Sunday, November 28, 2010

SPAM!

Maloprije odem na Fejsbuk i imam šta da vidim - u inboxu mi poruka od izvjesne osobe zvane Pozitivko mladi, sa sljedećim sadržajem:

""Cao, oprosti sto smetam jako je hitno. Imam jednog prijatelja koji je dosao i treba mu mjesto za boravak. Predlozila sam mu tvoju kucu, molim te da ga primis. Njegovo je ime ISUS KRIST. Sada reci tihim glasom: mozes uci GOSPODINE, ja te trebam, ocisti moje srce svojom krvlju i blagoslovi moju familiju.Posalji ga 20-toro prijatelja i sutra ce ti se dogoditi cudo. Ako vjerujes u BOGA. Sjeti se, ako ga odbijes, BOG rece: (ako me se odrices medju ljudima ja cu se odreci tebe pred mojim OCEM).Kroz 4 minuta primit ces jednu lijepu vijest."

Međutim, kad sam otišao na profil ove očigledno bogougodne osobe, imam šta da vidim - samo jedan lajk i to za grupu "Pogledajte video koji kruži Fejsom - Cecin prvi pornić snimljen" (!)

Wednesday, November 24, 2010

Prelazak ulice

Paragraf b) člana 23 Zakona o saobraćaju kaže da auto ne smije da zgazi pješaka ako ovaj prelazi ulicu na pješačkom prelazu. Sasvim normalna odredba, reći ćete, ali u ostatku teksta pokazaćemo koliko je ona zapravo diskriminatorska prema vozačima. U stvari, važi i još strožiji zakon (kojeg se srećom niko ne drži osim onih paćenika koji tek polažu vozački ispit) koji kaže da vozač mora da zaustavi auto i propusti pješaka čim ovaj stopalom (tj. đonom cipele ili čega li već što nosi na šapama) dodirne pješački prelaz.

Zamislite da ste počeli da prelazite ulicu na pješačkom prelazu i da nailazi automobil. On se zaustavlja da vas propusti, ali vi onda jednostavno odbijete da idete dalje ka suprotnoj strani i namjerno stojite ko ukopani nasred pješačkog prelaza. Kao dodatak, ne samo da ne prelazite ulicu, već se i odvratno kreveljite prema vozaču, govorite mu pogrdne stvari i skačete i plešete i vrtite se oko svoje ose kao posljednji idiot. Normalno je da se vozač iznervira i zgazi vas na licu mjesta, ali vi ste zaštićeni onim diskriminatorskim paragrafom. Štaviše, čak i ako odluči da samo prođe pored vas, ništa vas ne sprječava da se momentalno bacite pod auto. Kad žandarmerija dođe da napravi uviđaj, situacija je jasna - siroti pješak zgažen nasred pješačkog prelaza, okrvavljena karambolka (nadam se da znate šta je to), vozač kome na čelu piše "ZLOČINAC" - situacija kao stvorena za poduži boravak u buvari. Situacija po vozače je naročito stresna ako recimo žure na važan sastanak, a onda im se ovako neka budaletina nasadi na vrat i napravi probleme. Nema se vremena za vraćanje i zaobilazak nekom zaobilaznom cestom, tako da kao jedino rješenje ostaje gaženje napasti, koje, kako vidimo, nije legalno.

Jasno je dakle da mora da postoji zakon kojim će se ograničiti svojevoljno i tiransko ponašanje pješaka na pješačkim prelazima. Prvo poboljšanje koje može da se donese jeste recimo da se zabrani stajanje na prelazu, tj. da mora da postoji neka minimalna brzina kojom pješak mora da se kreće kad se nalazi na zebri. Ali koja bi to brzina bila? Recimo invalidi bez obje noge ili trudnice sa djecom u kolicima sigurno se ne kreću istom brzinom kao mlad i zdrav obješenjak u naponu snage. Zamislite da je recimo minimalna brzina ograničena na brzinu kretanja kakvog starog čike sa štapom. Normalno je da se stari čiko sa štapom kreće tom brzinom i čekanje da on pređe ulicu neće izazvati iritaciju kod vozača. Ali šta ako naiđe neki mladi i drčni delija i namjerno ide upravo tom minimalnom brzinom? Tehnički, on ne krši nikakav zakon, ali je njegovo ponašanje očigledno smišljena provokacija da bi se vozač koji čeka iznervirao i navukao na zločin.

