Thursday, December 10, 2009

Nobelski komitetu, skoči u jezero

Siguran sam da je svako normalan rekao "Kuku majko!" u trenutku kad je saznao da je američki predsjednik Barak Obmana novi dobitnik Nobelove nagrade za tzv. mir. Naravno, jasno je da je ta Nobelova nagrada relevantna otprilike koliko i Oskar u filmskom svijetu, ali da nagradu za MIR dobije predsjednik druge najjače države na svijetu, koja trenutno aktivno vodi dva rata, pa to je dno dna.
Uglavnom, vajnom predsjedniku, koji inače šalje novih trideset hiljada vojnika u Afganistan da bi se tamo borili za mir, danas je uručena ta njegova nagrada i tim povodom je održao prigodan govor. Počeo je naravno superskromno, priznavši kako su njegova dostignuća malena u odnosu na neke prethodne dobitnike (well, no crap! Ipak je to u neku ruku i lažna skromnost - nije mala stvar voditi istovremeno onolike ratove), kako je prekratko na svojoj poziciji, kako će ova nagrada da mu bude putokaz za dalje djelovanje i tako taj politički korektni mambo-džambo, da bi vrlo brzo pokazao svoje pravo lice u nastavku.
On je, naime, došao do vrlo genijalnog zaključka kako su neke vojne intervencije "opravdani humanitarnim razlozima" (sic!), pa navede neke od njih, a između ostalog i Balkan (ovde vidimo da u spoljnoj politici nema mnogo razlike između republikanaca i "demokrata", s tim da su ovi prvi znatno pošteniji jer se bar i ne prave nekakvim mirotvorcima). Takođe je spomenuo kako bez vojne sile Hitler ne bi mogao biti zaustavljen. Sad, meni malčice izmiče poenta ovako brutalnog Obmaninog distanciranja od čovjeka s kojim očigledno dijeli osnovnu ideologiju. Hitler je bio drski nacionalista i želio je da Njemačka bude najjača država na svijetu. Onolike ratove je vodio da bi se Njemačka proširila na evropskom kontinentu (lijepo je objasnio zašto je širenje po Evropi bolje od gomilanja kolonija u Africi, ali sam zaboravio) jer u tadašnjim granicama nije mogla da bude dovoljna za prosperitet njemačkog čovjeka. Išli su mu na živce socijalisti, a kako je smatrao da su socijalisti sve same gnusne Jevrejčine, odlučio je da uništi Jevreje. Suma sumarum - čovjek je vodio ratove koji su očigledno motivisani humanitarnim razlozima i svako ko tim humanitarnim razlozima stane na put biće skenjan (da prostite na izrazu, za koji smatram da je u ovom slučaju adekvatan). Ja jednostavno ne vidim po čemu su Obmana i njegove Sjedinjene Američke Države išta bolje od Hitlera. Svi znamo da svakih nekoliko mjeseci iskopaju neko žarište u svijetu i započnu rat iz "humanitarnih razloga", to nije ništa novo, ali da se ne zaboravi - ipak je u pitanju država koja je krknula dvije atomske bombe na Japan (parafraziram Herija Trumana: "Bacili smo bombe da bismo zaustavili ubijanje."). Takođe, istorija svake zemlje je krvava, ali Amerikanci sve ostale šiju za tri dužine jer nikad niko u istoriji nije napravio onakav genocid kao što su oni nad Indijancima.
Neko je nekad lijepo rekao da je (sad slijedi još jedan manje pristojan izraz, pa zatvorite oči dok ne pređete preko njega), citiram, "borba za mir kao tucanje za nevinost" (kraj nepristojnog citata), a to sa mirom zvuči još deset puta tragikomičnije kad izgovori neki američki državnik. Mrzim, mrzim, MRZIM Sjedinjene Američke Države, CIA, FBI, mrzim prokletu američku zastavu sa zvjezdicama i trakama, mrzim njihovu Vladu i kongres i Bijelu kuću i Pentagon i mrzim ih i mrzim ih i mrzim ih! Mrzim njihov ljigavi patriotizam (svakako ne vjerujem u patriotizam, ali AMERIČKI patriotizam je nešto najgnusnije). A naročito mrzim njihove humanitarne ratove. Volim doduše njihove pisce i filmove. Ali samu tu državnu tvorevinu mrzim iz dna duše. Želim joj skoru propast.
Na kraju, Barak Obmana je poručio da će novac (1.4 miliona dolara) otići u humanitarne svrhe. Znači - za neki novi rat. Pitanje je samo gdje.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...