Neposlušni Zoki

Evo jedne pjesmice koju sam nedavno napisao. Zove se Neposlušni Zoki. WARNING: Pjesmica sadrži ekstremno nasilje i stoga se ne preporučuje čitaocima sa slabijim srcem i ženama.
-------------------------------------------------------------------

NEPOSLUŠNI ZOKI

Mali se Zoki probudio
Nevoljno u krevetu promeškoljio
Okrenuo na drugu stranu
I nastavio da spava

«Ustaj, Zoki, lane moje!»
Zaziva ga mama
A u sobi tama
«Zoki, Zoki, srećo moja!
Moje sunce, čedo moje!
Da ti mati tvoja jelo spremi
Pa u školicu da ideš!
Da porasteš veliki
I sve lijepo naučiš!»

Zoki se s gađenjem ispovraćao
Svuda okolo
Mrzio je školu
Možemo li da ga krivimo?

Majka ga je tada zadavila
Žicom od klavira
Možemo li da je krivimo?

Tada se tada iznervirao
I odrezao mami
(tj. svojoj ženi)
Glavu motornom testerom
Možemo li da ga krivimo?

U to došla punica
A kćerke ni od korova
«Gdje mi je kćer?»
Pita ona strogo svoga zeta

«E vidiš, na to pitanje ne postoji
Jedinstven odgovor»
Kaže njen zet, a sve se lukavo smiješi
«Ako misliš na tijelo, ono je u spavaćoj sobi
Misliš li na glavu, ona je u kupatilu»

«Ti si moju ćeru zaklo!»
Viče punica puna bijesa
«Hm, to je prilično ekstremna tačka gledišta»
Odgovara zet
«Recimo samo da sam je skratio za glavu»

Tada je punica uzela žarač i probila mu oko
Možemo li da je krivimo?
«Tako prolaze svi koji obezglavljuju moju kćerku!»
Rekla je i pošla da sahrani ostatke

Uprtila je tijelo i odnijela ga do auta
Ali kad se vratila po glavu
Tu su nastupili problemi

Jer glava je u kupatilu šizila sve u šesnaest
I igrala fudbala sama sa sobom
Pri čemu je sama sebi služila kao lopta
E to je trebalo da vidite

«Kćeri, nekako si mi izduvana!»
Kaže brižna mati
I trči do auta po pumpu
A onda joj vrh cjevčice gura u oko i pumpa
Nažalost, ne uspijeva da napumpa glavu
Već samo da dovede do ispadanja očiju

«E dođavola kćeri!»
Kaže mama

Novo računanje vremena

Da li vas je ikad frustriralo to što dan traje 24 sata, a taj broj 24 nikad ne možete da vidite na displeju? 23 sata 59 minuta 59 sekundi i onda umjesto da ode na 24:00:00, on se prevrne na nulu. Užas.

Razlog za to leži u činjenici da se kod nas vrijeme mjeri po modulu 24 (sata). Stoga je 24 sata isto što i nula sati, 25 sati je isto što i 1 sat i tako dalje. Osim toga što se nijedan broj veći od 23 ne prikazuje na mjestu koje pokazuje sate, ovo dovodi do raznoraznih nepreciznosti i rogobatnosti u pokušajima da se tačno definiše neki trenutak. Primjera radi, kažete nekom: "Naći ćemo se u 13 sati, 6 minuta i 27 sekundi." Šta to znači? Da li je to 13 sati, 6 minuta i 27 sekundi danas ili u četvrtak? Ako je u četvrtak, u koji tačno četvrtak? Prvi, drugi, treći ili četvrti četvrtak u mjesecu? I, na kraju krajeva, u kojem mjesecu? Da i ne spominjem da čak i ako znamo da je taj mjesec npr. februar, pojma nemamo na koju godinu se to odnosi. Prema tome, kad nekom kažete da ćete se s njim naći u 13 sati, 6 minuta i 27 sekundi, to ne znači apsolutno ništa. Osim možda da tu osobu želite potpuno da izbjegne, jer je vrlo mala vjerovatnoća da ona pogodi na koje tačno vrijeme mislite.

