Pozdravljanje

Svi smo se bar jednom u životu suočili sa sljedećom problemskom situacijom: Odlazite na posao ili na fakultet ili đe već i naletite na neku poznatu osobu. Pretpostavimo da je to nešto starija i iskusnije osoba od vas, npr. profesor ili tako nešto. Može i šef, svejedno. Uglavnom, recimo da vi tu poznatu osobu sretnete u prolazu u hodniku. Naravno, kao i svaki kulturan čovjek (ili žena) reći ćete "Dobar dan" ili nešto slično (i pri tome vjerovatno dobiti ekvivalentan odgovor s druge strane, osim ako ta uvažena i cijenjena osoba nije nekulturna somina, ali taj slučaj ovde zanemarujemo) i nastaviti dalje.

Međutim, šta se dešava ako tog istog dana ponovo naletite na tu istu osobu? E to je problem za koji naš jezik (i bonton) još uvijek nema rješenje. Ne možete opet reći "dobar dan" jer ste to već rekli. "Dobar dan" je pozdrav čija jedna upotreba traje do kraja odgovarajućeg dana. Kad biste nekom dvaput rekli "dobar dan", to je kao da mu kažete da je glup, a ni sami ne ispadate previše pametni. Druga varijanta je da ne kažete ništa i samo izbacite neki glupi osmijeh, što odbacujemo iz očiglednih razloga. Svakako vam nije cilj da se ponašate kao klovn i neobuzdano keslate okolo, a druga osoba bi mogla i da se uvrijedi (mada se i ona nalazi u potpuno istom problemu). Najgore od svega je da se pravite ludi i prođete pored te osobe kao da je niste ni vidjeli (vodeći se motom "jednom dnevno je dosta"), ali to je zaista vrlo nekulturno i nimalo me ne bi čudilo da taj poznanik počne od tog trenutka da vam radi o glavi.

Neki ljudi predlažu da prilikom drugog susreta u istom danu upotrijebite neku drugu varijantu pozdrava. Npr. da ne kažete "dobar dan" nego "kako ste?" ili nešto slično. Ali ovo je očigledno jedna potpuna glupost - da vas zanima kako je taj lik, lijepo biste ga to pitali prilikom prvog susreta. Čak i da to zanemarimo, ostaje činjenica da pitanje "kako ste?" pored toga što predstavlja očigledno lažno interesovanje za nečije zdravlje predstavlja i neku vrstu pozdrava. A kad se s nekim dvaput pozdravite u jednom danu (pa taman to bili i različiti pozdravi), isto je kao da ste mu dvaput rekli "dobar dan".

Predlažem sljedeće rješenje ovog očigledno neugodnog problema: Prvo, varijanta kad vam je ta osoba neki blizak prijatelj (a ne šef ili nešto slično): U tom slučaju možete da koristite univerzalni pozdrav koji glasi "Ej, ej!". To je pozdrav zdipljen iz filma TT sindrom. "Ej ej!" je jedini pozdrav koji može da se koristi više puta dnevno (neki, kao npr. ja, više uopšte ne koriste one seljačke varijante tipa "đe si!" i slično, već isključivo "ej, ej!") u istoj varijanti.

Naravno, neprilično je da šefu, dekanu, profesoru, ministru ili tako nekoj uzvišenoj ličnosti kažete "Ej, ej!", te moramo da razmislimo i o drugoj varijanti. Ja mislim da nije loša ideja da se uvedu recimo nastavci pozdrava (baš kao što postoje nastavci filmova). Npr., prilikom prvog susreta ide obični "dobar dan", zatim "dobar dan 2", pa "dobar dan 3" i tako dalje. Slično važi za "dobro jutro", "dobro veče" i sl.

Šta ako se sretnete s nekim npr. ujutru i kažete mu "dobro jutro", a onda ga poslije istog dana sretnete, ali sad je već dan odmakao i aktuelan pozdrav je "dobar dan", a ne "dobro jutro"? Neki smatraju da je to kao da ste se prvi put sreli sa tom osobom tog dana i da treba da kažete normalno "dobar dan", ali ja bih rekao da je to isto kao onaj prvi slučaj, dakle duplo pozdravljanje. Međutim, sad ste u neobranom grožđu - ako kažete prvo "dobro jutro", pa "dobar dan", pozdravili ste se dvaput (big mistake!). Ako pokušate da budete lukavi, pa prvo kažete "dobro jutro", a prilikom drugog susreta "dobar dan 2" (jer, rezonujete, više nije jutro, a obični "dobar dan" ne ide jer je već bio jedan pozdrav tog dana), ispašćete samo glupi jer kako možete da imate "dobar dan 2" bez običnog "dobar dan"? To je besmisleno. Zbog toga je najbolje da kad prođe podne (jer to je granica između dobrog jutra i dobrog dana) u širokom luku izbjegavate sve one koje ste već vidjeli tog jutra.

To otvara novo pitanje - ako je prije 12 "dobro jutro", a poslije 12 "dobar dan", šta je tačno u 12? I takođe, od kojeg tačno trenutka ide "dobro jutro"? Sigurno ne od ponoći, jer je tad mrkli mrak. Ali ne može ni od trenutka svanjivanja, jer je jutro fazi kategorija (što će reći - ne postoji tačno određen trenutak u kome noć prelazi u dan). Da se sad ne bismo zamarali sa teorijom fuzzy skupova (upućujem vas na radove Lotfija Zadeha, osnivača te teorije), predlažem sljedeće:

Što se tiče pozdrava tačno u podne, treba da upotrijebite neku neutralnu varijantu koja ne sadrži ni dan ni jutro. Primjera radi, "dobar nilski konj" ili "dabogda dobio gripu". A kad je riječ o pozdravu u ranim jutarnjim satima, kad još nije jasno da li je dan ili noć, mislim da bi najbolje bilo išamarati i ispsovati osobu koju sretnete. To će da joj pokaže s kim ima posla.