Možda zvuči logično da se definiše posebna brzina za posebne kategorije stanovništva - invalide, penzionere, studente, trudnice, tete koje se vraćaju s pijace s kesama punim povrća, voća, lubenica, mladog sira i mesa i tako dalje. Ali zar to nije blatantna diskriminacija pojedinih kategorija? Kako mi svi da budemo jednaki pred zakonom ako se već kod jedne tako banalne stvari kao što je prelazak ulice javlja neka vrsta raslojavanja?

Pretpostavimo na trenutak da smo ipak uveli ovu dopunu. Zakon možda diskriminiše invalide, penzionere i ostale, ali bar dovodi do toga da pješaci nemaju više onoliku moć terora nad vozačima kao ranije. Ali, da li je to baš tako? Brzina kretanja na prelazu možda jeste ograničena sa donje strane, ali smjer kretanja je i dalje proizvoljan. Šta to znači? Znači da možete recimo da dođete do pola ceste, pa se vratite na početak, pa onda opet nazad i tako dalje, sve držeći se ograničenja brzine. Opet - ne kršite zakon, ali onemogućavate prolazak vozaču. Tehnički, mogla bi da se uvede određena izmjena pravila - recimo da je pješak obavezan da se kreće u istom smjeru dok ne stigne na suprotnu stranu ulice, ali šta ga u tom slučaju sprječava da npr. pretrči ulicu pa se onda vrati nazad i tako dalje, da nastavi da jurca preko ulice? Vozač sigurno nema dovoljno vremena za brzi start kojim bi se provukao pored te napasti? Dakle, ni ovo pravilo sa ograničenjem smjera kretanja nije sasvim funkcionalno.

Moguće je recimo odrediti da jednu ulicu imate pravo da pređete npr. samo jednom u pet minuta. Dakle, pređete na jednu stranu i onda morate da sačekate nekoliko minuta ako baš želite da se vratite nazad. Ali ovo je suludo! Recimo da ste prešli ulicu i upravo u tom trenutku na suprotnoj strani (onoj na kojoj ste bili do maloprije) neko počne iz čista mira da mlati neku baku u želji da je opljačka ili nešto slično? Vi potrčite da pomognete baci (druga palatalizacija!) u nevolji, ali sačeka vas žandar i naplati vam kaznu zbog kršenja zakona o prelasku ulice. Dok se vi objasnite sa njim i dok upiše vaše podatke, ode sve u tri lijepe.

Rješenje ove situacije bi mogao da bude efikasniji sistem legitimisanja prestupnika, npr. kad bi svaki pajkan sa sobom nosio neki automatski čitač kartica - vrijeme legitimisanja bilo bi znatno skraćeno i ostavilo bi mogućnost da prestupnik nastavi svoju misiju i premlati zločince na mrtvo ime.

Primijetićete sigurno da sva ova gore razmatranja važe samo za slučaj pješačkih prelaza kod kojih nema semafora. Prema tome, konceptualno najjednostavnije rješenje kompletne zbrke je da se postave semafori na sva mjesta koja imaju pješački prelazi. Ali otkud državi pare za tolike semafore, pitam ja vas. Jedva se ima novca da se isplati ono malo crkavice ministrima i članovima parlamenta. Zar da bukvalno iz usta ljudi koji nas vode da krademo hljeb nasušni i ulažemo u neke semafore? Osim toga, šta da radimo sa tolikim semaforima? Na svaka dva koraka - semafor. Pa to je još gora diskrimacija od one ranije - svako malo treba da stojite, pa opet krećete i slično, to jedino vodi sporosti, nerviranju i ogromnoj potrošnji benzina.

Kao i uvijek, najradikalnije rješenje je i najbolje. Ja predlažem da se pješačkoj napasti stane na put time što će SVI pješački prelazi da se UKINU i da se najstrožijom kaznom kazni svako ko se usudi na bilo kom mjestu da prelazi ulicu!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...