Predlagana su raznorazna rješenja za ovaj problem i čudi me da se neko nije sjetio onog najočiglednijeg - a to je da ukinemo moduo 24 pri računanju vremena. Na taj način, nakon 23 sata 59 minuta i 59 sekundi slijedi 24 sata a ne nula! A imaćemo i veće brojeve - npr. 58 sati i tako dalje. Ovo za očiglednu posljedicu ima ukidanje mjeseci, sedmica, pa čak i dana, jer nam više ne trebaju! Vrijeme unutar godine se određuje isključivo pomoću sati (i naravno minuta i sekundi)! Dakle, nova godina počinje tačno u 00:00:00 sati i sve poslije toga je jednoznačno određeno. Sad kad nekom kažete, primjera radi "Taj i taj događaj desiće se tačno u 3000 sati 20 minuta i 6 sekundi" on odmah zna tačno vrijeme i ne mora da naglaba o tome da li ste vi mislili možda na četvrtak ili neki drugi dan i koji je mjesec u pitanju i tome slično.

Neko bi ovde mogao da dođe u iskušenje da ukine čak i sate i minute, pa da se sve računa pomoću sekundi. Međutim, to bi dovelo do prevelikog broja sekundi - zamislite da "koncert počinje tačno u 193487562 sekundi"! Ko bi se tu snašao?

Drugi ekstreman primjer je da se analogijom sa danima i mjesecima ukinu i godine. Npr. da se jednostavno odredi neki trenutak kad će da počne novo računanje vremena i da se broj sati normalno povećava u beskonačnost (tako da npr. samo u tom prvom trenutku bude 0 sati i nikad više). Naravno, ovo je potpuno suludo i tu budalaštinu više nećemo razmatrati.

Ostanemo li pri današnjem računanju vremena, moramo da se borimo sa nepreciznim kalendarima - godina traje 365 dana 5 sati 48 minuta i 46 sekundi, ali naš kalendar mora da ima cijeli broj dana, pa to bude ili 365 ili 366. U svakom slučaju - nekonzistentno i neprecizno, pošto se greška nagomilava. Rješenje je, ponovo, vrlo prosto, pa me čudi da ga niko nije ranije primijetio - naravno, ono što treba da se uradi je da se produži trajanje jednog dana - npr. 31. decembar bi trebalo da traje 29 sati 48 minuta i 46 sekundi i stvar riješena! Zlobnici bi mogli da zamjere da bi ovo produženje od 6 sati totalno pobatalilo dan i noć, pa bi ponoć između 31. decembra i 1. januara pala neposredno pred svitanje, podne bi bilo uveče i sl. Na taj način bi se zeznuli i ostali dani. Međutim, ti zlobnici previđaju jednu činjenicu, a to je da se te njihove zamjerke budalasta budalaština i nešto nedostojno bilo kakvog odgovora.

Isijavanje

Čitav dan (i kusur) je prošao, a ja sam opet gladan! Mind you, nije to i dalje ona ista glad od prošli put, naime obišli smo pun krug - bio sam gladan, pa sam jeo (i tako nekoliko puta) i evo sad sam opet ogladnio. Jedva čekam da sutra jedem, njam njam! Čak ću ranije i da ustanem, da bih ranije jeo!

Ova kratka rasprava me je navela na razmišljanje da je možda čak glad interesantnija tema i od same smrti. Zbog toga sam odlučio da u ovom postu pišem o gladi.

redruM

Ljudi, ja crkoh od gladi!

Nova godina!!!

Ako želim da svi ljudi na svijetu čitaju moj blog, moram češće da pišem nove postove. Stoga, iako nemam apsolutno nikakvu ideju o čemu da baljezgam, evo posta koji ćemo deklarativno da nazovemo novogodišnjim, mada sa novom godinom nema apsolutno nikakve veze.

