Sunday, June 23, 2013

Teta Munevera (četvrti dio)


10.

Narednih nekoliko mjeseci prošlo je uglavnom mirno. Teta Munevera bi obično došla oko podne i ostala do deset ili jedanaest sati uveče. Djeca su zbog kasnog lijeganja bila iscrpljena i otac je zamolio nadležne u školi da se raspored prepravi tako da ne moraju da dolaze na prva dva ili tri časa da bi mogli da se naspavaju. Direktor je izrazio potpuno razumijevanje za situaciju u kojoj se nalaze Manojlo i njegova sestra, ali ipak je naglasio da ne može da mijenja raspored zbog dvoje učenika. Otac je bio vidno iznerviran, pala je i poneka teška riječ, ali situacija je ostala nepromijenjena i ostalo je da se Manojlo i njegova sestra prilagode kraćem vremenu spavanja.

Javio se i sitan problem sa Ljubisavljevićima. Bili su to kućni prijatelji koji su ranije često navraćali u posjetu. Miroslav je bio kolega Manojlovog oca, radili su istoj kancelariji, dok je njegova supruga bila još od djetinjstva prijateljica s Manojlovom majkom. Muškarci su prilikom tih posjeta razgovarali o sportu i dešavanjima na poslu, a njihove žene, obje odlične kuvarice, stalno su razmjenjivale recepte i kulinarske savjete i pričale o drugim kućnim temama.

Primijetivši da je sada teta Munevera stalno prisutna, prorijedili su svoje posjete, iz želje da ne smetaju. Ipak nisu sasvim prestali da dolaze i tokom njihovih boravaka postalo je jasno da Miroslav i teta Munevera imaju različite stavove o nekim temama. Manojlovim roditeljima je bilo vrlo stresno da prisustvuju pomalo mučnim scenama kad teta Munevera iznese neku konstataciju, a Miroslav ne samo da ne potvrdi odmah, već čak postavi i poneko pitanje, pa čak i iznese neki stav koji nije sasvim usklađen sa mišljenjem tete Munevere.

Svoju ljudsku veličinu ona je pokazala u trenutku kada je bilo jasno da Ljubisavljevići više ne treba da dolaze. Ovo je bilo prećutno jasno svima, ali ipak je ona bila ta koja je počela razgovor o toj stvari. Nije u njenom tonu bilo nikakvog bijesa, nikakvog gledanja sa visine, nikakvog zapovijedanja – samo je detaljno objasnila i potkrijepila jasnim argumentima očigledne činjenice. Nakon toga otac je telefonom saopštio Miroslavu da ne treba više da dolaze, ali da to ne mora da bude kraj njihovog druženja – mogu ponekad da se čuju preko telefona ili da izađu zajedno nekad uveče, ako se slučajno desi da teta Munevera iz nekog razloga ode prije ponoći. Miroslavu je bilo jasno da je tako moralo da bude i zamolio je da se teti Muneveri prenesu njegovi pozdravi i izvinjenja.

11.

Ono što je bilo sasvim logično i prirodno desilo se u proljeće. Teta Munevera je saopštila da je odlučila da se useli u kuću. Otac je uzviknuo od oduševljenja i po prvi put dopustio osjećanjima da ga nadvladaju, tako da je u nastupu radosti zagrlio tetu Muneveru. Onda se povukao postiđen, ali na licu tete Munevere samo je treperio vedar osmijeh i otac je vidio da je sve u redu. Majka je od radosti zaplakala i otac ju je zagrlio. U opštem veselju neprimijetno je prošla još jedna uznemirujuća naznaka Manojlovog čudnog ponašanja – on uopšte nije izgledao oduševljen novim razvojem situacije.

Doseljavanje tete Munevere neminovno je dovelo do određenih promjena u rasporedu stanovanja. Nije se moglo dopustiti da tako uvaženi gost spava na kauču u dnevnoj sobi, tako da je ona dobila dječiju sobu, a Manojlo i njegova sestra su prešli u dnevnu. Bilo je govora da joj se ustupi bračni krevet da bi imala više prostora, ali još jednom je pokazala spremnost da se žrtvuje za dobrobit drugih i odlučila da se zadovolji dječijim krevetom.

12.

Nakon doseljavanja, normalno je bilo da teta Munevera ima mnogo bolju priliku da širi svoj pozitivan uticaj na porodicu. Pomagala je majci prilikom kuvanja i davala joj mnoge savjete, koje je ova oduševljeno prihvatila. Pasulj odavno više nije pravila – sada je morala da se prilagodi spremanju jela koja odgovaraju teti Muneveri. Neka od njih ranije nije znala da pravi, tako da se sada veselila učenju novih stvari.

