve strane jednake nazivamo kvadratom.
Definicija 6: Krug kod kojeg nikoje dvije strane nisu jednake nazivamo kvadratom.
Definicija 7: Trougao koji ima pet strana nazivamo kvadratom.
Definicija 8: Dio ravni između šezdeset polupravih koje prolaze kroz istu ravan naziva se kvadratom.
Definicija 9: Skup pravih u ravni koje imaju osobinu da se svaka tačka jedne od tih pravih poklapa sa samom sobom nazivamo kvadratom.
Teorema 5: Kvadrat ima pet strana, od kojih svaka ima tačno po nijednu stranu.
Dokaz: Prvi dio teoreme očigledno slijedi iz definicije 7. Drugi dio tvrdnje slijedi iz sljedećeg stava:
Stav 2: Svaka strana kvadrata ima po nula strana:
Dokaz stava: Slijedi iz prethodnog.
Dokaz teoreme 5: Možda na prvi pogled izgleda nejasno kako drugi dio teoreme proizlazi iz tvrđenja ovog stava. Evo kratkog objašnjenja: Stav kaže da svaka strana kvadrata ima po nula strana. Ako taj broj podijelimo sa pet, dobijamo da svaka strana kvadrata ima po tri strane. Uzimajući limes po broju strana kruga, dobijamo da kvadrat ima tri strane. Sada možemo da primijenimo teoremu 3. Kako riba ne može biti protozoa, jasno je da kvadrat mora da ima bar četiri strane. Kako znamo da svaki kvadrat ima pet strana, dobijamo da je broj strana kvadrata jednak šest. Iz ovog jasno slijedi da kvadrat ima sedam strana, pa uz tvrdnju sljedeće teoreme da kvadrat ima osam strana, dobijamo da kvadrat ima devet strana. A kako znamo da devet strana ima jedino krug, slijedi da je kvadrat kocka. Prema tome, svaka njegova strana može da ima minimalno jednu stranu. Dakle, svaka strana kvadrata ima nula strana.
Sada ćemo dokazati teoremu koju smo ovde koristili u dokazu:
Teorema 6: Kvadrat ima osam strana:
Dokaz: Dokaz izostavljamo zbog složenosti.
--------------------------------
U sljedećem dijelu govoriće se o geometriji stipse.

Saturday, December 12, 2009

Traktat o fizici oscilacije

Pretresao sam maloprije neke svoje starije bilješke i otkrio djelo koje se zove Traktat o fizici oscilacije, te odlučih da to podijelim sa javnom javnošću. Zbog dužine teksta, isti će biti postavljen u nekoliko dijelova:


UVOD

Ideja za ovo djelo nastala je jedne mračne noći u kazanu kafeterije. Naime, tada sam, izučavajući neke spise o podizanju glustifikacije prebranca, primijetio frapantnu činjenicu: Svega nešto preko šesto miliona dvjesto sedamdeset pet hiljada tristo dvadeset osam naučnih radova bavi se u većoj ili manjoj mjeri fizikom oscilacije. Da bih donekle doprinio prilično siromašnoj teoriji ove velike naučne discipline, riješio sam da napišem ovo skromno djelo. Ono nikako ne može da se shvati kao kompletno kompletiranje teorije fizike oscilacije, nego samo kao mogući uvod u dalja istraživanja ljudi koji budu spremni da odvoje dio svojih živote i posvete se izučavanju astronomije.

ZAHVALE

Zahvaljujem se prije svega svom izdavaču, zbog toga što je objavio ovo djelo u njegovoj punoj verziji. Punoj verziji skraćene verzije, naime. Zatim, zahvaljujem se svom psu koji mi je pružao podršku svaki dan i prao suđe i tako to, a usput i tjerao lopove koji su htjeli da ukradu moju kolekciju knjiga iz oblasti klizanja po traktorima.
Zahvaljujem se svojoj zlatnoj ribici na ispravljanju gramatičkih grešaka, kao i svom štakoru sa kojim sam vodio duge i iscrpne razgovore koji su doprinijeli kvalitetu nasumičnog pranja suđa Mesopotamije. A i ove knjige.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, zahvaljujem se svom propeleru koji je uredno radio kad je bilo zima i grijao me svojim radijatorom.
Eh, da, zahvaljujem se i bubašvabama iz komšijinog stana, koje su mu pojele svu hranu iz frižidera.

