Vjerni pratioci ovog bloga sigurno se sjećaju mog prvog posta vezanog za Piranu 3D. Ako neko želi da osvježi pamćenje, evo linka: http://sporafarma.blogspot.com/2010/05/pirana.html
Sad kad sam konačno pogledao ovaj nesumnjivo jedan od najboljih filmova 21. vijeka (uključujući i one koji tek treba da budu snimljeni), vrlo mi je milo da konstatujem da je Pirana ispunila (i obilato prebacila) sva očekivanja koja sam imao. Nažalost, baš kao i kod još jednog velikog filma, Emerihove 2012, jedna frustrirajuća sitnica mu smeta da bude savršen. U 2012 to je bio trenutak kad se ispostavlja da glavonje ne bježe svemirskim već običnim brodom. U Pirani 3D to je - scenario.
Naravno, cilj i jeste bio da se napravi krvavi dvadesetprvovijekovni omaž životinjskim filmovima iz osamdesetih, te je stoga naizgled logično da scenario bude prepun klišea. Od početka se zna ko će preživjeti a ko odapeti i tu (izuzimajući sjajnu posljednju scenu) nema nekih iznenađenja. Dijalozi su takođe teški krš - muvanje onog glavnog mamlaza i neke njegove fufice izazvalo je opravdano zgražavanje publike. Normalno - ljudi su došli da vide krvavi pir pirana, a ne neko tamo ljubavisanje. Da su to htjeli, išli bi da gledaju Dear Johna ili novi nastavak Twilight kolkovećlogije ili bi čekali neku od ovih kretenskih romantičnih komedija u najavi (inače, samo usput da napomenem, na "emotivne" scene najviše se zgražavao ženski dio publike :-)).
Elem, šta htjedoh da kažem? Scenario je dakle potpuni 80's kliše. Režija je, međutim, potpuno drugačija. Aja očigledno (kao što bi valjda trebalo da bude jasno iz njegovih prethodnih filmova) ne vjeruje mnogo u onaj kliše o tome kako pravi horor čini napeta atmosfera, a ne krvave scene. Sigurno je i on kao klinac bio frustriran što recimo u filmu koji se zove Pirana pirane vidimo na kašičicu ili što u Spilbergovoj Ajkuli prođe čitav film prije nego što pomenuto gumeno čudovište vidimo u punoj slavi itd. "Do đavola s tim!" reče on i snimi najkrvaviji film svih vremena.
Ne, ne zezam se, ovo je definitivno najkrvaviji film svih vremena. Po rivjuima na Internetu sigurno ste čuli i za brdo golotinje i istina je da ima i toga (naročito je upečatljiva scena sa Kelly Brook i Riley Steele pod vodom - ona je razlog zašto film u kinu traje sat i po, a na DVDu bar tri sata: beskonačni repeat pomenute scene), ali krvavi masakr je ovde glavna zvijezda. Ja sam spominjao u prethodnom postu (onom što sam link postavio gore) da sam iznerviran što u starim Pirana filmovima nije bilo dovoljno akcije. Aja to ne da ispravlja nego RAZBIJA. Rasturačina koju ove pirane donose sa sobom donekle može da se mjeri samo sa vanzemaljskom invazijom u Feast serijalu (mislim kad saberemo scene iz kompletne trilogije), ali i tu jednostavno trijumfuje bez problema.
Pazite: Jezero puno kupača. Pojavljuju se pirane. Ljudi panično pokušavaju da pobjegnu. Nešto malo krupnih planova na iskasapljena tijela, pa onda širok kadar kojim se obuhvata veći broj kupača u potpunoj agoniji u potpuno crvenoj vodi. Nekako siromasi uspiju da se uspentraju na neku platformu, kad viđu đavla, platforma se ruši, eto ih nazad u vodu i ponovo su hrana. Raskomadana tijela, prepolovljena, izjedena, otkinute ruke, noge, glave, grudi, penisi (!), sve to pliva kroz potpuno krvavu vodu. I onda zamislite kako to traje i traje i traje i traje... Nešto približno slično moglo je da se vidi jedino na početku Spašavanja redova Rajana, ali Pirana se razlikuje po tome što i posljednju trunku dobrog ukusa baca u kantu za smeće. Ako ste mislili da je Feast dno dna sa onim žderanjem glava i njihovim momentalnim izbacivanjem kroz drugi otvor, čekajte da vidite šta se sve ovde dešava.
Što je najljepše - posljednja scena najavljuje možda čak još ubitačniji nastavak, jer se ispostavlja da su pirane iz ovog filma samo... e to ću vam ostaviti da sami otkrijete.
Nego, odbaljezgao sam čitav post, a propustio sam da kažem poentu vezanu za scenario. Dakle, mislim da standardna priča iz osamdesetih nije dobra podloga za ovako krvavu akciju. Ako već film nije pisao sam Aja sa svojim stalnim saradnikom Gregorijem Levasseurom (ovaj je doduše potpisan kao koproducent i second unit director), onda je to trebalo da budu Patrik Melton i Markus Danstan, koji bi svojim feastolikim bravurama sve to obogatili.
Što se ocjene tiče, zbog ove objektivne zamjerke vezane za scenario, filmu ne mogu da dam veću ocjenu od 999 na skali od 1 do 1000.
2 comments:
Pricam pre koju nedelju Miloshu kako sam pogledala regularnu Piranu, neka sasvim korektna i dobra telesink verzija i shvatam dve stvari.
(1) Koliko je Aja pukao posle Haute tension i (2) kako je ceo film snimljen zarad 3D tehnologije. Slabo se ovde razmisljalo o prici, cak i rezija nije nista inovativna, jedino o cemu se mislilo jeste kako se objekat ponasa ispred kamere a tu dolazimo do bitne cinjenice. Objekti, jer je besmisleno reci junaci, za glumice isto nisam sigurna, su nage devojke u kupacim kostimima kada su zimski odevene. Sve je prilagodjeno da napaljeni tinejdzer dodje i gleda napupele bradavice, gola, zenska tela u 3d tehnologiji. Sve ostalo je... pa, drkanje qrzu, bukvalno i prenosno.
(Legitimno.)
Minut cutanja za Aju.
Ehm, pa ovaj film je ipak prvenstveno namijenjen muškima :-), ne računajući namćore kao što je Ghoul.
Onaj koljački dio u bioskopu (svejedno da li je 2D ili 3D) funkcioniše fenomenalno - vrlo rijedak primjer da oko krvavosti nasilja nema apsolutno nikakvog kompromisa. Scenario jeste totalno truo, logično kad su ga pisale one dvije Sorority Row budale, ali to je relativno sporedno.
Inače, ne mislim da je Aja pukao poslije Haute tension. Meni je The Hills Have Eyes bolji film.
Post a Comment