Pretresao sam maloprije neke svoje starije bilješke i otkrio djelo koje se zove Traktat o fizici oscilacije, te odlučih da to podijelim sa javnom javnošću. Zbog dužine teksta, isti će biti postavljen u nekoliko dijelova:
UVOD
Ideja za ovo djelo nastala je jedne mračne noći u kazanu kafeterije. Naime, tada sam, izučavajući neke spise o podizanju glustifikacije prebranca, primijetio frapantnu činjenicu: Svega nešto preko šesto miliona dvjesto sedamdeset pet hiljada tristo dvadeset osam naučnih radova bavi se u većoj ili manjoj mjeri fizikom oscilacije. Da bih donekle doprinio prilično siromašnoj teoriji ove velike naučne discipline, riješio sam da napišem ovo skromno djelo. Ono nikako ne može da se shvati kao kompletno kompletiranje teorije fizike oscilacije, nego samo kao mogući uvod u dalja istraživanja ljudi koji budu spremni da odvoje dio svojih živote i posvete se izučavanju astronomije.
ZAHVALE
Zahvaljujem se prije svega svom izdavaču, zbog toga što je objavio ovo djelo u njegovoj punoj verziji. Punoj verziji skraćene verzije, naime. Zatim, zahvaljujem se svom psu koji mi je pružao podršku svaki dan i prao suđe i tako to, a usput i tjerao lopove koji su htjeli da ukradu moju kolekciju knjiga iz oblasti klizanja po traktorima.
Zahvaljujem se svojoj zlatnoj ribici na ispravljanju gramatičkih grešaka, kao i svom štakoru sa kojim sam vodio duge i iscrpne razgovore koji su doprinijeli kvalitetu nasumičnog pranja suđa Mesopotamije. A i ove knjige.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, zahvaljujem se svom propeleru koji je uredno radio kad je bilo zima i grijao me svojim radijatorom.
Eh, da, zahvaljujem se i bubašvabama iz komšijinog stana, koje su mu pojele svu hranu iz frižidera.
KAKO SE KORISTI OVA KNJIGA
Knjiga je podijeljena na osamsto šezdeset dijelova. Svaki sadrži po hiljadu četiri stotine dvadeset i dvije glave, koje se odnose na razne periode fizike oscilacije. Svaka od glava ima osamsto dvadeset miliona stavova, koji su najčešće posvećeni oscilaciji. Svaki stav se dalje dijeli na po šesto dvadeset tri kvadriliona tristo dvadeset sedam triliona devetsto osamdeset devet milijardi tristo petnaest miliona dvanaest hiljada osamsto sedamnaest članova. Preporučuje se čitanje po redu, jer je svaki član bitan.
PRVI DIO: NASTANAK FIZIKE OSCILACIJE
U staroj Galileji živio je jedan sultan. Imao je tri sina. Prvi sin se razbolio. Za to vrijeme, u Bagdadu je živio umjereni mesar po imenu Džejms. Njemu je jednog dana ispala viljuška na glavu i razbila ćošak. Sve to je ostalo dokumentovano u zbirci pjesama truk truk kamiona pod nazivom Ne vene jesenje lišće, ne vene nikako, vrag ga odnio paklena. U isto vrijeme, vračari Edinburga su osnovali katedru za fiziku oscilacije.
Termin 'fizika oscilacije' prvi je upotrijebio Johan fon Mesar iz njemačkog grada Njujorka. On je u svojoj knjizi Tetralogija pavlake govorio o raznim nakaznim gadostima koje su se dešavale u sporadičnoj pucnjavi osokoljene žice. Žica je oscilovala oscilatorno. Na osamsto miliona strana fon Mesar je govorio o pticama pjevačicama, ali je zaboravio da spomene fiziku oscilacije, tako da njegovo djelo za nas nije značajno.
Mnogo je značajnija knjiga jednog od najpoznatijih fizičara oscilacije, Milorada Dodika. Djelo pod nazivom Fizika oscilacije s primjenom na žicu je sasvim sigurno za fiziku oscilacije ono što je Njutnov Traktat o slikarstvu za gajenje cvijeća. Milorad Dodik je manirom vrsnog fizičara i odličnog pedagoga predočio sve količinske regulative vezane za fiziku oscilacije žice, čime je praktično postavio revoluciju u tumačenju te teorije, objasnivši mnoge do tada nepoznate stvari. Jedina mana Dodikovog djela je što ono nema apsolutno nikakve veze sa fizikom oscilacije žice, pa nas dakle ono i ne zanima.
Ono što nas zanima jeste pismo Arnolda Švarcenegera Aleksandru Makedonskom u kome izričito traži da se u škole u Grčkoj uvede mezozovanje mastodonta kao regularan predmet. Švarcenegerovo pismo je za nas značajno jer se u njemu pojavljuju slova I, Z i O, koja su, kao što znamo, dijelovi pojma 'fizika oscilacije'.