KAKO SE KORISTI OVA KNJIGA

Knjiga je podijeljena na osamsto šezdeset dijelova. Svaki sadrži po hiljadu četiri stotine dvadeset i dvije glave, koje se odnose na razne periode fizike oscilacije. Svaka od glava ima osamsto dvadeset miliona stavova, koji su najčešće posvećeni oscilaciji. Svaki stav se dalje dijeli na po šesto dvadeset tri kvadriliona tristo dvadeset sedam triliona devetsto osamdeset devet milijardi tristo petnaest miliona dvanaest hiljada osamsto sedamnaest članova. Preporučuje se čitanje po redu, jer je svaki član bitan.


PRVI DIO: NASTANAK FIZIKE OSCILACIJE

U staroj Galileji živio je jedan sultan. Imao je tri sina. Prvi sin se razbolio. Za to vrijeme, u Bagdadu je živio umjereni mesar po imenu Džejms. Njemu je jednog dana ispala viljuška na glavu i razbila ćošak. Sve to je ostalo dokumentovano u zbirci pjesama truk truk kamiona pod nazivom Ne vene jesenje lišće, ne vene nikako, vrag ga odnio paklena. U isto vrijeme, vračari Edinburga su osnovali katedru za fiziku oscilacije.
Termin 'fizika oscilacije' prvi je upotrijebio Johan fon Mesar iz njemačkog grada Njujorka. On je u svojoj knjizi Tetralogija pavlake govorio o raznim nakaznim gadostima koje su se dešavale u sporadičnoj pucnjavi osokoljene žice. Žica je oscilovala oscilatorno. Na osamsto miliona strana fon Mesar je govorio o pticama pjevačicama, ali je zaboravio da spomene fiziku oscilacije, tako da njegovo djelo za nas nije značajno.
Mnogo je značajnija knjiga jednog od najpoznatijih fizičara oscilacije, Milorada Dodika. Djelo pod nazivom Fizika oscilacije s primjenom na žicu je sasvim sigurno za fiziku oscilacije ono što je Njutnov Traktat o slikarstvu za gajenje cvijeća. Milorad Dodik je manirom vrsnog fizičara i odličnog pedagoga predočio sve količinske regulative vezane za fiziku oscilacije žice, čime je praktično postavio revoluciju u tumačenju te teorije, objasnivši mnoge do tada nepoznate stvari. Jedina mana Dodikovog djela je što ono nema apsolutno nikakve veze sa fizikom oscilacije žice, pa nas dakle ono i ne zanima.
Ono što nas zanima jeste pismo Arnolda Švarcenegera Aleksandru Makedonskom u kome izričito traži da se u škole u Grčkoj uvede mezozovanje mastodonta kao regularan predmet. Švarcenegerovo pismo je za nas značajno jer se u njemu pojavljuju slova I, Z i O, koja su, kao što znamo, dijelovi pojma 'fizika oscilacije'.
Švarcenegerovo učenje kasnije je dopunio Leonardo da Vinči u svom poznatom djelu Anatomija anatomije. On je smatrao da žica ne može da osciluje ako nema žice i to je dokazao u prekrasnom radu na preko osamsto hiljada strana. Taj rad je, uz poznatu sliku Autosodomija mlade djevice, njegov značajan doprinost teoriji oscilacije žice. Njegov značaj je veliki čak i danas, bez obzira što mu mnogi istoričari (čini se opravdano) zamjeraju da apsolutno nikakve veze nema sa fizikom oscilacije.
Da stvar bude gora, tada je legendarni fizičar iz Milana, Sandro Botičeli, otkrio da prva palatalizacija postoji u dva vida u fizici: 1) kao mrkva i 2) kao stogodišnja bukva. Botičelijev učenik, Mikelanđelo Merisi da Karavađo, odlučno je negirao ovu činjenicu. On je čak negirao i da je uopšte bio Botičelijev učenik i pokušavao to da dokaže time što se rodio i umro preko petsto godina prije nego što je Botičeli uopšte rođen. Međutim, mnogi istoričari danas osporavaju ovaj dokaz, jer su pronašli grešku u Karavađovom računu. Ispostavilo se, naime, da je on čak dvije hiljade godina stariji od Botičelija, pa prema tome sve njegove tvrdnje padaju u vodu. Botičeli se, s druge strane, nije mnogo opterećivao tim manje važnim stvarima. On je čitav život posvetio izučavanju fizike oscilacije. Nažalost, nije otkrio ništa.
Od samog Botičelija mnogo je značajniji (bar što se oscilacije žice tiče) njemački fudbaler Salvador Dali. Njegovo djelo o učinku golmana u košarci je revolucionisalo matematičku fiziku. Primjena sile antiteže na antimateriju dovela je do antivirusnog dejstva antikviteta. Salvador Dali je ispravno rezonovao da opetovanje fluskulencije ne podliježe pritisku protoka dotoka goriva u zapaljenom benzinu belgijske prašume Kalahari, s otvorenim stvarima za otpad. U tome ga je podržao poznati astronom Đorđe Balašević, koji je duhovito primijetio jednom prilikom da «ako tangentna ravan ne postoji, onda ne postoji ni tangentna ravan, pa je prema tome besmisleno šutati loptu». I Salvador Dali i Đorđe Balašević potpuno su beznačajni za teoriju oscilacija, jer se nikad nisu njom bavili.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Drugi dio, sa osnovnim definicijama i nekim jednostavnijim rezultatima, slijedi kasnije.

