Sunday, April 24, 2011

Čudovišni rječnik

Nedavno sam završio čitanje knjige Danse Macabre Stivena Kinga i tom prilikom sam obilato koristio rječnik. Naime, postojale su neke engleske riječi koje nisam znao i morao sam da pogledam u rječnik da bih saznao njihovo značenje.

Prilikom korišćenja rječnika (ne samo kod čitanja ove knjige, već i nekih drugih) primijetio sam kako je ta knjiga upadljivo iritantno podesna za korišćenje. Riječi su poredane abecednim redom (to je inače inspirisano takozvanom strukturom indeksa u kompjuterskim sistemima), što omogućava da vrlo lako pronađete riječ koja vam treba, već nakon nekoliko prelistanih strana, zato što odmah znate gdje se ona nalazi. Neki rječnici idu dotle da sadrže oba smjera, tako da npr. ako znate neku riječ na srpskom, a ne znate njen prevod na engleski, konsultujete srpsko-engleski dio rječnika i nađete odgovarajući termin koji vam odgovara.

Zar ne bi bilo bolje umjesto toga rječnike organizovati npr. na sljedeći način: Da se riječi potpuno nasumice razbacaju? Nikakav abecedni red, ništa živo, bez ikakvog sistema. Ne mislim da se recimo samo ispremještaju grupe po slovima (tipa da prvo idu riječi koje počinju sa D, pa onda sa Z, pa sa A i tako dalje) već da se bukvalno sve riječi izmiješaju. E pa da vas vidim onda kako biste našli ono što vam treba!

Naravno, ovakva konstrukcija rječnika znatno bi otežala traženje potrebne riječi, ali ne i onemogućila. Zapravo, princip zaobilaženja ograničenja ovakvog rječnika je jednostavan - čitate riječ po riječ od početka. To je sistem koji garantovano dovodi do rezultata - ako riječ postoji, naći ćete je, ako ne postoji (u rječniku), stići ćete do kraja. Istina, potrošićete malo više vremena, ali rješenje je tu.

Pitanje je, kako bi ovo moglo malo ozbiljnije da se zakomplikuje? Jedno od mogućih rješenja jeste npr. da se opisi (tj. prevod) pojedinih riječi, pa i same riječi, napišu naopako. Istina je da taj sistem može da se zaobiđe potpuno istom metodom (čitanje jedne po jedne riječi), ali bi ove riječi koje su napisane naopako znatno otežavale posao i produžile vrijeme traženja tražene riječi. To bi bilo kao da treba da trčite po nekoj livadi, ali je po njoj neko razbacao prepreke o koje se stalno spotičete. Takođe, treba imati na umu da nije neophodno potpuno onemogućiti nekom da pronađe neku riječ - dovoljno je da se rječnik organizuje tako da traženje riječi u prosjeku traje duže od prosječnog ljudskog vijeka.

Međutim, ovo ipak nije dovoljno. Jer iako je u prosjeku riječ nemoguće pronaći, ne znači da je to nemoguće i u pojedinačnom slučaju. Teoretski, može da se desi da nasumice otvorite rječnik i potrefite baš riječ koja vam treba.

Ovo sve je posljedica jedne loše organizacije koja se danas nažalost podrazumijeva, a to je da je svaka riječ posebna i jasno odvojena od ostalih. Svaki sistem tog tipa, ma koliko bio komplikovan za korištenje, ne onemogućuje sasvim uspješnu pretragu.

Logična reakcija bi bila da se sva slova izmiješaju, a da se naravno ne da nikakav ključ za dešifrovanje. Kao dodatak, neke znakove možemo da zamijenimo arapskim ili kineskim slovima. Na taj način riječ može da se nađe samo ako tačno znate šta tražite. Npr. treba vam riječ "vampire". Recimo da vi znate da to znači "vampir" - onda jednostavno otvorite rječnik, nađete na bilo kom mjestu slovo V, pročitate ga, zatim pređete na slovo A, itd., dok ne dođete do E, a nakon toga počinjete sa čitanjem prevoda riječi, dakle opet tražite neko slovo V, pa A itd. i na kraju završavate sa R.

