Karma

Ne vjerujem u karmu, reinkarnaciju i slične budističke (hinduističke? judaističke? komunističke?) tvorevine, tako da je naslov ovog posta tu samo zato što me podsjeća na sarmu.

Međutim, to nije sasvim tačno. Karma kao koncept da se dobro dobrim vraća a da se loše lošim vraća ima svakako primjenu u stvarnom životu bar ponekad. Uzmimo sljedeći primjer: Svi znamo za onog starog čiku što je reko "šta reći? koju posluku porati? i što mu se svi smiju. Ja nisam bio izuzetak i često sam puštao taj snimak i glasno se cerekao. Ali, ne lezi vraže - danas ti ja na vježbama napravim sličan lapsus. Sreća da mi skoro niko ne dolazi na vježbe. Elem, taj moj lapsus može se smatrati kaznom za smijanje jadnom čovjeku.

Na povratku kući svratio sam do banke i tamo napravio unprecedented potez o kome će se dugo govoriti - neku staru bakicu pustio sam da prođe ispred mene u redu i tako ranije dođe na red. Nakon toga počeo sam da razmišljam kad bi ovo nesumnjivo veličanstveno djelo moglo da mi se vrati. Možda ću na putu kući naići na novčanik sa petsto miliona dolara? Možda će eksplodirati zgrada fakulteta? Možda će se Srbija plasirati na EP u fudbalu? A možda su u šumi?

Da ne tupim previše, ovo uopšte nije ono o čemu sam htio da pišem. Naime, pao mi je na pamet interesantan sistem za upravljanje kažnjavanjem i nagrađivanjem. Sigurno ste pomislili kako nije fer što se zlodjela kao što je ubistvo kažnjavaju, a za puštanje bakice preko reda ne dobijate nikakvu nadoknadu. Zar ne bi bilo logično da određenim dobrim djelom možete da pokrijete određeni broj loših djela?

Predlažem sljedeće: Da se uvede sistem kredita. Za dobra djela dobijate kredite, za loša djela ih gubite. Pretpostavićemo da do sedme godine niste odgovorni za svoja djela, tako da obračun startuje recimo kad krenete u školu. Ili, po ovom novom imbecilnom sistemu, kad krenete u drugi razred. Dakle, za svako djelo treba precizno da se zna koliko kredita donosi ili odnosi odgovarajućoj osobi. Primjera radi, za lijepljenje žvake učiteljici na stolicu gubite deset kredita. Ako otkucate onog ko je zalijepio žvaku, dobijate pet kredita. Ako učiteljici poklonite cvijeće za osmi mart, dobijate osam kredita. Ako pravite nered na času, gubite pet kredita. To bi, na primjer, bila neka od pravila za djecu.

Psovanje bi moglo da se riješi na sljedeći način: Ona poznata neodređena psovka bez jasno definisanog objekta mogla bi nosi jedan negativni kredit. Psovka upućena direktno nekom npr. 4 kredita, a ako se u njoj spominje neki član familije dotične osobe, onda recimo 6 kredita. Prostačke psovke koje pored ovih elemenata uključuju i razne domaće životinje kažnjavale bi se sa deset kredita. Puštanje bakice preko reda bi moglo da bude recimo pet kredita.

Najinteresantnije je kako postupiti sa težim prekršajima kao što su ubistva. Ako vas neko premlati, a vi ga roknete pištoljem iz bijesa, sam je tražio jer je siledžija i đubre. Zbog toga samo simbolična kazna od dvanest kredita. Za ubistvo nekog ko vas je opljačkao ili vam nešto drugo učinio nažao, npr. 20 kredita. Za ubistvo bespomoćne bakice gubite sto kredita, za ubistvo osobe sa posebnim potrebama sto pedeset, za ubistvo političara, sudije ili advokata dobijate nagradnih pedeset kredita itd.

Poenta ovoga je da nema direktnog kažnjavanja čim prekršite zakon. Na primjer, ako opljačkate banku (što bi moglo da nosi kaznu od osamdeset kredita, recimo), možete to da pokrijete određenim brojem dobrih djela. Npr. puštanjem bakica preko reda u banci, ljubaznošću u odnosu sa državnim službenicima, uzdržavanjem od psovanja itd. Rekapitulacija bi mogla da se pravi svakog mjeseca ili npr. svake godine. Ako na kraju mjeseca (ili godine) imate negativan broj kredita, idete u zatvor i tamo ostajete dok vam se saldo ne vrati na nulu. Jedan dan u zatvoru može da nosi jedan kredit, s tim da ne idete tamo da se izležavate i žderete, već morate aktivno da učestvujete u radu, humanitarnom or otherwise i takođe na vama mogu da se vrše eksperimenti vezani za nove lijekove ili biološka oružja i sl.

Direktna posljedica činjenice da je de facto sve dozvoljeno jeste da nema potrebe za postojanjem policije, advokata, sudija i sličnih napasti po budžet države. Pošto je sve precizno određeno, evidenciju o kreditima bi sprovodio sistem. Svugdje bi naravno bile montirane kamere (think 1984) i svaki pojedinac bi se pomno pratio u svakom trenutku. Samo bi na početku bila formirana komisija koja bi nadgledala neke komplikovanije slučajeve sve dok sistem dovoljno ne uznapreduje da može sam da ih rješava.

Sigurno da ovakav sistem ima i svoje nedostatke, prvenstveno vezane za raspodjelu kredita. Neko bi rekao da nije baš pravedno to što možete npr. učiteljici dvanaest i po puta da poklonite cvijeće za osmi mart i time steknete pravo da ubijete bespomoćnu bakicu. Takođe, ako niste poklonili cvijeće ranije, pokazalo bi se da je zatvorska kazna za takvo teško ubistvo svega tri mjeseca u zatvoru, što je vrlo premalo. Svakako da na sistemu kredita još treba poraditi, ali mislim da su neosporne dobre strane, kao što je npr. rasterećenje budžeta, dovoljne da se ovom prijedlogu posveti dužna pažnja.