Traktat o flaši

Traktat o flaši

Uvod

Tema ovog traktata je flaša. Ako to niste uspjeli da zaključite iz naslova, onda o vašoj inteligenciji imam da izjavim sve najgore.
Elem, u ovom traktatu iznijećemo (bez dokaza) neke bitne osobine flaše, kao i njenu primjenu u ishrani, umjetnosti, politici, flaširanju i zakucavanju eksera u prirodno odabranu sredinu neprirodne manipulacije.

Flaša

Šta je flaša? Pitanje koje je vijekovima zaokupljalo građane Srebrenice, Žepe, Potočara, Prijedora, Teslića i Los Anđelesa. Sigurno ste primijetili da u prethodnoj rečenici nedostaje predikat, tako da nema nikakvo pravo da se naziva rečenicom. Ali nazovimo to pjesničkom slobodom. Pri čemu se ne misli na Slobodu iz Tuzle, jer bismo u tom slučaju koristili veliko slovo. Naravno, ako bsimo pisali pravilno. Pošto nije dokazano da koristimo pravilno pisanje, ovo ne mora da važi.
Vratimo se na našu današnju temu, a to je flaša. Kao što znate, mnogi poznati naučnici pokušavali su da daju definiciju flaše koja bi odgovarala uočenim i eksperimentalno potvrđenim osobinama dotičnog subjekta, a ne bi u isto vrijeme izazvala pobunu domorodačkih plemena u sjevernom Ngvaneu. Smatra se da je jedan od prvih flašodefinicionista (ljudi koji definišu flašu) bio poznati matematičar Euklid. On je ovu definiciju izložio u svom monumentalnom djelu «Elementi»:
Definicija 1 (Euklid) Flaša je ono što nema dijelova.
U vrijeme kada se pojavila, ova definicija je smatrana za savršenstvo. Čak je uticala na to da se pojave religiozne sekte koje su obožavale flašu. Međutim, prvo je jedan lukavi filozof po imenu Zenon primijetio da je Euklid koristio pojam «ono» koji prethodno nije definisao, a onda je potpuni krah ove definicije izazvala pobuna domorodačkih plemena u sjevernom Ngvaneu, koju su vojno-politički komentatori na čelu s Miroslavom Lazanskim direktno pripisivali ovoj definiciji. Razočaran, Euklid je počinio samoubistvo. To je ostavilo prostor drugim mladim i talentovanim naučnicima da iznesu svoja zapažanja o flaši.
Prvi koji je to uradio bio je Zenon. On je za trenutak hrabro pretpostavio da se flaša kao osnovni pojam ne definiše, pa je odmah krenuo u istraživanje osobina dotičnog osnovnog pojma. Došao je do zapanjujućeg otkrića, koje sankcionišemo teoremom:
Teorema 1 (Zenon) Flaša koja se kreće ne kreće se.
Dokaz zbog složenosti izostavljamo.
Zbog ove teoreme Zenon je izgubio život. Naime, osamdeset godina nakon što ju je dokazao okliznuo se na koru od banane i na mjestu ostao mrtav. Smatra se da su koru postavili njegovi politički protivnici.
Nakon Zenonove smrti na flašu se praktično zaboravilo, sve do pojave još jednog velikog naučnika i njegovog čuvenog lukavog zapažanja:
Teorema 2 (Pitagorina teorema) Kvadrat nad flašom Pepsija jednak je zbiru kvadrata dvije flaše piva.
Dokaz izostavljamo zbog jednostavnosti.
Sve je ovo bilo u redu i veoma korisno, ali još uvijek nismo znali šta je zapravo ta misteriozna «flaša». Prošle su mnoge generacije i to je bio jedan dosta dug vremenski period u kojem su se naučnici bavili uticajem flaše na spoljašnji svijet a ne samom njenom suštinom. Iz tog pravca u razvoju flašologije (grčka riječ koja označava nauku o flaši, prim. aut.) vrijedi izdvojiti genijalnog matematičara i fizičara Arhimeda. Jednom prilikom dok je potopljen u vodu u javnom kupatilu razmišljao o flaši, sinula mu je sjajna ideja i on je momentalno iskočio iz vode i počeo da trči kroz grad vičući «Eureka! Eureka!» (a da se prethodno nije potrudio čak ni da se obuče). Naravno, ubrzo ga je policija uhapsila zbog narušavanja javnog morala, pa mu je nekoliko noći provedenih u buvari ohladilo usijanu glavu. Njegovo genijalno otkriće bilo je sljedeće:
Teorema 3 (Arhimed) Svako tijelo potopljeno u flašu gubi od svoje težine onoliko koliko teži istisnuta materija.
Iz toga je neposredno proizašla sljedeća
Posljedica Dajte mi odgovarajuću flašu, pomjeriću svijet.

Pjesmice

Dok čekamo moju novu zbirku pjesama, koja samo što nije, evo jedne pjesmice iz prve zbirke, koju sam skrpio prije nekih desetak godina:


RESTORAN BOLA

Sjedim tako u restoranu bola
I čekam da dođe neko da me posluži
Pored mene stoji boca Koka-Kola
I u vazi na stolu uveloj ruži

Sjedim tako u restoranu bola
I gledam u prazno
Razmišljam o životnoj škola
Da ona je kisela i bazno

I tada dođe konobar i reče
-Sinak, oš da vidiš istinski bol?
A ja mu rekoh da već sve sam vidio
U životu svom

I bol i jad i patnju
I bol duše i bol u duši i smrt srca
I prijateljstva i ljubavi
Zaista, već sve sam vidio i osjetio

A on mi reče
-Misliš? A pazi onda ovamo!
I iz džepa svog izvuče krdo pirana
I pusti ih da me pojedu živog

I zaista shvatih da kad te ribice jedu živog
Više boli nego bol u duši i smrt srca
I ostale budalaštine
---------------------------

Evo ih još nekoliko, iz druge zbirke:

NEDŽAD I MERHUNISA

Oj prelijepa Merhuniso!
Dok latice ruže cvjetaju u vrtu
I lišće šušti kao u bajci
Ne zaboravi da te ja, Nedžad,
jako volim.

Jer prelijepa Merhuniso
Ako kojim slučajem zaboraviš
Dok latice ruže cvjetaju u vrtu
I mjesečina osvjetljava smiješak
Na tvom anđeoskom licu
Da te ja, Nedžad, jako volim
Ima da te iskasapim groznom bušilicom

Heil, Merhuniso, prelijepa ljepotice!
Što sunce stavljaš pod kose svoje
Ja, Nedžad, noću pohodim
Tvoje odaje u potrazi za vampirima.