Što se oca tiče, njemu je teta Munevera objasnila da bi trebalo manje da gleda televiziju i čita novine, a više vremena da posveti kontrolisanju funkcionisanja porodice, da se majci ili djeci opet ne omakne neka greška, kao ranije.

Negdje u ovo vrijeme, nažalost, stanje malog Manojla iz neobjašnjivih razloga potpuno se pogoršalo. Počeo je da priča o nekakvom Aleksu i nekakvom Robokopu i nije bilo baš najjasnije da li je to jedna te ista osoba, tek izgledalo je da iz nekog razloga Manojlo u tog Aleksa i tog Robokopa polaže nekakva nadanja, nije baš jasno kakva.

Majka ga je, uz dopuštenje tete Munevere, odvela kod doktora i ispričala mu o čemu se radi. Doktor je rekao da Manojlo ima izmišljenog prijatelja i da do toga obično dolazi nakon što dijete pretrpi neki stres ili se osjeća usamljeno i u izmišljenog prijatelja projektuje svoje želje i nade. Majci nije bilo jasno kako može da se osjeća usamljeno kad ih, na kraju krajeva, dolaskom tete Munevere u kući ima još više nego ranije. Doktor je odmah pokazao svoju nestručnost postavivši besmisleno pitanje da li se Manojlov izmišljeni prijatelj pojavio otprilike u isto vrijeme kad se teta Munevera uselila. Razumjevši tu podlu aluziju, majka je bijesno odmarširala iz kancelarije tog običnog šarlatana, ali ne prije nego što se dobro izgalamila na njega i rekla mu šta tačno misli o njemu.
Kada su se vratili kući, majka je sa ocem i tetom Muneverom obavila razgovor i obavijestila ih da je nadriljekar bio potpuno beskoristan (ne ulazivši pri tom u detalje njegovih sumanutih insinuacija) i da nema vajde od uzdanja u takve. Postignut je dogovor da za sada stanje nije alarmantno jer nema nikakvih nasilničkih ispada, ali da će prilikom prve takve situacije reagovati i tražiti da se djetetu pruži odgovarajuća terapija.

Kraj

Friday, June 21, 2013

Teta Munevera (treći dio)


7.

