Evo da se kladimo u tristo hiljada maraka (preko sto pedeset hiljada eura) da niko nikad neće postaviti nijedan komentar na moj sjajni blog. Ponekad se pitam zašto uopšte pišem. Koga to zanima? Nikog. A osim toga, ništa i ne valja. Ako hoću da preživim u surovom svijetu blogova, moraću da smislim nešto originalno i fascinantno.
Doduše, nije baš da nisam u dosadašnjem životu imao svoj share genijalnih ideja. Doduše, dosta njih je bilo u kolaboraciji sa mojim drugom Bojanom, koga zovemo Bojan 3 da bi se razlikovao od drugog Bojana, koji ima nadimak Bojan BB. Pitate se zašto je jedan trojka a drugi bez broja, kad bi logičnije bilo da je npr. jedan 1 a drugi 2. Za sada ćete ostati bez odgovora na to zanimljivo pitanje.
Dakle, koji su to genijalni izumi? Evo npr. kalendar za pokrivanje rupa u zidu. Na prvi pogled podsjeća na običan kalendar, ali namjena mu zapravo nije da pokazuje datume (mada može i to) nego da se stavi preko rupe koju eventualno imate na zidu. Na taj način, uvaženi gosti neće primijetiti rupičastost vašeg zida.
Još jedna briljantna stvar koju smo smislili jeste escajg za gledanje TV-a u mraku. Huh, what??? pitate se vi. Pa gledajte - stvar je vrlo prosta. Svima vam se desilo da ogladnite za vrijeme napetog filma i želite nešto da čalabrcnete. Tanjir sa hranom je pred vama i sve je to lijepo, ali... svjetlo je ugašeno i ne vidite ništa. Film naravno ne možete da prekinete i šta vam ostaje? Tu stupa na scenu naš escajg. Nož i viljuška su tako genijalno konstruisani da sadrže minijaturne baterijske lampe koje se aktiviraju pri dodiru sa tanjirom, tako da ne morate da palite svjetlo (i prekidate film) da biste se lijepo najeli. Još jedna briljantna stvar kod našeg escajga jeste što ne koristi nikakve baterije, struju i sl. nego ima solarne pločice. Dakle, jednostavno kad ga ne koristite, iznesete ga na sunce da se napuni i do noći je spreman za novu turu filmova. Gledanje jezivih horora nikad nije bilo uzbudljivije. Iako je ovaj escajg prvenstveno konstruisan za filmske večeri, vrlo je koristan i kad vam npr. nestane struje, a umirete od gladi. Ne gubi se ništa na funkcionalnosti činjenicom da trenutno nijedan film nije aktivan.
Druga sjajna ideja koju sam dobio prije nekoliko mjeseci - svi znate kako se neki kišobrani otvaraju jednostavno pomoću klika, a da se zatvore potrebno je da teglite onaj neki dio. Drugi su sušta suprotnost - da se otvore treba da cimnete neki klinac prema gore, a zatvaraju se jednostavnim pritiskom na neko čudo. Zar ne bi bilo briljantno i korisno kombinovati ova dva pristupa da se dobije kišobran koji se i otvara i zatvara pomoću jednostavnog klika? Kvašenju i kišnjenju je odzvonilo. Više neće proći pola sata dok otvorite kišobran kad kiša počne da ljuštri, niti ćete, nakon što ona prestane, trošiti dragocijeno vrijeme pokušavajući da kišobran zatvorite i time propustiti divan pogled na sunčano nebo.
Konačno, za sada ćemo da završimo sa nečim što nije izum strictly speaking, ali smatram da je odlična ideja. Svi se sigurno gnušate gadova koji po autobusima i tramvajima sjede po mjestima rezervisanim za invalide i onda kad se pojavi neki pravi invalid i želi tu da sjedne, oni ga išutaju, izmlate, išamaraju i izbace napolje iz voza. Moj je prijedlog (a to sam detaljnije objasnio u svojoj pričici pod nazivom Glejzer, koja tek treba da ide u štampu) da Vlada oformi poseban ogranak, jedinicu čiji bi zaposleni imali zadatak da čuvaju mjesta sve do pojave invalida. Naravno, tada bi uslijedila provjera autentičnosti invaliditeta, legitimisanje i bilježenje podataka i na kraju potpis invalida. Ti ljudi bi se nazivali "glejzerima" (po Polu Majklu Glejzeru, režiseru Trkača). Glejzeri ne bi imali fiksnu platu nego bi bili plaćeni po učinku, tj. broju onih kojima su ustupili mjesto. Toliko za sada.