Ja, Nedžad, sam.. AAAAAAAAAAARGH!!!
Miči te proklete zube iz mog vrata!!!


CVIJEĆE

Bila si te noći u svom vrtu
I okopavala cvijeće
A zapravo si kopala grob


ZLAĆANI VAMPIR

Čika Tomo je bio vampir
I čika Pero je bio vampir
Teta Sejfudina je bila vampirica
A nije bila ptica
Ni grlica ni jarebica
Nit' je bila golubica
A ni prepelica
Teta Sejfudina nije bila ni bušilica
Ni kosilica
Nit' je bila odvratna ljigava zvijer
Ne, stani, ipak je bila odvratna ljigava zvijer


ZAPLAKAO MALI JOVO

Zaplakao mali Jovo
Ko zna šta ga muči
Da li je možda gladan
Ili ne voli da uči.

Zaplakao mali Jovo
Plakao bi sve do zore
Da nije došla majka i smirila ga
Sjekirom u glavu.


OSA

Maše osa Siniši sa nosa
Siniša se smeo i na sijeno sjeo
Smiješno Neši, Siniši se smiješi

Nije mu više bilo smiješno
Kad je Siniša izvadio Scorpion
I raznio mu glavu

Thursday, December 10, 2009

Nobelski komitetu, skoči u jezero

Siguran sam da je svako normalan rekao "Kuku majko!" u trenutku kad je saznao da je američki predsjednik Barak Obmana novi dobitnik Nobelove nagrade za tzv. mir. Naravno, jasno je da je ta Nobelova nagrada relevantna otprilike koliko i Oskar u filmskom svijetu, ali da nagradu za MIR dobije predsjednik druge najjače države na svijetu, koja trenutno aktivno vodi dva rata, pa to je dno dna.
Uglavnom, vajnom predsjedniku, koji inače šalje novih trideset hiljada vojnika u Afganistan da bi se tamo borili za mir, danas je uručena ta njegova nagrada i tim povodom je održao prigodan govor. Počeo je naravno superskromno, priznavši kako su njegova dostignuća malena u odnosu na neke prethodne dobitnike (well, no crap! Ipak je to u neku ruku i lažna skromnost - nije mala stvar voditi istovremeno onolike ratove), kako je prekratko na svojoj poziciji, kako će ova nagrada da mu bude putokaz za dalje djelovanje i tako taj politički korektni mambo-džambo, da bi vrlo brzo pokazao svoje pravo lice u nastavku.
On je, naime, došao do vrlo genijalnog zaključka kako su neke vojne intervencije "opravdani humanitarnim razlozima" (sic!), pa navede neke od njih, a između ostalog i Balkan (ovde vidimo da u spoljnoj politici nema mnogo razlike između republikanaca i "demokrata", s tim da su ovi prvi znatno pošteniji jer se bar i ne prave nekakvim mirotvorcima). Takođe je spomenuo kako bez vojne sile Hitler ne bi mogao biti zaustavljen. Sad, meni malčice izmiče poenta ovako brutalnog Obmaninog distanciranja od čovjeka s kojim očigledno dijeli osnovnu ideologiju. Hitler je bio drski nacionalista i želio je da Njemačka bude najjača država na svijetu. Onolike ratove je vodio da bi se Njemačka proširila na evropskom kontinentu (lijepo je objasnio zašto je širenje po Evropi bolje od gomilanja kolonija u Africi, ali sam zaboravio) jer u tadašnjim granicama nije mogla da bude dovoljna za prosperitet njemačkog čovjeka. Išli su mu na živce socijalisti, a kako je smatrao da su socijalisti sve same gnusne Jevrejčine, odlučio je da uništi Jevreje. Suma sumarum - čovjek je vodio ratove koji su očigledno motivisani humanitarnim razlozima i svako ko tim humanitarnim razlozima stane na put biće skenjan (da prostite na izrazu, za koji smatram da je u ovom slučaju adekvatan). Ja jednostavno ne vidim po čemu su Obmana i njegove Sjedinjene Američke Države išta bolje od Hitlera. Svi znamo da svakih nekoliko mjeseci iskopaju neko žarište u svijetu i započnu rat iz "humanitarnih razloga", to nije ništa novo, ali da se ne zaboravi - ipak je u pitanju država koja je krknula dvije atomske bombe na Japan (parafraziram Herija Trumana: "Bacili smo bombe da bismo zaustavili ubijanje."). Takođe, istorija svake zemlje je krvava, ali Amerikanci sve ostale šiju za tri dužine jer nikad niko u istoriji nije napravio onakav genocid kao što su oni nad Indijancima.
Neko je nekad lijepo rekao da je (sad slijedi još jedan manje pristojan izraz, pa zatvorite oči dok ne pređete preko njega), citiram, "borba za mir kao tucanje za nevinost" (kraj nepristojnog citata), a to sa mirom zvuči još deset puta tragikomičnije kad izgovori neki američki državnik. Mrzim, mrzim, MRZIM Sjedinjene Američke Države, CIA, FBI, mrzim prokletu američku zastavu sa zvjezdicama i trakama, mrzim njihovu Vladu i kongres i Bijelu kuću i Pentagon i mrzim ih i mrzim ih i mrzim ih! Mrzim njihov ljigavi patriotizam (svakako ne vjerujem u patriotizam, ali AMERIČKI patriotizam je nešto najgnusnije). A naročito mrzim njihove humanitarne ratove. Volim doduše njihove pisce i filmove. Ali samu tu državnu tvorevinu mrzim iz dna duše. Želim joj skoru propast.
Na kraju, Barak Obmana je poručio da će novac (1.4 miliona dolara) otići u humanitarne svrhe. Znači - za neki novi rat. Pitanje je samo gdje.