Kao što su se boravci tete Munevere produžavali sve više u noć, tako je počela i da dolazi ranije, što je neizbježno uzrokovalo dvije bitne promjene u porodičnom životu. Manojlo i njegova sestra obično su išli na spavanje u devet sati, da bi bili odmorni nakon ranog ustajanja i napornog dana u školi. Kako je teta Munevera sve češće ostajala i nakon toga, ponekad čak i do deset sati, nemoguće je bilo da djeca idu u krevet u vrijeme na koje su do tada navikli. Jednom prilikom, upravo oko devet sati, kada je bilo vrijeme spavanja za djecu, a teta Munevera u vrlo živom razgovoru s roditeljima kome se nije nazirao kraj, majka je slučajno spomenula kako je to vrijeme kada djeca obično idu na spavanje, ali teta Munevera je samo kratko pogledala prema njoj sa izrazom lica koji ničim nije odavao dopuštenje da djeca napuste prostoriju. Razgovor se zatim nastavio kao da se ništa nije desilo, ali je majka u sebi bila vrlo zabrinuta da nije možda tom svojom neopreznom konstatacijom uvrijedila tetu Muneveru. Pred spavanje je dugo o ovome razgovarala sa ocem i nakon detaljne analize utvrdili su da ponašanje tete Munevere ničim nije odavalo bilo kakvu uvrijeđenost, kao i da je njen gest jednostavno značio objašnjenje majci da djeca ne treba tada da idu na spavanje, bez ikakvog ličnog shvatanja onoga što je majka rekla.
Druga promjena bila je vezana za ručak. Kako je teta Munevera dolazila ranije nego prije, počela je da prisustvuje ručkovima. Manojlova majka je odlično kuvala, a najveći specijalitet joj je bio pasulj, koji su svi članovi porodice naprosto obožavali. Znala je da izabere najbolja zrna, da odlično procijeni količinu mesa i povrća koja treba da se doda i, sve u svemu, njen pasulj je bio nadaleko poznat među prijateljima i u široj familiji.
Međutim, teta Munevera jednostavno nije voljela pasulj. Prvom prilikom kad se to jelo našlo na jelovniku, majka je mislila da će i ona biti oduševljena jelom, ali teta Munevera jedva da je pojela pola tanjira.
Ta veličanstvena žena ni u ovakvom trenutku nije dozvolila sebi da uvrijedi Manojlovu majku, iako bi većina ljudi na njenom mjestu upravo to uradila. Nije rekla da jelo nije dobro, već je samo spomenula da ga ona lično ne voli. Majka je bila pogođena i dugo se izvinjavala što nije znala za ukus tete Munevere. I ovog puta ta predivna žena joj je oprostila. Od tada bi, uvijek kada je za članove porodice spremala pasulj, majka pripremila još jedno jelo, za slučaj da dođe teta Munevera. Naravno, u slučaju njenog dolaska, svi bi jeli to drugo jelo, pošto pasulj ne samo da nije voljela da jede, nije podnosila ni da ga gleda za stolom.
8.
Bila je zima i drugi snijeg je već pokrio ulice i drveće. Djeca su imala zimski raspust i provodila su čitav dan kod kuće. U to vrijeme otac bi obično odvojio sedmicu dana svog godišnjeg odmora i svi bi otišli zajedno na planinu. Sada to naravno više nije bilo moguće, zbog svakodnevnih posjeta tete Munevere.
Te zime, u razmaku od svega nekoliko dana, desila su se dva možda i najbitnija događaja otkako je teta Munevera prvi put došla i zauvijek promijenila porodični život svojom dobrotom i nesebičnošću. Prvi je bio Manojlovo pomalo neobično ponašanje, koje je prilično zabrinulo majku i oca.
