Teta Munevera (prvi dio)

1.

Posjete tete Munevere uvijek su bile poseban događaj za Manojlovu porodicu. Majka bi obukla najljepšu haljinu i provodila mnogo vremena uređujući kosu sve dok ne izgleda savršeno, dok bi se otac žrtvovao oblačenjem čiste košulje i vezivanjem kravate, koju nikako nije volio da nosi. Ali zna se šta se mora i često je govorio da se ni za koga drugog ne bi tako žrtvovao.

Mali Manojlo i njegova sestrica takođe su morali da budu savršeno dotjerani i počešljani. Jednom prilikom Manojlovo dugme na košulji je greškom ostalo otkopčano i teta Munevera je to primijetila. Majka je poslije pričala da se nikad u životu nije osjećala tako postiđeno. Čak joj je i poneka suza zatreperila u uglu oka, ali teta Munevera ju je nježno zagrlila i, kako to valjda samo ona zna, utješila govoreći kako nije u pitanju ništa strašno, kako tako nešto može svakom da se desi (s tim da bi ipak trebalo obratiti pažnju da se dešava što rjeđe). Ostatak posjete protekao je u uobičajenoj divnoj atmosferi, ali ipak se sjena nemilog događaja povremeno nadvijala nad majčino nježno lice. Od tada je prilikom pripremanja za dolazak tete Munevere uvijek odvajala dodatno vrijeme da provjeri da li su djeca savršeno uređena.

2.

Manojlo se jasno sjećao dana kada je teta Munevera prvi put došla u posjetu. Bio je kraj ljeta, nije više bilo tako vruće kao mjesec dana ranije, a po vedrom nebu prolazili su rijetki paperjasti oblačići. Negdje oko pet sati popodne, kada je otac već stigao s posla i ručao, začulo se zvonce na vratima. Majka je požurila da otvori, a otac je, ne znajući ko je pred vratima, ostao da leži na kauču i čita novine. Kada je majka uvela tetu Muneveru u dnevnu sobu, užurbano je ustao, nekoliko puta se rastreseno okrenuo oko sebe, kao da vidi da li je sve u redu, a onda se izvinio i rukovao sa gošćom. Ona i majka su se pogledale i nasmiješile očevoj nespretnosti. Od tada su tetu Muneveru, naravno, majka i otac zajedno dočekivali na ulazu.

Sat vremena proletio je kao tren uz kafu, razgovor i slani keks. I majka i otac bili su oduševljeni mudrošću i toplinom neočekivanog posjetioca i nisu krili razočarenje kada je teta Munevera objavila da mora da ide. Majka je za trenutak pomislila da je možda nešto pogrešno uradila i to je čak spomenula teti Muneveri, ali ona ju je uvjerila da mora da ide iz sasvim drugih razloga, a da je što se tiče načina na koji su je dočekali sve bilo u savršenom redu. Jedino je preporučila, ako je moguće, da ubuduće uz kafu serviraju slatki keks. Naravno da su tako uradili, ali mnogo bitnije od keksa bilo je to neizgovoreno obećanje tete Munevere da će opet doći.

Manojlo i njegova sestra tada su se igrali u svojoj sobi i tetu Muneveru nisu vidjeli, samo su joj čuli glas kroz zatvorena vrata dnevne sobe. U razgovoru su otac i majka spomenuli da imaju djecu i predložili da ih dovedu da se upoznaju, ali teta Munevera se samo nasmiješila i rekla im da ima vremena za to, neka se djeca sada igraju.

3.

Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je teta Munevera ispunila svoje obećanje o ponovnom dolasku. Bilo je to sedam dana kasnije i otprilike u isto vrijeme kao i prva posjeta i ovog puta otac je bio spreman, tako da je požurio da zajedno s majkom otvori vrata, pretpostavljajući ko je osoba koja je pozvonila. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su se pretpostavke obistinile. Ponovo su sa tetom Muneverom otišli u dnevnu sobu i proveli nezaboravno vrijeme upijajući svaku njenu riječ. Te večeri prije odlaska na spavanje otac je majci u razgovoru spomenuo da ga po mudrosti teta Munevera podsjeća na cara Solomona, na što ga je majka prekorila da ne vrijeđa tetu Muneveru poređenjem sa takvim mediokritetskim ličnostima. Otac se sa odobravanjem nasmijao, zatim se nasmijala i majka i u veselom raspoloženju su ugasili lampe i prepustili se opuštajućem snu i dolasku novog dana.

Prilikom te posjete teta Munevera je izrazila želju da se upozna sa dječicom. Oni su se kao i prije igrali u svojoj sobi, a onda se začulo lagano kucanje na vratima i majka je ušla i tiho im objasnila da treba da dođu u dnevnu sobu. Tada su prvi put vidjeli tetu Muneveru. Stidljivo su je pozdravili i predstavili se, a ona im se nasmiješila sa toplinom samo njoj svojstvenom. Majka je sijala od ponosa jer su se njena djeca očigledno teti Muneveri svidjela na prvi pogled.

(nastaviće se)