Neko će se ovde pobuniti i upitati zašto biste uopšte prolazili kroz ovu suludu budalaštinu ako unaprijed znate značenje riječi. Na ovakve nebuloze ne bih da odgovaram.

Iako i ovakav rječnik efektivno u potpunosti ubija bilo kakvu mogućnost da iz njega saznate bilo šta, moguće su razne korisne modifikacije. Npr. moguće je stranice natopiti nekim superopakim otrovom. On bi naravno bio potpuno nevidljiv, ali kad biste prstima dodirnuli papir, oni bi bili otrovani. Nakon toga dovoljno je da na bilo koji način taj otrov dođe do usta i onda biste umrli u najstrašnijim mukama. Mana ovog pristupa je što odmah nakon korišćenja rječnika možete da operete ruke i stvar riješena. Zato sa rječnikom treba da se prodaje i specijalna vrsta ventilatora koja se montira neposredno pored knjige koju čitate. Taj ventilator bi emitovao isušeni vazduh na vaše ruke, one bi se usljed toga osušile i morali biste da liznete prst da biste okrenuli sljedeću stranicu u knjizi. Međutim, sjetićete se da se na vašim prstima nalazi otrov sa stranica rječnika, tako da to dovodi do smrti u užasnim mukama (ko je čitao roman Aleksandra Dime Kraljica Margo, zna o čemu se radi).

Međutim, problem je što bi prodavanje ventilatora uz rječnik znatno podiglo cijenu istog i onda ga niko ne bi kupovao. A i svakako, čak i da je besplatan, šta će nekom ventilator uz rječnik? Zato je najbolje dati instrukcije radnicima u knjižarama da momentalno sačmarom raznesu svakog ko bude tražio bilo kakav rječnik. That'll teach them!

Thursday, April 21, 2011

Kako pojesti samog sebe

Prije izvjesnog vremena čuo sam za lika zvanog Ljubenica koji treba sam sebe da pojede. To me je ponukalo na razmišljanje o temi o kojoj sam već prije mislio, ali mi tom prilikom ništa pametno nije palo na pamet. Nažalost, nije ni sad, ali ću ipak svoja razmišljanja da podijelim sa vama, ne zato što smatram da su pretjerano genijalna, već da bih apdejtovao blog.

Ta tema je, dakle, kako pojesti samog sebe. Da li je to uopšte moguće? Ako nije, postoji li neki supremum koji može da se dostigne? Na kraju krajeva - šta uopšte znači 'pojesti samog sebe'? Ja naravno nemam odgovore na ta pitanja, ali svrha ovog rada je isključivo da se tema otvori i da se isprovocira intelektualna elita da o njoj razmisli. Ako svi budemo radili zajedno i usklađeno, uz međusobno uvažavanje, neuspjeh ne može da izostane.

Dakle... još je Hari Seldon tokom svojih istraživanja za psihoistoriju uvidio razliku između mogućnosti i izvodljivosti. Pod mogućnošću podrazumijevamo da je nešto moguće, a pod izvodljivošću - da je nešto izvodljivo. On je naveo primjer sa rukovanjem sa svim ljudima na svijetu, što je moguće ali ne i izvodljivo. Međutim, taj Hari Seldon svakako treba da se pojavi tek u dalekoj budućnosti, a osim toga ionako je izmišljen lik (tj. ne postoji), pa ga više nećemo uzimati u razmatranje.

Prvo, šta podrazumijevamo pod pojmom 'pojesti samog sebe'? Očigledno je da ne možete pojesti npr. unutrašnjost svojih usta, jer je to dio aparata koji koristite za jedenje. Znači, nemoguće je da se pojedete kompletno, tako da ćemo probati da vidimo koji je maksimum uništenja koji može da se postigne. Dalje, pitanje je takođe šta podrazumijevamo pod pojmom 'pojesti'? Da li to znači sažvakati hranu, progutati je, svariti i tome slično ili samo da se protjera kroz npr. ždrijelo? Ako je ovo prvo slučaj, onda možemo da pojedemo samo neke banalne dijelove tijela kao što su ruke i noge, jer nam je neophodan mehanizam za varenje. U drugom slučaju možemo da pojedemo i svoje unutrašnje organe - naravno, mi bismo ih sažvakali i progutali, oni bi prošli kroz ždrijelo i onda ispali napolje, ali i to možemo da podrazumijevamo pod jedenjem.