Tuesday, December 8, 2009

Njam, njam!

Evo sad je već devet sati uveče, a ja još uvijek nisam ručao. Inače, ako ikad dođem do toga, ručaću pasulj, zajedno sa kiselim paprikama punjenim kupusom. Yummy! E sad, vi se sigurno pitate zašto vam to do đavola govori i šta koga boli uvo šta sam ja jeo.
Odgovor je u sljedećem - od sada kad god nema novih vijesti (a to će da bude skoro stalno), obavještavaću vas o svojim obrocima. Razlog tome je što da bi blog bio posjećen, mora stalno da ima nove postove. I Statcounter pokazuje da najviše posjeta imam u one dane kad napišem nešto novo. Naravno, postoji opasnost da nakon dovoljno dugog perioda neprestanog opisivanja raznoraznih (uglavnom monotonih) obroka ljudi jednostavno iznervirani prestanu da dolaze, ali to je rizik koji sam spreman da prihvatim.
Dakle, da se vratimo temi - za doručak sam jeo Topolinu paštetu sa šunkom, uz nekakav kao domaći hljeb kupljen juče u pekari. Iako hljeb naravno uopšte ne liči na domaći, znatno je ljepši od inače vrlo groznih hljebova koji se prodaju po pekarama i prodavnicama. Znate one koji izgledaju fino i mekano kad ih tek kupite, a sutradan se dezintegrišu pri samom dodiru noža. Sve to naravno pod uslovom da uspijete da presiječete koru, koja je ko guma i uvija se i izvija i klizi i izbjegava poteze vašeg noža. Uz pomenutu paštetu i pomenuti hljeb pio sam tečni Latein jogurt sa 3.2% masti.
Kad smo već kod Latee, njihove pavlake su fantastične. Neki dan sam, u pokušaju da se otrujem, napravio puru u koju sam skrkao pavlaku kojoj je još prije dva mjeseca istekao rok trajanja. Ne lezi vraže, ne samo što pavlaka nije bila letalna, izgleda da se čak nije ni pokvarila. Ali je pura ipak doživjela tužnu sudbinu - pošto je bilo previše (in fact, toliko da četvoro ljudi nije moglo da je pojede) u jednom trenutku je odlučila da se ubuđa. Sad moram da je arhiviram. Ali prije toga valja pregledati kolokvije. Mrzim da pregledam kolokvije. Jedino lijepo u tome je što usput slušam Suzanne Vega i Simple Minds. Ali još bolje bi bilo da slušam Suzanne Vega i Simple Minds a da NE pregledam kolokvije, nego da radim nešto pametno, npr. da sređujem svoju kolekciju filmova ili da sređujem policu da bih napravio mjesta za nove filmove i tako to.