Naime, upravo se grije supica i jedva čekam da nešto pojedem jer sam vrlo gladan. A poslije ću vjerovatno da pogledam Imprint, posljednju epizodu prve sezone serije Masters of Horror. Eto. Da li ste impresionirani ovim novogodišnjim postom?

Jao, pa zaboravio sam svima da uputim čestitke! Dakle, srećna vam nova 2037. godina! I tako dalje. Boring.

Demoliranje kauča

Jutros kad sam se probudio, jedna od prvih stvari koje su mi pale na pamet bilo je demoliranje kauča. Naravno, do toga sam došao razmišljajući o relacionim bazama podataka, a kasnije sam shvatio da je sve to tijesno vezano sa Platonovom filozofijom.

Dakle, stvar je u sljedećem - svi znamo da u programiranju, matematici i raznoraznim drugim životnim sferama mi susrećemo promjenljive i konstante. Jasno, ono što se mijenja su promjenljive, a konstante se ne mijenjaju. Inače, valjda, ne bi ni bile konstante. E sad, u matematici je razlika prilično očigledna - svi znamo da su brojevi 1, 2, 3 i tako dalje konstante, da se promjenljive označavaju raznoraznim slovima i tome slično. Mali trik je što ponekad i konstante mogu da budu označene slovima (npr. slovom a u nekom zadatku označimo nešto što jeste konstanta, ali nas zaboli uvo koja je to tačno konstanta), ali to je otprilike to. S druge strane, zamislimo sad slučaj iz relacionih baza podataka da npr. imamo tabelu sa spiskom svih studenata nekog fakulteta. Šta se dešava kad se neki student ispiše, pa izbrišemo njegovo ime? Sad opet imamo neku tabelu, ovaj put kraću za jedno ime. Ta tabela očigledno nije ona ista tabela od maloprije (jer ima red manje), ali s druge strane očigledno da je to ista tabela jer i ono i ovo je tabela sa spiskom studenata tog konkretnog fakulteta. Dakle, šta se do đavola dešava s tom tabelom? Mijenja li se ona ili ne?

Postoje naravno i mnogo drastičniji primjeri, ali nećemo sad ulaziti u njih da se ne rasplinjavamo. Poenta je da je nekad lako razgraničiti promjenljivu i konstantu, a nekad opet nije. Evo - posmatrajmo promjenljivu x. Neka ona trenutno ima vrijednost 3. I ako nam neko kaže "Ajde promijeni vrijednost promjenljive x u 4", nema nikakvih problema. Ali ako nam neko kaže "Promijeni broj 3", možemo samo da ga pogledamo bijelo i pozovemo kola za ludnicu. Kako možemo da promijenimo broj 3? Ako ga "promijenimo", to onda više nije broj 3 nego nešto sasvim deseto. Neko će reći - "Pa možemo da napišemo broj 3 na papiru, pa ga izbrišemo ili podebljamo ili nešto slično." Da, ali, dozvolićete, zapis broja tri na papiru nije sam broj tri nego upravo što rekosmo - zapis. Švrljanjem po papiru vi mijenjate zapis, a ne sam broj tri, koji zapravo i ne postoji u konkretnom obliku, već samo kao ideja.

Čovjek koji je, bar što se tiče relacionih (a i objektnih) baza podataka riješio sve nedoumice oko ovakvih problemčića je Christopher J. Date, u svojoj monumentalno-briljantnoj knjižurini pod nazivom An Introduction to Database Systems (btw, ako slučajno naletite na nekog naduvanog programera koji se izdaje za stručnjaka za baze podataka, pitajte ga da li je pročitao tu knjigu, a ako nije, slobodno mu se nasmijte prezrivo u lice). Elem, dakle, oću da kažem sljedeće - C. J. Date je odlično opisao i riješio problem u bazama podataka. Tako da nama za ovaj ubogi blog ostaje samo da se pozabavimo promjenljivima i konstantama u stvarnom životu, ali naravno koristeći neke pojmove iz teorije baza podataka (može i pomoću pojmova iz klasičnog programiranja, ali baze podataka su mi bliže pa ću da se držim toga).