Švarcenegerovo učenje kasnije je dopunio Leonardo da Vinči u svom poznatom djelu Anatomija anatomije. On je smatrao da žica ne može da osciluje ako nema žice i to je dokazao u prekrasnom radu na preko osamsto hiljada strana. Taj rad je, uz poznatu sliku Autosodomija mlade djevice, njegov značajan doprinost teoriji oscilacije žice. Njegov značaj je veliki čak i danas, bez obzira što mu mnogi istoričari (čini se opravdano) zamjeraju da apsolutno nikakve veze nema sa fizikom oscilacije.
Da stvar bude gora, tada je legendarni fizičar iz Milana, Sandro Botičeli, otkrio da prva palatalizacija postoji u dva vida u fizici: 1) kao mrkva i 2) kao stogodišnja bukva. Botičelijev učenik, Mikelanđelo Merisi da Karavađo, odlučno je negirao ovu činjenicu. On je čak negirao i da je uopšte bio Botičelijev učenik i pokušavao to da dokaže time što se rodio i umro preko petsto godina prije nego što je Botičeli uopšte rođen. Međutim, mnogi istoričari danas osporavaju ovaj dokaz, jer su pronašli grešku u Karavađovom računu. Ispostavilo se, naime, da je on čak dvije hiljade godina stariji od Botičelija, pa prema tome sve njegove tvrdnje padaju u vodu. Botičeli se, s druge strane, nije mnogo opterećivao tim manje važnim stvarima. On je čitav život posvetio izučavanju fizike oscilacije. Nažalost, nije otkrio ništa.
Od samog Botičelija mnogo je značajniji (bar što se oscilacije žice tiče) njemački fudbaler Salvador Dali. Njegovo djelo o učinku golmana u košarci je revolucionisalo matematičku fiziku. Primjena sile antiteže na antimateriju dovela je do antivirusnog dejstva antikviteta. Salvador Dali je ispravno rezonovao da opetovanje fluskulencije ne podliježe pritisku protoka dotoka goriva u zapaljenom benzinu belgijske prašume Kalahari, s otvorenim stvarima za otpad. U tome ga je podržao poznati astronom Đorđe Balašević, koji je duhovito primijetio jednom prilikom da «ako tangentna ravan ne postoji, onda ne postoji ni tangentna ravan, pa je prema tome besmisleno šutati loptu». I Salvador Dali i Đorđe Balašević potpuno su beznačajni za teoriju oscilacija, jer se nikad nisu njom bavili.
UVOD
Ideja za ovo djelo nastala je jedne mračne noći u kazanu kafeterije. Naime, tada sam, izučavajući neke spise o podizanju glustifikacije prebranca, primijetio frapantnu činjenicu: Svega nešto preko šesto miliona dvjesto sedamdeset pet hiljada tristo dvadeset osam naučnih radova bavi se u većoj ili manjoj mjeri fizikom oscilacije. Da bih donekle doprinio prilično siromašnoj teoriji ove velike naučne discipline, riješio sam da napišem ovo skromno djelo. Ono nikako ne može da se shvati kao kompletno kompletiranje teorije fizike oscilacije, nego samo kao mogući uvod u dalja istraživanja ljudi koji budu spremni da odvoje dio svojih živote i posvete se izučavanju astronomije.
ZAHVALE
Zahvaljujem se prije svega svom izdavaču, zbog toga što je objavio ovo djelo u njegovoj punoj verziji. Punoj verziji skraćene verzije, naime. Zatim, zahvaljujem se svom psu koji mi je pružao podršku svaki dan i prao suđe i tako to, a usput i tjerao lopove koji su htjeli da ukradu moju kolekciju knjiga iz oblasti klizanja po traktorima.
Zahvaljujem se svojoj zlatnoj ribici na ispravljanju gramatičkih grešaka, kao i svom štakoru sa kojim sam vodio duge i iscrpne razgovore koji su doprinijeli kvalitetu nasumičnog pranja suđa Mesopotamije. A i ove knjige.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, zahvaljujem se svom propeleru koji je uredno radio kad je bilo zima i grijao me svojim radijatorom.
Eh, da, zahvaljujem se i bubašvabama iz komšijinog stana, koje su mu pojele svu hranu iz frižidera.
KAKO SE KORISTI OVA KNJIGA
Knjiga je podijeljena na osamsto šezdeset dijelova. Svaki sadrži po hiljadu četiri stotine dvadeset i dvije glave, koje se odnose na razne periode fizike oscilacije. Svaka od glava ima osamsto dvadeset miliona stavova, koji su najčešće posvećeni oscilaciji. Svaki stav se dalje dijeli na po šesto dvadeset tri kvadriliona tristo dvadeset sedam triliona devetsto osamdeset devet milijardi tristo petnaest miliona dvanaest hiljada osamsto sedamnaest članova. Preporučuje se čitanje po redu, jer je svaki član bitan.