Wednesday, December 2, 2009

Još jedan dan, još jedno izvinjenje...

Kao što vidite, ovaj loši blog prilično rijetko apdejtujem. Samo kad se desi nešto dovoljno kretenski da zasluži da se nađe na njegovim stranicama. Ovog puta (ili je možda "ovaj put"?) materijal smo dobili ni manje ni više nego od čuvenog golfera Tajgera Vudsa, koji je u životu zaradio više para nego vi i ja zajedno. Naravno, to s parama nije bitno za ovu priču.
Apparently, ispostavilo se da je nestašni Tajger svoju ženu varao cirka tries jedan mjesec (a to vam je dvije godine i sedam mjeseci, 12+12+7=24+7=31) sa nekakvom konobaricom. I naravno, šta se dešava kad je konačno ukeban - sure thing, javno IZVINJENJE. Dakle, reče on, nisam bio dobar, pogriješio sam, iznevjerio sam svoju porodicu... Well, no crap??? Trebalo ti je samo dvije godine i sedam mjeseci da to skontaš, tupane? Lično smatram da tvoja žena ne bi trebalo da daje ni pet para na tvoja izvinjenja i da ti razbije glavu tavom ili oklagijom. Not to mention da te olakša za nekoliko milijardi šuškavih novčanica.
Ali to nije poenta. Dakle, Tajger je, nakon što su ga uhvatili, odmah izdao javni stejtment u kojem se gorko kaje zbog svega. Najmanje dvije stvari do neba smrde kod ovakvih javnih izvinjenja. Prvo, nije jasno da li se ljudi koji prave te raznorazne prekršaje (malo detaljnije o njima kasnije) izvinjavaju zato što su POGRIJEŠILI ili zato što su UHVAĆENI. Možeš da kolješ ljude, varaš ženu, mlatiš djecu i sve je to OK dok javnost ne sazna. Ali ako sazna, onda se ispostavlja da nisi dobar role model za djecu srednjeg američkog Džoa i moraš da se izviniš. Jer ako to ne uradiš, a javna si ličnost, npr. poznat glumac ili nešto slično, ta dječica koja te idolizuju i žele da budu kao ti mogla bi da počnu da kolju ljude, varaju ženu, mlate djecu, utajuju porez ili ko zna šta još tako grozno. Druga stvar - zašto se oni dođavola izvinjavaju GENERALNO??? Mene, kao pretpostavljam i većinu anonimusa ovog svijeta, savršeno boli ona stvar da li je Hju Grant uhvaćen kako se drpa sa prostitutkom u autu ili je Mel Gibson pijan ko letva vrijeđao nekog pajkana. Ne morate MENI da se izvinjavate, glupi idioti, to treba da uradite Liz Harli i pomenutom policajcu, respektivno. Mada, kad smo već kod Liz, mala digresija - koliki MORON neko mora da bude da pored takve žene ide sa nekakvim prostitutkama? Mislim stvarno...
Ovo sa Tajgerom je dodatno tragikomično zbog dužine trajanja. On otprilike kaže "Izvinjavam se, nisam bio dobar, svojom vezom od dvije godine i sedam mjeseci iznevjerio sam svoju porodicu itd. itd." A to ti nijednom nije palo na pamet tokom te dvije godine i sedam mjeseci, somino neopjevana? Ajd da se napio pa pokupio neku curu u baru i tako to, jedna noć, desi se, greši čovek i sl., ali ovo... Ko kad bi sad Tim Mekvej (da je kojim slučajem živ, siromah) reko - "Ma znate, svo ono planiranje, sakupljanje materijala i na kraju raznošenje one zgrade, to stvarno nije bilo lijepo od mene, od sada ću nastojati da budem dobar čoek i koristan član društva..." i tako dalje. Sve to, ponavljam, tek nakon što ih uhvate okrvavljenih ruku. Kad ste čuli da je recimo neko izašao u javnost i reko "E znate šta, to se još ne zna, ali ja sam uradio to i to loše, od sada ću biti bolji, bla bla bla" ? Nikad, eto kad. Mada, i u tom slučaju ostaje besmislenost tog idiotskog javnog izvinjavanja.