Jednom prilikom, srećom ne u trenutku dok je teta Munevera bila prisutna, Manojlo je u razgovoru sa ocem rekao kako mu nedostaje boravak u planini tokom zimskog raspusta. Oca je ovo malo iznenadilo, a onda se nasmiješio i šaleći se upitao zar tako misli i pored toga što je boravak u planini zamijenjen druženjem sa tetom Muneverom. Manojlo je, iskrenošću i neposrednošću svojstvenim samo djeci, odgovorio potvrdno. Razumljivo, otac se prvobitno naljutio i čak mu je povišenim tonom rekao da treba da ga je sramota što tako govori nakon svega što je teta Munevera učinila za njih. Zatim je otišao iz sobe ne pročitavši mu priču za laku noć. Manojlo odavno nije vidio oca ovako ljutog i veći dio te noći proveo je plačući. Kasnije, u razgovoru sa majkom, otac je bio vidno zabrinut i pitao se da li su oni možda u nečemu pogriješili. Majci svakako nije bilo pravo zbog Manojlovog ponašanja, ali je rekla ocu kako smatra da djeca u tim godinama imaju svoje hirove i da ovo ne mora da bude znak nečeg zabrinjavajućeg, samo da ne počne često da se ponavlja.
Nekoliko dana kasnije, kada je ovaj događaj zaboravljen, a Manojlo nije ponovo ispoljio neku vrstu neobičnog ponašanja, desio se novi šok. Po prvi put teta Munevera došla je u posjetu prije četiri sata, dakle u vrijeme dok je otac još uvijek na poslu. Majka je pogledala kroz špijunku i veselo otvorila vrata vidjevši ko se nalazi pred njima. Teta Munevera je ušla kao i obično i odmah se zaputila prema dnevnoj sobi. Tek tamo je konstatovala očevo odsustvo i kad se obratila majci s pitanjem o tome, ona joj je pomalo zbunjeno odgovorila da je otac još uvijek na poslu.
Bolje je ne opisivati lice tete Munevere u tom trenutku. Ako ste ikad vidjeli lice potpuno slomljenog čovjeka koji je u životu izgubio sve, to je jedno veliko ništa prema patnji koja se jasno vidjela na teti Muneveri. Bol, razočarenje, usamljenost, napuštenost, izdaja, toliko emocija spojilo se u jednu u vjerovatno najdužem trenutku koji je Manojlova majka ikad preživjela.
Minute do očevog dolaska s posla prolazile su kao godine i majka jednostavno nije znala šta da radi. Po prvi put teta Munevera se uopšte nije trudila da sakrije loše raspoloženje i majci se uglavnom obraćala kratko i bezvoljno, čak je u jednom trenutku povisila glas. Kada je otac konačno stigao, majci je ogroman teret pao sa srca, a i raspoloženje tete Munevere se popravilo, ali sjena je i dalje ostala i pratila ih sve do kasnih večernjih časova.
9.
Otac i majka su pred spavanje ponovo morali da vode vrlo ozbiljan razgovor. Majka je bila toliko pogođena onim što se desilo da je energično insistirala da ovakve situacije, da teta Munevera dođe, a da otac nije kod kuće, više ne smiju da se ponavljaju. Otac je razmišljao neko vrijeme, a onda je rekao da će probati da dogovori sa šefom da dolazi na posao pola sata ranije, pa da se ranije i vrati. Međutim, ovo nikako nije moglo da bude konačno rješenje. Teta Munevera jeste tog dana došla oko pola četiri, ali nije se moglo znati da neki od sljedećih dana neće doći i ranije. I šta onda?
Rješenje je bilo očigledno i bolno i neko vrijeme su ga namjerno zaobilazili, ali to nije moglo da traje u nedogled i na kraju je kao tema razgovora ostalo ono što mora da se uradi – otac će već sljedećeg dana dati otkaz i pokušati da nađe neki posao koji će moći da radi od kuće. To je povlačilo sa sobom određeno smanjenje standarda i iznuđenu štedljivost u nekom narednom periodu, ali ono što je bilo mnogo bitnije jeste da je problem sa očevim izbivanjem iz kuće riješen.
Sljedećeg dana obavijestili su tetu Muneveru o velikoj novosti, na što je ona sa odobravanjem klimnula glavom i ostali dio dana protekao je u veoma veseloj atmosferi. Napokon je sve bilo u redu.
 