PRVI DIO: NASTANAK FIZIKE OSCILACIJE
U staroj Galileji živio je jedan sultan. Imao je tri sina. Prvi sin se razbolio. Za to vrijeme, u Bagdadu je živio umjereni mesar po imenu Džejms. Njemu je jednog dana ispala viljuška na glavu i razbila ćošak. Sve to je ostalo dokumentovano u zbirci pjesama truk truk kamiona pod nazivom Ne vene jesenje lišće, ne vene nikako, vrag ga odnio paklena. U isto vrijeme, vračari Edinburga su osnovali katedru za fiziku oscilacije.
Termin 'fizika oscilacije' prvi je upotrijebio Johan fon Mesar iz njemačkog grada Njujorka. On je u svojoj knjizi Tetralogija pavlake govorio o raznim nakaznim gadostima koje su se dešavale u sporadičnoj pucnjavi osokoljene žice. Žica je oscilovala oscilatorno. Na osamsto miliona strana fon Mesar je govorio o pticama pjevačicama, ali je zaboravio da spomene fiziku oscilacije, tako da njegovo djelo za nas nije značajno.
Mnogo je značajnija knjiga jednog od najpoznatijih fizičara oscilacije, Milorada Dodika. Djelo pod nazivom Fizika oscilacije s primjenom na žicu je sasvim sigurno za fiziku oscilacije ono što je Njutnov Traktat o slikarstvu za gajenje cvijeća. Milorad Dodik je manirom vrsnog fizičara i odličnog pedagoga predočio sve količinske regulative vezane za fiziku oscilacije žice, čime je praktično postavio revoluciju u tumačenju te teorije, objasnivši mnoge do tada nepoznate stvari. Jedina mana Dodikovog djela je što ono nema apsolutno nikakve veze sa fizikom oscilacije žice, pa nas dakle ono i ne zanima.
Ono što nas zanima jeste pismo Arnolda Švarcenegera Aleksandru Makedonskom u kome izričito traži da se u škole u Grčkoj uvede mezozovanje mastodonta kao regularan predmet. Švarcenegerovo pismo je za nas značajno jer se u njemu pojavljuju slova I, Z i O, koja su, kao što znamo, dijelovi pojma 'fizika oscilacije'.
Švarcenegerovo učenje kasnije je dopunio Leonardo da Vinči u svom poznatom djelu Anatomija anatomije. On je smatrao da žica ne može da osciluje ako nema žice i to je dokazao u prekrasnom radu na preko osamsto hiljada strana. Taj rad je, uz poznatu sliku Autosodomija mlade djevice, njegov značajan doprinost teoriji oscilacije žice. Njegov značaj je veliki čak i danas, bez obzira što mu mnogi istoričari (čini se opravdano) zamjeraju da apsolutno nikakve veze nema sa fizikom oscilacije.
Da stvar bude gora, tada je legendarni fizičar iz Milana, Sandro Botičeli, otkrio da prva palatalizacija postoji u dva vida u fizici: 1) kao mrkva i 2) kao stogodišnja bukva. Botičelijev učenik, Mikelanđelo Merisi da Karavađo, odlučno je negirao ovu činjenicu. On je čak negirao i da je uopšte bio Botičelijev učenik i pokušavao to da dokaže time što se rodio i umro preko petsto godina prije nego što je Botičeli uopšte rođen. Međutim, mnogi istoričari danas osporavaju ovaj dokaz, jer su pronašli grešku u Karavađovom računu. Ispostavilo se, naime, da je on čak dvije hiljade godina stariji od Botičelija, pa prema tome sve njegove tvrdnje padaju u vodu. Botičeli se, s druge strane, nije mnogo opterećivao tim manje važnim stvarima. On je čitav život posvetio izučavanju fizike oscilacije. Nažalost, nije otkrio ništa.
Od samog Botičelija mnogo je značajniji (bar što se oscilacije žice tiče) njemački fudbaler Salvador Dali. Njegovo djelo o učinku golmana u košarci je revolucionisalo matematičku fiziku. Primjena sile antiteže na antimateriju dovela je do antivirusnog dejstva antikviteta. Salvador Dali je ispravno rezonovao da opetovanje fluskulencije ne podliježe pritisku protoka dotoka goriva u zapaljenom benzinu belgijske prašume Kalahari, s otvorenim stvarima za otpad. U tome ga je podržao poznati astronom Đorđe Balašević, koji je duhovito primijetio jednom prilikom da «ako tangentna ravan ne postoji, onda ne postoji ni tangentna ravan, pa je prema tome besmisleno šutati loptu». I Salvador Dali i Đorđe Balašević potpuno su beznačajni za teoriju oscilacija, jer se nikad nisu njom bavili.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Drugi dio, sa osnovnim definicijama i nekim jednostavnijim rezultatima, slijedi kasnije.
No comments:
Post a Comment