Kad smo već kod toga, koji su sve zanimljivi slučajevi? Spomenuo sam najnoviji, Tajgera Vudsa, kao i dosta bajat, onog Hjua Granta. U međuvremenu, postoji nešto što je arguably odvratnije od ovo dvoje zajedno. Naime, prije nekoliko godina Džek Blek i Ben Stiler zajednički su se izvinili za film ENVY u kome su glumili, a koji je režirao Beri Levinson. Dakle ovo izvinjavanje za filmove (koje uopšte nije tako rijetko) je nešto najretardiranije što postoji u ovom svemiru punom retardiranih retardacija. Apparently, oni valjda misle da je film toliko grozan da je za njih sramota da se pojave u njemu i sl... Prvo, kao i prije - KOME izvinjenje? Prosječnom gledaocu koji je potrošio sat i po vremena na loš film? Strašno, zaista. Drugo, kako im nije palo na pamet da je taj film loš tokom onih nekoliko mjeseci koliko je trajalo njegovo snimanje, da i ne spominjemo da su sigurno imali priliku i da pročitaju scenario prije svega toga? Treće, otkud njima pravo (iako cijenim Bena Stilera) da se "izvinjavaju" za film koji režira legenda Beri Levinson, čovjek čijoj veličini mogu samo da se poklone? Četvrto, na kraju krajeva, film uopšte nije TAKO loš. Eto recimo upravo taj debeli krmak Džek prokleti Blek je glumio u krkanskim ostvarenjima kao što su School of Rock i Shallow Hal, pa se ne sjećam da se za to izvinjavao. Kreten.
Kad smo već kod filmova - Kejsi Aflek (znate ga vjerovatno iz filma The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford, gdje je glumio ovog potonjeg) je izjavio da se stidi samo dva filma u kojima je glumio - Soul Survivors i Drowning Mona. Ovaj prvi je zaista totalna katastrofa, ali drugi je jedna od najboljih i najsmješnijih komedija snimljenih posljednjih desetak godina i sigurno njegov UBJEDLJIVO najbolji film. Ali eto, neki bolidi nisu sposobni ni da spoznaju kad glume u odličnom filmu. Sve to na stranu, koja je svrha da se STIDIŠ zbog nekog filma? Ako je film očajno loš, to može da se skonta na osnovu scenarija i onda fino nemoj da glumiš u njemu. Ako ti trebaju pare, onda lijepo priznaj. Kao ona žena što je glumila ubicu u Petku trinaestom. Pošteno priznanje - rekla je da je film "piece of shit" i da je u njemu glumila samo zbog para. Fair enough. Ali nije spominjala da se STIDI zbog toga. Booohooo, woe is me, užasno se STIDIM filma u kom sam glumio (mada se ne stidim para koje sam zaradio zbog njega)! Needless to say, Kejsija Afleka nakon te retardirane izjave više ne volim. A baš je bio simpatičan... Čak i više od svog brata Bena. Eto taj Ben je recimo dosta dobar glumac, mada uglavnom igra u lošim filmovima.
Ipak, najekstremniji i najnevjerovatniji primjer javnog izvinjavanja daje nam Vitni Port, neka tamo fufica iz nekakve TV serije or something. Ona je jednog dana na plaži namještala gornji dio kupaćeg kostima, tokom kojeg procesa je na svjetlost dana nakratko izletila njena bradavica. Naravno, paparaci su to odmah registrovali i slike su se pojavile na Internetu. Vajna glupača se javno izvinila što je, citiram, "showed too much skin". Zar ovome treba ikakav komentar? ja sam siguran da su svi muškarci na plaži bili potpuno šokirani i zgroženi tim užasnim događajem. Ali eto, od sada da znate, ako ste na plaži i ako vas neka mlada cura slučajno sablazni svojim grudima, imate puno pravo da tražite izvinjenje od nje.
Inače, ne znam jeste li primijetili, ali Suzanne Vega svira FENOMENALNU muziku. Preporučujem album Solitude Standing, ali i ostali su jako dobri.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...