(kraj u sljedećem broju)



Wednesday, June 19, 2013

Teta Munevera (drugi dio)

4.
 
Narednih nekoliko mjeseci teta Munevera je u posjetu dolazila jednom sedmično, ne uvijek u isti dan i ne u isto vrijeme, ali ukućani su znali da mogu da je očekuju srijedom ili četvrtkom oko pet ili šest sati popodne. Djeca su najčešće bila u svojoj sobi, ali ponekad su i prisustvovala tim razgovorima odraslih u dnevnoj sobi, kada je teta Munevera, uz kafu i slatki keks, pred njima izlivala naizgled neograničeno vrelo svoje mudrosti.
Negdje u ovom razdoblju desilo se da je jednom prilikom teta Munevera nasamo popričala sa majkom i spomenula da ona nikako ne želi da se miješa u to kako se ko ponaša, a naročito u svojoj kući, ali da ipak nije mogla a da ne primijeti kako je otac uvijek u trenerci, a jednom prilikom je čak imao i fleku na majici. Majka se gotovo rasplakala od žalosti i dugo se izvinjavala obećavši da će sve odmah da se promijeni. Ponovo ju je teta Munevera utješila i gotovo majčinskim glasom objasnila da stvarno nije ništa toliko strašno u očevom načinu oblačenja, ali ako već treba tako beznačajan napor da uradimo najbolje što možemo, zašto tako i ne postupiti.
Majka je te večeri vrlo ozbiljno sa ocem porazgovarala o ovome. U početku mu nije bilo jasno gdje je pogriješio, ali kada mu je majka strpljivo izložila sve činjenice, ostao je postiđen zbog svoje površnosti. Od tada se više nije presvlačio nakon dolaska s posla, ostajao je u košulji i pantalonama, a posebno za tetu Muneveru počeo je da veže i kravatu, koju inače nikad nije nosio na posao. Ovaj njegov dodatni izraz poštovanja je bio potpuno spontan i s tim teta Munevera nije imala ništa. Ona jeste doduše jednom prilikom spomenula da smatra da muškarci treba da nose kravate i tom prilikom je pogledala prema ocu, ali nijednim gestom nije pokazala da je to naređenje ili nešto slično.
Očevu promjenu načina oblačenja pratili su i ostali članovi porodice, pri čemu je majka vodila računa o urednosti djece. Bila joj je prijatna ova nova obaveza i sa zadovoljstvom ju je usklađivala sa ostalim kućnim dužnostima.
5.
U mjesecima koji su uslijedili, posjete tete Munevere su učestale i otprilike godinu dana nakon prvog dolaska počela je da dolazi svaki dan. Već tada je postala neodvojiv dio porodičnog života i Manojlovom ocu i majci činilo se da je oduvijek tako. Često su se u razgovorima vraćali na ranije dane, prije nego što je teta Munevera ušla u njihov život, i pitali se kako su uopšte mogli da provedu tolike godine a da nijednog trenutka ne osjete da im nešto tako bitno nedostaje.
Bilo je prosto nevjerovatno u kolikoj mjeri su se otac i majka razumjeli sa njom. Često je među njima dolazilo do komunikacije bez ijedne izgovorene riječi. Jednom prilikom pred spavanje otac i majka su pričali o tome kako su možda posjete tete Munevere prekratke, jer tih sat ili sat i po vremena prozuji za čas i onda moraju da čekaju čitav dan na novu posjetu. Ovo naravno nisu spomenuli u razgovoru sa tetom Muneverom, ne želeći da se nameću i određuju joj kako da rasporedi svoje vrijeme, međutim, nedugo nakon tog razgovora njene posjete su počele da se produžavaju, na veliko zadovoljstvo svih.
6.
Kako je vrijeme prolazilo, teta Munevera se u svojim posjetama zadržavala sve duže. Neosjetno, vrijeme koje je provodila sa porodicom produžilo se do tri sata, a kasnije još i više, tako da je rijetko odlazila prije devet uveče. Takođe je željela da sve više i više vremena provodi sa djecom. Često ih je hvalila pred roditeljima, što je ujedno bio jasan kompliment i majci i ocu. Iako su se dobrota i ljubaznost nesebično izlivali iz te divne žene, ona nikad nije dozvoljavala sebi da kao većina drugih ljudi dijeli površne i banalne komplimente koji ne znače ništa. Sve što je govorila stvarno je i mislila.
U životu su često dobre i loše stvari tako tijesno povezane da je teško odrediti šta je zapravo bilo uzrok čemu i može li uopšte jedno da ide bez drugog. Tokom vremena nekako je neprimijetno počelo da se podrazumijeva da sada i djeca budu zajedno sa odraslima tokom cijelog boravka tete Munevere. Prije nego što se ovo u potpunosti ustalilo, jednog dana oko osam sati uveče Manojlo je bez riječi izašao iz dnevne sobe i vratio se tek desetak minuta kasnije. Otac i majka bili su zaokupljeni razgovorom sa tetom Muneverom i ovo jedva da su i primijetili, ali takav bezočan izliv nepoštovanja nikako nije mogao da promakne toj dobroj ženi. Njeno inače vedro i nasmijano lice se zamračilo i narednih nekoliko minuta jedva da je i progovorila.
Tek kad se Manojlo vratio roditelji su zapravo primijetili da je bio odsutan iz sobe. Majka je reagovala brže od oca i odmah je neraspoloženje tete Munevere povezala sa neobičnim izletom svog sina. Na pitanje gdje je bio odgovorio je da je otišao do sobe da pogleda crtani film.
Manojlovi roditelji su bili divni ljudi i nikad sebi nisu dozvoljavali da kore djecu pred drugim ljudima, pa čak ni pred tetom Muneverom, koja je praktično bila kao član porodice. Iako je ta divna žena učinila sve što je u njenoj moći da do kraja svoje posjete odiše vedrinom i da i taj skup prođe u lijepom raspoloženju kao i ostali, jednostavno je čak i njoj bilo preteško da u potpunosti zadrži u sebi takav osjećaj povrijeđenosti ovim skandaloznim ponašanjem malog Manojla. Pred spavanje, nakon što ga je majka ušuškala u krevet, objasnila mu je koliko je uvrijedio tetu Muneveru i kako nikad više ne treba da se tako ponaša prema gostima. Niz nježno djetinje lice potekle su pokajničke suze i prvo veliko životno obećanje tada je sišlo sa njegovih usana. Majka je bila toliko dirnuta sinovom zrelošću i razumijevanjem svojstvenim uglavnom samo odraslim osobama da je i njoj jedna suza zasjajila u oku. Brzo ju je obrisala i poljubila sina za laku noć, a onda je ocu ispričala kako je lijepo prihvatio objašnjenje i da nema potrebe za kažnjavanjem. Uvaživši ovo, otac je odlučio da ipak ne iznosi televizor iz dječije sobe.


Saturday, June 15, 2013

Teta Munevera (prvi dio)


1.