Spomenuo sam kako je apsolutno suludo pričati o "mijenjanju" broja 3 i kako on postoji samo kao ideja, dok su sva njegova pojavljivanja na monitoru, na papiru i sl., samo slike tog broja. Ali šta je recimo sa kantom za smeće u vašoj kući? Da li je ta kanta konstanta ili promjenljiva? Sigurno ste u iskušenju da ko iz topa odgovorite "Kanta za smeće u mojoj kuhinji (ako tamo uopšte imam kantu a ne recimo kesu) je nesumnjivo konstanta!". Međutim, javlja se isti problem kao sa tabelom studenata - ako vi sad čekićem razbijete tu kantu u paramparčad, to i dalje ostaje kanta za smeće iz vaše kuhinje, albeit totalno rasturena. S druge strane, vaša malopređašnja predivna neoštećena kanta za smeće sada više ne postoji. Odnosno, ne postoji u fizičkom obliku, ali očigledno da postoji kao ideja. VI znate za tu kantu, VI je se sa sjetom prisjećate (i pitate se što ste li je rasturili samo zato što vam je to neki imbecil naredio na svom idiotskom blogu), dakle - IDEJA te kante postoji.

Sad vam je otprilike jasno gdje nastupa Platon. Njegova nesumnjivo genijalna i revolucionarna tvrdnja o svijetu ideja savršeno objašnjava sva pitanja o tome da li mi u stvarnom životu nalijećemo na promjenljive ili konstante. Zbog teorije o Idejama, Platona smatram najvećim filozofom svih vremena (mada se ne razumijem nešto u filozofiju) i svako ko kritikuje tu teoriju nema apsolutno blagog pojma ni sa čim. Elem, šta bi sa tim svijetom ideja? Pa, to je nešto kao mjesto gdje se nalaze sve moguće konstante - brojevi, kante za smeće, kauči u raznim varijantama, kompletni i demolirani, svi ljudi u svim mogućim formama itd. Sve materijalno što mi srećemo u našem ovozemaljskom životu jesu zapravo promjenljive koje za vrijednosti uzimaju konstante iz svijeta ideja.

Evo kako stvari funkcionišu - zamislite sebe kao osobu. Vi ste u svakom slučaju jedinstveni. Vi imate svoje JA i to JA je različito od onog JA koje imaju drugi ljudi. To je ono što vas jedinstveno određuje i što bi se u bazama podataka nazvalo primarnim ključem. Malo banalnija varijanta je npr. vaš matični broj. Svi ljudi imaju različite matične brojeve i kad znate neki matični broj, postoji tačno jedna osoba na koju se taj broj odnosi. Tj., matični broj bi bio primarni ključ za svijet ljudi. Neki ljudi mogu da imaju isto ime, ali ne i matični broj. Slično, npr. za neke predmete bi njihov serijski broj mogao da bude primarni ključ itd. Naravno, nama nije toliko bitno da precizno navedemo te primarne ključeve - bitno je da znamo da oni postoje. E sad pogledajmo šta se dešava s kaučem u vašoj dnevnoj sobi i šta biva kad vam neko kaže da demolirate kauč. Kauč U Dnevnoj Sobi je promjenljiva. Njegova trenutna vrijednost iz svijeta ideja može da bude npr. zeleni trosjed ili nešto slično. Ako vi demolirate kauč, vi zapravo ne uništavate svoj zeleni trosjed - vi jednostavno umjesto jedne konstante iz svijeta ideja u svoju promjenljivu Kauč U Dnevnoj Sobi uvrštavate drugu konstantu (u ovom slučaju, to je jedna vrlo demolirana konstanta). Prilično utješna misao za sve one koji su nekad nešto slomili, zar ne?

