Teta Munevera (drugi dio)

4.

 

Narednih nekoliko mjeseci teta Munevera je u posjetu dolazila jednom sedmično, ne uvijek u isti dan i ne u isto vrijeme, ali ukućani su znali da mogu da je očekuju srijedom ili četvrtkom oko pet ili šest sati popodne. Djeca su najčešće bila u svojoj sobi, ali ponekad su i prisustvovala tim razgovorima odraslih u dnevnoj sobi, kada je teta Munevera, uz kafu i slatki keks, pred njima izlivala naizgled neograničeno vrelo svoje mudrosti.

Negdje u ovom razdoblju desilo se da je jednom prilikom teta Munevera nasamo popričala sa majkom i spomenula da ona nikako ne želi da se miješa u to kako se ko ponaša, a naročito u svojoj kući, ali da ipak nije mogla a da ne primijeti kako je otac uvijek u trenerci, a jednom prilikom je čak imao i fleku na majici. Majka se gotovo rasplakala od žalosti i dugo se izvinjavala obećavši da će sve odmah da se promijeni. Ponovo ju je teta Munevera utješila i gotovo majčinskim glasom objasnila da stvarno nije ništa toliko strašno u očevom načinu oblačenja, ali ako već treba tako beznačajan napor da uradimo najbolje što možemo, zašto tako i ne postupiti.

Majka je te večeri vrlo ozbiljno sa ocem porazgovarala o ovome. U početku mu nije bilo jasno gdje je pogriješio, ali kada mu je majka strpljivo izložila sve činjenice, ostao je postiđen zbog svoje površnosti. Od tada se više nije presvlačio nakon dolaska s posla, ostajao je u košulji i pantalonama, a posebno za tetu Muneveru počeo je da veže i kravatu, koju inače nikad nije nosio na posao. Ovaj njegov dodatni izraz poštovanja je bio potpuno spontan i s tim teta Munevera nije imala ništa. Ona jeste doduše jednom prilikom spomenula da smatra da muškarci treba da nose kravate i tom prilikom je pogledala prema ocu, ali nijednim gestom nije pokazala da je to naređenje ili nešto slično.

Očevu promjenu načina oblačenja pratili su i ostali članovi porodice, pri čemu je majka vodila računa o urednosti djece. Bila joj je prijatna ova nova obaveza i sa zadovoljstvom ju je usklađivala sa ostalim kućnim dužnostima.

5.

U mjesecima koji su uslijedili, posjete tete Munevere su učestale i otprilike godinu dana nakon prvog dolaska počela je da dolazi svaki dan. Već tada je postala neodvojiv dio porodičnog života i Manojlovom ocu i majci činilo se da je oduvijek tako. Često su se u razgovorima vraćali na ranije dane, prije nego što je teta Munevera ušla u njihov život, i pitali se kako su uopšte mogli da provedu tolike godine a da nijednog trenutka ne osjete da im nešto tako bitno nedostaje.

Bilo je prosto nevjerovatno u kolikoj mjeri su se otac i majka razumjeli sa njom. Često je među njima dolazilo do komunikacije bez ijedne izgovorene riječi. Jednom prilikom pred spavanje otac i majka su pričali o tome kako su možda posjete tete Munevere prekratke, jer tih sat ili sat i po vremena prozuji za čas i onda moraju da čekaju čitav dan na novu posjetu. Ovo naravno nisu spomenuli u razgovoru sa tetom Muneverom, ne želeći da se nameću i određuju joj kako da rasporedi svoje vrijeme, međutim, nedugo nakon tog razgovora njene posjete su počele da se produžavaju, na veliko zadovoljstvo svih.

6.

Kako je vrijeme prolazilo, teta Munevera se u svojim posjetama zadržavala sve duže. Neosjetno, vrijeme koje je provodila sa porodicom produžilo se do tri sata, a kasnije još i više, tako da je rijetko odlazila prije devet uveče. Takođe je željela da sve više i više vremena provodi sa djecom. Često ih je hvalila pred roditeljima, što je ujedno bio jasan kompliment i majci i ocu. Iako su se dobrota i ljubaznost nesebično izlivali iz te divne žene, ona nikad nije dozvoljavala sebi da kao većina drugih ljudi dijeli površne i banalne komplimente koji ne znače ništa. Sve što je govorila stvarno je i mislila.

U životu su često dobre i loše stvari tako tijesno povezane da je teško odrediti šta je zapravo bilo uzrok čemu i može li uopšte jedno da ide bez drugog. Tokom vremena nekako je neprimijetno počelo da se podrazumijeva da sada i djeca budu zajedno sa odraslima tokom cijelog boravka tete Munevere. Prije nego što se ovo u potpunosti ustalilo, jednog dana oko osam sati uveče Manojlo je bez riječi izašao iz dnevne sobe i vratio se tek desetak minuta kasnije. Otac i majka bili su zaokupljeni razgovorom sa tetom Muneverom i ovo jedva da su i primijetili, ali takav bezočan izliv nepoštovanja nikako nije mogao da promakne toj dobroj ženi. Njeno inače vedro i nasmijano lice se zamračilo i narednih nekoliko minuta jedva da je i progovorila.

Tek kad se Manojlo vratio roditelji su zapravo primijetili da je bio odsutan iz sobe. Majka je reagovala brže od oca i odmah je neraspoloženje tete Munevere povezala sa neobičnim izletom svog sina. Na pitanje gdje je bio odgovorio je da je otišao do sobe da pogleda crtani film.

Manojlovi roditelji su bili divni ljudi i nikad sebi nisu dozvoljavali da kore djecu pred drugim ljudima, pa čak ni pred tetom Muneverom, koja je praktično bila kao član porodice. Iako je ta divna žena učinila sve što je u njenoj moći da do kraja svoje posjete odiše vedrinom i da i taj skup prođe u lijepom raspoloženju kao i ostali, jednostavno je čak i njoj bilo preteško da u potpunosti zadrži u sebi takav osjećaj povrijeđenosti ovim skandaloznim ponašanjem malog Manojla. Pred spavanje, nakon što ga je majka ušuškala u krevet, objasnila mu je koliko je uvrijedio tetu Muneveru i kako nikad više ne treba da se tako ponaša prema gostima. Niz nježno djetinje lice potekle su pokajničke suze i prvo veliko životno obećanje tada je sišlo sa njegovih usana. Majka je bila toliko dirnuta sinovom zrelošću i razumijevanjem svojstvenim uglavnom samo odraslim osobama da je i njoj jedna suza zasjajila u oku. Brzo ju je obrisala i poljubila sina za laku noć, a onda je ocu ispričala kako je lijepo prihvatio objašnjenje i da nema potrebe za kažnjavanjem. Uvaživši ovo, otac je odlučio da ipak ne iznosi televizor iz dječije sobe.