Sunday, October 28, 2012

ISBN

Maloprije sam napravio vjerovatno najgoru picu u istoriji ljudskog roda i tokom konzumacije iste pala mi je na pamet apsolutno fenomenalna ideja za kompjuterski program koji će da predstavlja revoluciju u... svemu! Poslušajte o čemu se radi:
 
Ideja je sljedeća: Kao unos unesete ISBN broj neke knjige, a kao rezultat program vam vrati današnji datum (!) Da odmah otklonimo potencijalnu nedoumicu: Ovo "današnji datum" ne odnosi se na datum kada korisnik koristi program, već upravo na današnji datum, 28. oktobar 2012. Neko ko nije pri čistoj svijesti mogao bi da prokomentariše "Kakva je to glupost da program vraća isti rezultat za sve moguće upite?", ali taj neko očigledno nema pojma s pojmom. Evo, sudite sami: Zar bi iko normalan pokušavao da otkrije koji je datum uz pomoć ISBN broja neke knjige? Pa to je suludo! Jednostavno bi pogledao u kalendar i stvar riješena.
 
Ovaj program bi prvenstveno bio od koristi onima koji bi nekad u budućnosti željeli da znaju koji je danas bio datum. I do tog datuma se jednostavno dolazi, a to je još jedna frapantna izvanrednost programa - funkcioniše za bilo koji ISBN! Dakle jednostavno dograbite prvu knjigu koja vam je pod rukom i saznanje koji je danas bio datum udaljeno je svega nekoliko kuckaja na tastaturi.
 
Nije čudo što su se odmah pojavile ideje za slične programe ili modifikacije postojećeg. Tako je Horst Timor iz Braunšvajga u Švajcarskoj predložio da se napravi sličan program za 23. mart 1579., dok je Zubo Slijepčević došao do vrlo hrabre ideje da se kao inicijalni unos uopšte ne koristi ISBN (zbog određene kompleksnosti njegovog unošenja), već bar kod sa pakovanja nekog proizvoda, pri čemu bi se u programu obezbijedio intuitivan interfejs pomoću kojeg bi korisnik crtao one tanke i debele uspravne linije.
 
Koja god od ovih varijanti da zaživi, nema sumnje da će u budućnosti biti znatno lakše doći do današnjeg datuma nego danas.

Thursday, October 25, 2012

VAMPIRSKO GNIJEZDO

Inspektor Džonson je pripalio cigaretu. Pogleda na mrtav leš (postoji i živi leš, ali koristi se uglavnom kao fraza) izazivao je mučninu, ali on je bio dovoljno iskusan da ga to ne uznemiri previše. Riješio je preko nula ovakvih slučajeva.

Međutim, nešto mu nije dalo mira. Sve je bilo nekako previše... očigledno. Kao da je ubica namjerno svuda ostavio svoje potpise. Kao da je želio da ga uhvate. Ili to... ili je neko Daglasu Dalgasonu namjestio ubistvo.
 
Džonson je još jednom prešao preko kompletnog dokaznog materijala:

-          U tijelu je pronađen izuzetno jak otrov ciprofloksacin, koji je imao da se kupi samo u jednoj apoteci u gradu. Od apotekara je saznao da je posljednji i jedini kupac u proteklih sto godina bio Daglas Daglason.

-          Tijelo je bilo razrezano na dva komada motornom testerom Stihl. Od radnika u Stihlovoj prodavnici saznalo se da je Daglas Daglason dan ranije kupio jedan od najboljih modela (koji je ležao pored leša).
 
-          Pored leša je nađena Daglasonova kreditna kartica.

-          U čelu se nalazio metak kalibra 31.423 mm, koji je u tom gradu jedino koristio plaćeni ubica Nikolas Niklason. Niklason je tvrdio da ga je unajmio Daglas Daglason. Inače, Niklasonova tarifa je 523624 $ i 5 centi po ubistvu. Dan ranije Daglas Daglason je iz banke uzeo tačno 523624 dolara i 5 centi.

-          Nešto što nije bilo dokaz samo po sebi, ali izazivalo je sumnju: U džepu mrtvaca nađena je oporuka. Citiram: «U slučaju moje smrti, svih svojih petsto milijardi dolara ostavljam svom jedinom prijatelju Daglasu Daglasonu. Kako sam prilično zdrav, jedini način da on dobije novac u dogledno vrijeme je da me neko mučki ubije.»

-          Neposredno pored tijela na pločniku nađen je natpis koji je očigledno umirući urezao noktima koristeći posljednje atome snage: «Ubio me je Daglas Daglason!»

-          Vrat žrtve bio je slomljen, a na njemu su pronađeni otisci Daglasa Daglasona.

-          Mrtvac je u ruci držao kasetu na kojoj je bio snimljen sinoćnji telefonski razgovor između njega i Daglasona. Posljednju rečenicu je izgovorio Daglason: «Ubiću te sutra!!!»

-          Pored leša je nađena fotografija koju je snimio neki japanski turista. Na njoj se vidjelo kako Daglason ubija Majera (žrtvu o kojoj ovde govorimo).

-          Na CNN-u je emitovan polusatni snimak ubistva na kome se jasno vidjelo da je ubica Daglason. Naime, ekipa CNN-a je radila neku reportažu u blizini i slučajno su se zatekli na mjestu ubistva, pa su iskoristili priliku da sve snime.

-          Tog dana je izašla mjesečna top-lista bestselera. Na prvom mjestu je bila knjiga Daglasa Daglasona pod nazivom «Zašto moram da ubijem Daglasa Majera» sa petsto miliona prodatih primjeraka.

-          U Daglasonovoj kući je nađeno mnoštvo primjeraka knjige «Kako ubiti Daglasa Majera».

-          Mnogi svjedoci tvrde da su neposredno nakon vremena za koje se smatra da je ubistvo počinjeno vidjeli Daglasa Daglasona kako veselo trči kroz grad i viče «Jao kako sam veseo što sam ubio Daglasa Majera!»

-          I na kraju, upravo u tim trenucima Daglas Daglason je stajao pored inspektora Džonsona i dernjao se: «Hej, bastardu, ja sam ubio Majera! Ja, Daglas Daglason! Čuješ li me? Ja, niko drugi!»

 

Na sudu je advokatima odbrane bilo jako teško da pobiju sve ove dokaze. Zato su pokušali da dokažu da je ubistvo počinjeno u afektu, da Daglason nije bio pri čistoj svijesti, ali i tu su naišli na teško savladiv problem kad je u Daglasonovoj kući pronađeno petsto strana rukopisa pod nazivom «Deset godina planiranja ubistva Daglasa Majera by Douglas Douglason» koji je očigledno bio ispisan Daglasonovim rukopisom. Eto vam sad.

 

Kraj

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...