Vi sad možete da budete lukavi, pa da postavite sljedeće pitanje: "A šta ako ja svoj kauč iz dnevne sobe prenesem u spavaću? Da li je to isti kauč?" Odlično pitanje! Odgovor naravno postoji, ali nije ga baš najjednostavnije objasniti. Ako kauč iz dnevne sobe prenesemo u spavaću, tada promjenljiva Kauč U Dnevnoj Sobi ima kao vrijednost specijalnu konstantu (neki bi rekli NULL, ali to ipak nije to) koja označava da tu zapravo nema kauča. S druge strane, promjenljiva Kauč U Spavaćoj Sobi naprasno kao vrijednost dobija onaj kauč koji ste prenijeli iz dnevne sobe. Naravno, ovakav izbor naziva promjenljivih nije baš najsretniji, upravo zbog ovog primjera. Dakle, bolje objašnjenje bi bilo da npr. i kauči, baš kao i ljudi, imaju identitet, da imaju nešto što ih jedinstveno određuje. Možemo npr. da posmatramo kauč sa tim-i-tim serijskim brojem i da imamo promjenljivu Kauč Sa Tim-I-Tim serijskim brojem. Sada lako vidimo da intervencije u smislu promjene lokacije predmeta uopšte ne mijenjaju dotični kauč. Međutim, taj kauč je takođe podložan demoliranju, a to već jeste nešto što ga "mijenja". Odnosno, kako smo prije objasnila, ne mijenja ga, već umjesto njega stavlja drugi, demolirani, kauč.

I konačno - šta je sa ljudima? Iz prethodnog izlaganja je valjda očigledno da ste vi, iako naizgled konstanta, zapravo promjenljiva. Mijenjate se, starite, otpadaju vam zubi i drugi dijelovi tijela. Na kraju, kad odapnete, briše se vaša promjenljiva. S druge strane, rađanje nekog derišta predstavlja uvođenje nove promjenljive, koja će naravno vrijednost da uzima iz skupa mogućih ljudi, koji je podskup skupa Ideja.

Za kraj - jasno je da nema sve iz skupa Ideja fizičku reprezentaciju. Kauči, demolirani ili ne, uglavnom imaju. Ali u svijetu ideja imate i neke superopake ideje kao što su skup svih skupova, brijač koji brije one koji se ne briju sami itd., dakle stvari koje ni teoretski ne mogu da postoje. Eto.

Dolazak u grad

Baš sam nešto razmišljao o jednom sasvim neobičnom problemu. Zamislite da imate neki mali grad, lijep i čist, u nekoj državi (Bosna je naravno isključena, jer tu nema lijepih gradova). I naravno, ljudima koji tu žive je prijatno i fino i svi su dobro raspoloženi i zadovoljni.

E sad zamislimo sljedeću problemsku situaciju - odjednom gomila ljudi dođe u taj grad. Nije bitno zašto, kojim povodom, da li je organizovano ili ne, jednostavno - gomila ljudi se tu pojavi. Ne mislim da počnu da žive tu, nego naprosto dođu i budu u tom gradiću. Zar ne bi onda u gradiću nastupila totalna gužva, ulice bi bile krcate i svi bi postali nervozni i zlovoljni? Čak nije neophodno da došljaci prave nered, da se tuku sa lokalnim stanovnicima ili da ostavljaju otpatke na ulici. Samo njihovo prisustvo u ogromnom broju dovodi do gužve i samim tim do neuslovnih uslova za život.

Pretpostavimo dalje da pridošlice jednostavno neće da odu. Ispune sve hotele, a kad tamo više nema mjesta, ostatak spava na ulici. I tako se nasade u gradić i ni da mrdnu.

Clearly, ovo je vrlo komplikovan problem. Ne možete ih izbaciti jer ne krše nikakav zakon. Niko nikog ne sprječava da jednostavno bude na nekom mjestu. Ali s druge strane, valjda bi trebalo da i građani gradića imaju pravo na svoj mir. Pitanje je - da li postoji neki zakon koji zabranjuje masovne dolaske u pojedina mjesta? Vjerovatno da ne. Ali trebalo bi ga izmisliti. Eto.