U obje varijante, a naročito u ovoj drugoj postavlja se pitanje mogućnosti, tj. izvodljivosti, a s tim je tijesno povezano i pitanje koje sve instrumente imamo na raspolaganju. Ako nemamo neki oštar nož, onda ne možemo mnogo toga da uradimo. Naravno, mi možemo da glođemo svoje ruke i noge do određene granice, ali kao što znamo da čovjek ne može da poljubi svoj lakat, isto tako ne može ni da ga pojede. Osim ako ga prije toga ne odsiječe, naravno. Pretpostavićemo dakle da imamo na raspolaganju sve što nam treba od escajga, viljušku, nož i ostalo.

Očigledna razlika između mogućnosti i izvodljivosti stupa na scenu već i ako se ograničimo samo na ruke i noge. Teoretski, mi bez problema možemo da odsiječemo sebi dvije noge i jednu ruku i da ih pojedemo. Šta ćemo sa preostalom rukom? Pa, nju je takođe teoretski moguće odsjeći ako recimo uzmemo nož u usta i onda njima rukujemo. Tj. zubujemo ili kako li se to već kaže kad koristite nešto što držite u zubima. Ali to nije moguće, pobunićete se vi. E pa jeste moguće, ali nije izvodljivo. Prvo, što se tiče ovog zubovanja nožem, očigledno je da mi nemamo dovoljno snage da odsiječemo ruku držeći nož na tako nezgodan način. Drugo, činjenica je da, iako mi možemo (u teoriji) da odsiječemo dvije noge i jednu ruku, fakat je da bismo se onesvijestili od bolova i iskrvarili već kod prve odsječene noge. Zbog toga ćemo smatrati da imamo čovjeka koji će pravovremeno da nam spaljuje rane i daje injekcije morfijuma.

Nakon što smo sredili ruke i noge, ostaje da se pozabavimo kritičnim dijelovima tijela, a to su unutrašnji organi. Znamo da možemo da pojedemo jedan bubreg, jer on nije neophodan za život. Međutim, ništa nas ne sprječava da pojedemo i drugi bubreg, jer ćemo nakon ove operacije svakako da odapnemo. Zbog toga bez većih problema, naravno uz asistenciju nekog stručnog hirurga možemo da smažemo sve unutrašnje organe osim srca. Zanemarujemo činjenicu da je npr. jedna butkica sasvim dovoljna da se zasitimo i da bi nam od toliko hrane vjerovatno bilo muka. E, al šta ćemo sa srcem? Jedno od mogućih rješenja je sljedeće: Kad nam ostane samo glava, priključimo je na neke aparate i povežemo na neko srce koje će nastaviti da pumpa krv tamo gdje treba. Istina, ovo je dosta teško izvodljivo sa trenutnom tehnologijom, ali ko je uopšte i rekao da je jedenje samog sebe šetnja po parku? Ja sigurno nisam.

Uglavnom, neophodno nam je da imamo funkcionalan mozak jer on rukuje (tj. mozguje) operacijom jedenja. Uočavamo veliku ironiju - jedući ruke i noge umiremo od bolova, ali to je potpuno bezopasno. A mozak, čije jedenje uopšte ne boli, ne možemo da pojedemo jer nam treba za - jedenje. Užas.

Dakle, u suštini, mislim da mi možemo da pojedemo sve osim mozga, ždrijela i unutrašnjosti usta. Nos možemo da odsiječemo, oči da izvadimo, itd. Od lobanje bi se napravila prezla i onda bismo to iskoristili za knedle. Čak možemo i da progutamo sopstvene zube, mada je to prilično bolno, pa bismo morali da ih istucamo nekim čekićem.

Ali kako, ako smo prije toga pojeli obje ruke? Ovo svakako postaje već neumjereno degutantno i odustajem od pisanja. Ako ste izdržali dovde, onda ste jedan jedna bezosjećajna spodoba neosjetljiva na ljudsko stradanje i stidim se što vas poznajem.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...