Doduše, nije baš da nisam u dosadašnjem životu imao svoj share genijalnih ideja. Doduše, dosta njih je bilo u kolaboraciji sa mojim drugom Bojanom, koga zovemo Bojan 3 da bi se razlikovao od drugog Bojana, koji ima nadimak Bojan BB. Pitate se zašto je jedan trojka a drugi bez broja, kad bi logičnije bilo da je npr. jedan 1 a drugi 2. Za sada ćete ostati bez odgovora na to zanimljivo pitanje.
Dakle, koji su to genijalni izumi? Evo npr. kalendar za pokrivanje rupa u zidu. Na prvi pogled podsjeća na običan kalendar, ali namjena mu zapravo nije da pokazuje datume (mada može i to) nego da se stavi preko rupe koju eventualno imate na zidu. Na taj način, uvaženi gosti neće primijetiti rupičastost vašeg zida.
Još jedna briljantna stvar koju smo smislili jeste escajg za gledanje TV-a u mraku. Huh, what??? pitate se vi. Pa gledajte - stvar je vrlo prosta. Svima vam se desilo da ogladnite za vrijeme napetog filma i želite nešto da čalabrcnete. Tanjir sa hranom je pred vama i sve je to lijepo, ali... svjetlo je ugašeno i ne vidite ništa. Film naravno ne možete da prekinete i šta vam ostaje? Tu stupa na scenu naš escajg. Nož i viljuška su tako genijalno konstruisani da sadrže minijaturne baterijske lampe koje se aktiviraju pri dodiru sa tanjirom, tako da ne morate da palite svjetlo (i prekidate film) da biste se lijepo najeli. Još jedna briljantna stvar kod našeg escajga jeste što ne koristi nikakve baterije, struju i sl. nego ima solarne pločice. Dakle, jednostavno kad ga ne koristite, iznesete ga na sunce da se napuni i do noći je spreman za novu turu filmova. Gledanje jezivih horora nikad nije bilo uzbudljivije. Iako je ovaj escajg prvenstveno konstruisan za filmske večeri, vrlo je koristan i kad vam npr. nestane struje, a umirete od gladi. Ne gubi se ništa na funkcionalnosti činjenicom da trenutno nijedan film nije aktivan.
Druga sjajna ideja koju sam dobio prije nekoliko mjeseci - svi znate kako se neki kišobrani otvaraju jednostavno pomoću klika, a da se zatvore potrebno je da teglite onaj neki dio. Drugi su sušta suprotnost - da se otvore treba da cimnete neki klinac prema gore, a zatvaraju se jednostavnim pritiskom na neko čudo. Zar ne bi bilo briljantno i korisno kombinovati ova dva pristupa da se dobije kišobran koji se i otvara i zatvara pomoću jednostavnog klika? Kvašenju i kišnjenju je odzvonilo. Više neće proći pola sata dok otvorite kišobran kad kiša počne da ljuštri, niti ćete, nakon što ona prestane, trošiti dragocijeno vrijeme pokušavajući da kišobran zatvorite i time propustiti divan pogled na sunčano nebo.
Konačno, za sada ćemo da završimo sa nečim što nije izum strictly speaking, ali smatram da je odlična ideja. Svi se sigurno gnušate gadova koji po autobusima i tramvajima sjede po mjestima rezervisanim za invalide i onda kad se pojavi neki pravi invalid i želi tu da sjedne, oni ga išutaju, izmlate, išamaraju i izbace napolje iz voza. Moj je prijedlog (a to sam detaljnije objasnio u svojoj pričici pod nazivom Glejzer, koja tek treba da ide u štampu) da Vlada oformi poseban ogranak, jedinicu čiji bi zaposleni imali zadatak da čuvaju mjesta sve do pojave invalida. Naravno, tada bi uslijedila provjera autentičnosti invaliditeta, legitimisanje i bilježenje podataka i na kraju potpis invalida. Ti ljudi bi se nazivali "glejzerima" (po Polu Majklu Glejzeru, režiseru Trkača). Glejzeri ne bi imali fiksnu platu nego bi bili plaćeni po učinku, tj. broju onih kojima su ustupili mjesto. Toliko za sada.
3 comments:
hm, evo prvog (iliti u AICN duhu: FIRST!!11) komentara, a sad, kad ce mojih 150.000 eura? btw prihvatam isplatu i u naturi tj. svetlecem escajgu, bas mi je tako nesto preko potrebno! a tu pricu (ako je ikada napises) znas kome prvo da posaljes...
Potcjenjuješ me - priča je već napisana ;-)
Btw, speaking of reward - pošto smo prijatelji, dobićeš nešto mnogo bolje od tričavih 150000 evra. Nejmli, besplatan primjerak moje zbirke priča pod nazivom "Zbirka pri;a" (sic). Možda sad izgleda bezveze, ali znajući da dolazi od autora zvanično najboljeg topika EVER (vidjeti forum Znak Sagite), ne treba sumnjati ni da će to da bude najbolja zbirka priča. Ever.
Post a Comment