Posjete tete Munevere uvijek su bile poseban događaj za Manojlovu porodicu. Majka bi obukla najljepšu haljinu i provodila mnogo vremena uređujući kosu sve dok ne izgleda savršeno, dok bi se otac žrtvovao oblačenjem čiste košulje i vezivanjem kravate, koju nikako nije volio da nosi. Ali zna se šta se mora i često je govorio da se ni za koga drugog ne bi tako žrtvovao.
Mali Manojlo i njegova sestrica takođe su morali da budu savršeno dotjerani i počešljani. Jednom prilikom Manojlovo dugme na košulji je greškom ostalo otkopčano i teta Munevera je to primijetila. Majka je poslije pričala da se nikad u životu nije osjećala tako postiđeno. Čak joj je i poneka suza zatreperila u uglu oka, ali teta Munevera ju je nježno zagrlila i, kako to valjda samo ona zna, utješila govoreći kako nije u pitanju ništa strašno, kako tako nešto može svakom da se desi (s tim da bi ipak trebalo obratiti pažnju da se dešava što rjeđe). Ostatak posjete protekao je u uobičajenoj divnoj atmosferi, ali ipak se sjena nemilog događaja povremeno nadvijala nad majčino nježno lice. Od tada je prilikom pripremanja za dolazak tete Munevere uvijek odvajala dodatno vrijeme da provjeri da li su djeca savršeno uređena.
2.
Manojlo se jasno sjećao dana kada je teta Munevera prvi put došla u posjetu. Bio je kraj ljeta, nije više bilo tako vruće kao mjesec dana ranije, a po vedrom nebu prolazili su rijetki paperjasti oblačići. Negdje oko pet sati popodne, kada je otac već stigao s posla i ručao, začulo se zvonce na vratima. Majka je požurila da otvori, a otac je, ne znajući ko je pred vratima, ostao da leži na kauču i čita novine. Kada je majka uvela tetu Muneveru u dnevnu sobu, užurbano je ustao, nekoliko puta se rastreseno okrenuo oko sebe, kao da vidi da li je sve u redu, a onda se izvinio i rukovao sa gošćom. Ona i majka su se pogledale i nasmiješile očevoj nespretnosti. Od tada su tetu Muneveru, naravno, majka i otac zajedno dočekivali na ulazu.
Sat vremena proletio je kao tren uz kafu, razgovor i slani keks. I majka i otac bili su oduševljeni mudrošću i toplinom neočekivanog posjetioca i nisu krili razočarenje kada je teta Munevera objavila da mora da ide. Majka je za trenutak pomislila da je možda nešto pogrešno uradila i to je čak spomenula teti Muneveri, ali ona ju je uvjerila da mora da ide iz sasvim drugih razloga, a da je što se tiče načina na koji su je dočekali sve bilo u savršenom redu. Jedino je preporučila, ako je moguće, da ubuduće uz kafu serviraju slatki keks. Naravno da su tako uradili, ali mnogo bitnije od keksa bilo je to neizgovoreno obećanje tete Munevere da će opet doći.
Manojlo i njegova sestra tada su se igrali u svojoj sobi i tetu Muneveru nisu vidjeli, samo su joj čuli glas kroz zatvorena vrata dnevne sobe. U razgovoru su otac i majka spomenuli da imaju djecu i predložili da ih dovedu da se upoznaju, ali teta Munevera se samo nasmiješila i rekla im da ima vremena za to, neka se djeca sada igraju.
3.
Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je teta Munevera ispunila svoje obećanje o ponovnom dolasku. Bilo je to sedam dana kasnije i otprilike u isto vrijeme kao i prva posjeta i ovog puta otac je bio spreman, tako da je požurio da zajedno s majkom otvori vrata, pretpostavljajući ko je osoba koja je pozvonila. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su se pretpostavke obistinile. Ponovo su sa tetom Muneverom otišli u dnevnu sobu i proveli nezaboravno vrijeme upijajući svaku njenu riječ. Te večeri prije odlaska na spavanje otac je majci u razgovoru spomenuo da ga po mudrosti teta Munevera podsjeća na cara Solomona, na što ga je majka prekorila da ne vrijeđa tetu Muneveru poređenjem sa takvim mediokritetskim ličnostima. Otac se sa odobravanjem nasmijao, zatim se nasmijala i majka i u veselom raspoloženju su ugasili lampe i prepustili se opuštajućem snu i dolasku novog dana.
Prilikom te posjete teta Munevera je izrazila želju da se upozna sa dječicom. Oni su se kao i prije igrali u svojoj sobi, a onda se začulo lagano kucanje na vratima i majka je ušla i tiho im objasnila da treba da dođu u dnevnu sobu. Tada su prvi put vidjeli tetu Muneveru. Stidljivo su je pozdravili i predstavili se, a ona im se nasmiješila sa toplinom samo njoj svojstvenom. Majka je sijala od ponosa jer su se njena djeca očigledno teti Muneveri svidjela na prvi pogled.
(nastaviće se)

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...